- Za tragediju dvoipolgodišnje djevojčice iz Nove Gradiške, kao i za smrt djeteta u Slavonskom Brodu 2013. godine, smrt dječaka iz Pule 2017. godine, ozljeđivanje djece na Pagu 2019. godine, vidim odgovornost u svim hrvatskim politikama zajedno s pripadnicima akademske zajednice koji su u društvu svrha sami sebi, oštra je prof. dr. sc. Branka Rešetar s Pravnog fakulteta u Osijeku.
Ona ističe kako je za probleme u sustavu zaštite djece najjednostavnije svaliti krivnju na socijalne radnike, što je paradoksalno jer se za poziv socijalnog rada u pravilu odlučuju osobe s unutrašnjim porivom pomoći čovjeku u nevolji.
- Jasno je da sustav socijalne skrbi ne može funkcionirati s manjkom socijalnih radnika u okolnostima kontinuirana povećanja siromaštva, nezaposlenosti, mentalnih poteškoća, starijih osoba, prirodnih katastrofa. Problem je sistemski - kaže naša sugovornica.
'Ne koristimo sve mehanizme'
Dr. Rešetar je, inače, bila i članica Radne skupine za izradu novog Obiteljskog zakona koji se izrađivao u mandatu ministrice Milanke Opačić i tvrdi da je zakonski okvir, kad je riječ o izdvajanju djece iz obitelji i posvajanju, unaprijeđen, ali ga praksa ne koristi.
- S jedne strane, nedovoljan je broj socijalnih radnika na terenu i u obiteljima, a s druge strane izostaju kontinuirane interdisciplinarne edukacije. Na žalost, ako imate najnoviji model automobila, ali ga ne znate uključiti niti voziti, onda silom prilika hodate pješice - kaže dr. Rešetar. Ona ne želi ulaziti u detalje najnovijeg slučaja s obzirom na to da ih ne zna, ali tvrdi da je jedino ispravno rješenje kod izdvajanja djeteta iz biološke obitelji procijeniti je li moguće promijeniti biološku obitelj na bolje kako bi se dijete vratilo u svoju sredinu.
- Pri tome je jasno da biološka obitelj ne može promijeniti samu sebe, njoj treba pomoć države, a država ima obvezu pomoći joj. Ako do promjena ne dolazi, djetetu treba što prije osigurati trajnu skrb kroz posvojenje ili trajno udomiteljstvo. Pitam tko radi s biološkim obiteljima za vrijeme dok se djeca nalaze kod udomitelja ili u ustanovama socijalne skrbi? Obiteljski zakon ima mehanizme za žurno izdvajanje djece, kao i za posvojenje po bržem postupku, ali se ti mehanizmi ne koriste. Kao što sam rekla, ide se pješice... – naglašava ova stručnjakinja za obiteljsko pravo.
- Ne bih na socijalne radnike generalno svaljivala krivnju jer vjerujem da većina njih radi svoj posao stručno i koliko mogu s obzirom na to da ih nema dovoljno za kvalitetan rad. Međutim, nedostatne su edukacije zaposlenih u centrima socijalne skrbi, ali i drugih stručnjaka koji se bave obiteljima i djecom – zaključuje dr. Rešetar.
Premalo ulaganja uzima danak
U Hrvatskoj je sustav socijalne skrbi zanemarivan godinama, o čemu se također puno govori ovih dana. Premalo ulaganja u socijalnu politiku uzima danak. Je li to zato što se ona bavi marginaliziranim skupinama koje nisu važne biračko tijelo, kao što ističe jedan od korisnika, poznati novinar Antonio Belamarić. On pita zašto nismo davali dovoljno novca za socijalu pa odmah odgovara da smo uzimali za avione i aute, za stranke i političare...
Belamarić je za N1 televiziju kazao da njegova socijalna radnica sama brine o 300 do 400 korisnika. Događa se da pojedini socijalni radnici ne mogu ni zapamtiti koliko korisnika imaju, naglasio je i poručio političarima da se malo spuste među ljude koji ovise o socijalnoj skrbi da vide kako žive.
O potrebi većeg broja zaposlenih govorio je u utorak i ministar Josip Aladrović na press konferenciji koju je održao nakon sastanka s inicijativom "Moramo vam nešto reći". Također je konačno priznao kako treba olakšati postupak usvajanja djece. "Vidjelo se da pristup da biološka obitelj ima prednost nije najadekvatniji, to se treba promijeniti", kazao je ministar.
Sa svih strana ovih dana stižu poruke o teškoćama prilikom izdvajanja djece iz obitelji u kojima nemaju odgovarajuću skrb, ali većina prigovora odnosi se na sklonost sustava biološkim obiteljima čak i kada je posve jasno da ne udovoljavaju minimumu skrbi, a kako smo vidjeti, čak i onda kada su te obitelji suspektne zbog potvrđenog nasilnog ponašanja.
Lakše do posvajanja
Sutkinja Peto Kujundžić kazala je da je, prema njezinim saznanjima, svaki tim socijalnih radnika u stanju već za tri mjeseca procijeniti ima li neko dijete primjerenu skrb u svojoj biološkoj obitelji. Ipak, poznato je kako je dovoljno da se biološki roditelj svaka tri mjeseca telefonom od ustanove u kojoj je dijete smješteno tek raspita o djetetu pa da ono ne može do daljnjega biti dano na posvajanje. A to onda može potrajati godinama i za dijete postaje sve teže naći posvojitelje. A također je poznato i to da biološki roditelji često imaju itekako materijalne razloge za takvo što jer imaju razne olakšice na djecu.
Udomiteljica Margita Pleše iz Rijeke kazala nam je kako bi za početak bilo dobro da se promijeni radno vrijeme centara socijalne skrbi jer od petka poslijepodne do ponedjeljka ujutro udomitelji se nemaju kome obratiti.
- A s druge strane, kad nam socijalni radnici najave obilazak, mi moramo opravdavati dijete zbog izostanka iz škole i sebe s posla. Shvaćam da socijalnih radnika nema dovoljno, ali bi se možda mogli bolje organizirati, možda bi od dva službena automobila koja imaju neko mogli upotrijebiti i u poslijepodnevnim satima. Mi udomitelji radimo od nula do 24 svaki dan... - kaže Margita.
Naša sugovornica svjesna je da socijalnih radnika ima premalo, dok je djece u ustanovama sve više i stoga se također zalaže za lakši put do udomiteljstva, kao i do posvajanja. Ona i suprug, inače, imaju dvije odrasle kćeri i troje unuka, ali i troje udomljene djece u dobi od 12 i 16 godina. Jedan dečko je izašao i s 24 godine ih danas redovito posjećuje.
- Sva djeca dolaze s traumama i treba imati puno ljubavi i brige da ih se u osjetljivim godinama izvede na pravi put – dodala je Pleše.