U digitalnoj eri u stotinki sekunde vijesti smjenjuju jedna drugu. Zato vam, vjerojatno, na prvu ništa neće značiti ime Suzane Šešo, ali kad vam kažemo da je to žena koja je u “Sparu” dobila otkaz jer je pojela doslovno dvije fete pršuta – sjetiti ćete je se sigurno. Baš kao i burnih reakcija javnosti koja je osudila bezdušnog poslodavca što joj je praktički zbog par zalogaja uručio otkaz, a nakon što je za njega vrijedno radila punih jedanaest godina. Radila i doprinosila, dapače, bila jedna od zaslužnijih što je zadarski supermarket u kojem je bila zaposlena dobro poslovao i stekao vjerne mušterije.
Istinabog, kasnije je ispalo da nije u pitanju čak ni pikantni pršut nego nekakva salama – pisalo se o “tirolskoj” kojom je filovala sendvič, čak i o običnom parizeru; "podriguši", da sve bude bizarnije; no, to je, zapravo, zasjenilo prave razloge otkaza.
Raskid radnog odnosa vjerojatno je bio inspiran “rješavanjem radne snage” jer se htjelo smanjiti troškove. Velimo, vjerojatno, jer je, eto, sud, a on ima svoju logiku kad su u pitanju pravo i pravda - za sada odlučio drugačije; podvlačimo ovo - za sada - jer priča još nije doživjela svoj sudski finale.
Socijalni slučaj
Sudac kojem je dodijeljen predmet smatrao je snimak nadzorne kamere koja ju je snimila kako neovlašteno jede sendvič dovoljno čvrstim dokazom da zasluži otkaz. I Suzana Šešo iz sudnice je izašla blijeda kao krpa. Šokirana.
- Osjećam se kao pas Medo kojem ne daju više lajati – izjavila je tada zadarska zviždačica predstavnicima sedme sile, aludirajući na još jedan poznati sudski slučaj koji "nikome ne ide u glavu".
Ovoj bivšoj djelatnici “Interspara”, Općinski sud u Zadru je na ponovljenom suđenju odbio tužbeni zahtjev protiv bivšeg poslodavca i izvanrednog otkaza koji je dobila u rujnu 2015., iako joj je u ranijem postupku bio dao za pravo. Županijski je sud također odlučio stati na stranu poslodavca i naložio joj da podmiri troškove parničenja u visini od trinaest tisuća kuna. Tako je ova Zadranka ostala sama, kao i stotine tisuća drugih u Hrvatskoj koji su ostali bez kruha; suočena s egzistencijalnim pitanjem što i kako sutra, kako dalje... Ona, koja se borila za radnička prava - postala je socijalni slučaj.
A onda su nam se životni putevi sasvim slučajno ukrstili u Alpama, u Lechu, u Austriji, a potpisani je novinar, opet sasvim slučajno, saznao kako je završila priča žene koja je završila na ulici samo zato što joj je, veli, kolegica htjela napakostiti.
Ukratko, taman što sam se uputio na doručak u hotelu “Post” u Lechu, na hodniku sam susreo sobarice, a čim su me pozdravile. shvatio da su iz naših krajeva.
- Jesam li vam poznata? Ja sam vam ona što su je optužili da je ukrala pršut – nasmijala se Suzana ili kako joj je na reveru pisalo zlaćanim slovima - Suzi; i odmah predstavila svoju kolegicu.
- A ovo vam je Lili. Ona je Srpkinja. Lili je moja mentorica. Bolju učiteljicu nisam mogla dobit – pohvalila se i napomenula kako se njih dvije savršeno slažu.
Svi smo 'multi-kulti'
- Eto, to vam je Europa. Svi smo “multi-kulti”, lipo se razumimo, pomažemo jedni drugima – spremno su Suzana ilitiga Suzi i Lidija “od milošte” - Lili, pozirale našem fotoreporteru Tomu Dubravcu poput vrhunskih modela.
Priča Suzane Šešo u ovo je adventsko vrijeme završila sretno. I za sve može biti strašno poučna. Ona je ostala bez posla i nije pristala šutjeti o tome. Obavijestila je javnost na velika zvona o onome što joj se dogodilo i odlučila boriti se za pravdu, ma koliku cijenu za to platila.
Punih devet mjeseci nije radila, a onda je pronašla sjajne poslodavce, i život se snježnom stazom zakotrljao dalje.
- Meni su otkaz dali austrijske gazde iz "Interspara", a opet, ja ne krivim njih, nego moju kolegicu Hrvaticu koja me prijavila da sam pojela te dvije fete pršuta, samo da bi se dokazala nadređenima. Znači, otkaz su mi dali Austrijanci, da bi me sada zaposlili Austrijanci u Lechu kojima sam beskrajno zahvalna. Je li vidite da je samo važno jesu li ljudi - ljudi, a ne tko smo i odakle smo? Tek sam tu nedavno stigla, u Lili našla pravu prijateljicu i potporu, a u vlasniku hotela “Post” - Florianu Moosbrugeru i njegovoj supruzi Sandri, nekoga tko zna cijeniti, poštovati radnika. Uvjeti rada su super, plaća četiri puta veća nego kod kuće. Što da vam kažem; presretna sam! Imam toliko prijatelja novinara u Zadru, a eto, igrom slučaja, vi ste me prvi sreli. Osim moga sina i oca, nitko ne zna da sam tu našla posao. Da radim.
Pitam Suzanu je li baš iz Zadra, a njoj se oči zasjaje.
- Nisam, nego – od Zadra! Je, Zadranka sam, ali je ćaća iz Drniša - i onda se opet smijemo jer tko će dobiti otkaz jer je “goluz” na pršut – nego jedna Drnišanka.
- Sad sam tu nova, moram uskakati gdje god treba, učiti se poslu; ali neka – dobro je, tako i treba, drago mi je što sam dobila priliku raditi – pozdravljamo se sa Suzanom i želimo joj sreću. I profesionalno, i privatno, jer zajedno s odvjetnicom koja je zastupa iščekuje očitovanje o žalbi Vrhovnome sudu. Priča o “dvije fete” pršuta/tirolske/podriguše/ još nije završena...
