Rumunjsku je pogodio tornado, te je ozlijeđeno sedmero osoba. Tornado je pogodio područje oko okruga Drajna, 70-ak kilometara od Bukurešta. Ozlijeđeni su se nalazili u autobusu s 39 putnika koji je tornado prevrnuo, tako su glasile agencijske vijesti o neobičnom fenomenu koji je nedavno pogodio Rumunjsku i koji se, bez pretjerivanja, kažu nam stručnjaci s kojima smo pričali, može dogoditi i u Hrvatskoj.
Naime, u našoj su zemlji sve češće pijavice, posebice u ljetnim mjesecima, a one su po tumačenjima - tornada koja se događaju na moru, dok se u posljednje vrijeme i za vrtloge na kopnu i za ona na moru sve više koristi ujednačeni termin - tornado.
U znanstvenom radu "Tornada u Europi" (Antonescu i sur., 2017) navodi se da su tornada podcijenjena prijetnja na starom kontinentu, uz podatak da je od 1950. do 2015. u Europi zabilježeno 5478 tornada, koji su rezultirali s 316 poginulih, 4462 ozlijeđenih i štetom od milijardu eura. Jedan od prvih tornada zabilježenih u Hrvatskoj je onaj iz 1892. koji je pogodio Novsku.
Zapisi iz tog vremena govore da je bio toliko snažan da je bez problema podignuo željeznički vagon težak više od 13 tona i odbacio ga na udaljenost od 30 metara, ranio putnike i izazvao veliku štetu. Ne čudi njegova snaga kada brzina vjetra u vrtlogu može premašiti i nevjerojatnih 500 km/h.
Podcijenjena prijetnja
Idealna sugovornica za temu tornada je dr. sc. Tanja Renko, kojoj je doktorska disertacija bila "Pijavice na Jadranu: učestalost, karakteristike, uvjeti nastanka i mogućnost prognoziranja".
- Tornada se događaju u Europi, pa tako i u Hrvatskoj. Javnost često pojavu tornada povezuje isključivo uz SAD; prijetnja tornada u Europi prilično je podcijenjena. Približno 33 posto svih izvješća odnosi se na tornada koja su se dogodila u središnjoj i zapadnoj Europi. Ipak, može se s velikom sigurnošću reći da dosta događaja ostane nezabilježeno. Razlog tomu je što nema sustavnog prikupljanja podataka o tornadima na nacionalnim razinama, a često ostanu i nezapaženi jer se pojave u nenaseljenim područjima i slično, kaže nam Renko, koja u svojoj disertaciji navodi da je u trinaestogodišnjem razdoblju u Hrvatskoj (od 2001. do 2013.) ukupno zabilježeno 359 pijavica.
- Kod nas je jedna vrlo izražena pijavica zabilježena kod Bibinja, 18. kolovoza 1994. Ona je čak zarotirala trajekt na moru.
No, mnogi pamte i olujno nevrijeme i pijavicu koja je poharala dio Medvednice 22. srpnja 1973., kao i 31. srpnja 1982. godine, kada je područje Petrinje zahvatilo veliko nevrijeme povezano s pojavom pijavice, što je prouzročilo golemu materijalnu štetu (procijenjena je na tadašnjih 170 milijuna dinara), pri čemu je ozlijeđeno nekoliko desetaka osoba. Nedavni događaj iz siječnja 2016. godine jako je zainteresirao javnost. Pijavica je prošla neposredno u blizini glavne meteorološke postaje Split-Marjan u vrijeme SYNOP motrenja, 6. siječnja 2016. točno u 14:58. Motritelj DHMZ-a Mate Pavić pratio je njezin razvoj i pritom je uspješno fotografirao. Pijavica se približila meteorološkoj postaji s jugozapada i anemometar je zabilježio udar vjetra od 24 ms-1. Prema očevicima, pijavica je oslabjela prelaskom na kopno i šteta je bila mala do umjerena te se prema skali štete Fujita ovaj događaj može kategorizirati kao F0 ili F1 tornado - kaže Renko, koju smo upitali koji su vremenski uvjeti potrebni za stvaranje tornada.
Smicanje vjetra
- Tornada se mogu pojaviti bilo gdje ako se poklope uvjeti potrebni za njihov nastanak. Budući da su tornada vezana uz duboku vlažnu konvekciju, možemo reći da su tri osnovna uvjeta za njihov nastanak: nestabilnost u atmosferi, dovoljno vlage u nižim slojevima atmosfere i mehanizam dizanja zraka. Nestabilnost može biti posljedica različitih procesa u atmosferi, od kojih je najjednostavniji, primjerice, dotok hladnijeg zraka nad toplu podlogu. Također mora postojati dovoljno jaka vrtložnost, a za nju pak smicanje vjetra (razlika u smjeru i brzini vjetra između dvaju slojeva po visini). Smicanje mora biti izraženo u dubokom sloju između tla i, primjerice, na šest kilometara visine, kako bi nastao razoran tornado, poput onog u Rumunjskoj. Također, jedan od uvjeta je i niska visina, na kojoj čestice zraka postižu pozitivan uzgon, kao i niska visina baze oblaka. Tornada mogu nastati iz superćelijskog oblaka, jedinog koji ima rotacijsku uzlaznu struju (mezociklonalna tornada), ali i iz bilo kojeg oblaka vertikalnog razvoja (ne-mezociklonalna tornada), čak iz manjih Cumulus congestus oblaka. Tornada u zapadnoj i istočnoj Europi češće su superćelijska, dok zemlje s maritimnom klimom češće bilježe nesuperćelijska, odnosno ne-mezociklonalna tornada - objašnjava Renko.
U Hrvatskoj je tek nedavno napravljena sustavna analiza pojave pijavica, odnosno tornada nad morskom površinom za područje Jadrana za razdoblje od 2001. do 2013. godine (Renko i sur. 2016.). Tim je istraživanjem pokazano da se pijavice jednoliko javljaju duž cijele obale i tijekom cijele godine, no ipak češće u ljetnim mjesecima.
- Pijavice se češće bilježe posljednjih godina. Godine s najvećim brojem pijavica su 2010., 2011. i 2013., kad ih je bilo čak 94. Gotovo iznenadan porast broja pijavica u posljednjih nekoliko godina vjerojatno nije rezultat nekog meteorološkog fenomena već posljedica bolje dostupnosti podataka, kao i bolje razmjene informacija preko elektroničkih medija te sve veće angažiranosti i rastuće aktivnosti ljubitelja meteorologije i entuzijasta - kaže Renko, navodeći da se pijavice bilježe od davnina, a među prvima ih je opisao fizičar i astronom Ruđer Bošković, potom i Andrija Mohorovičić, hrvatski geofizičar.
Pijavica je, objašnjava Tanja Renko, intenzivan cilindrični vrtlog koji se obično javlja kao oblak u obliku lijevka iznad vodene površine i povezan je s oblakom kumulusnog porijekla. No, pijavica se često definira i kao "tornado nad vodenom površinom".
- Razdvajanje pojma "pijavica" od općenitijeg pojma "tornado" često predstavlja problem pri sakupljanju i daljnjoj obradi podataka, osobito ako pijavica prijeđe s vodene površine (more, jezero i sl.) na kopno, gdje se potom klasificira kao tornado. Ograničavanje na pojam pijavice ili tornada za mnoge je zemlje vrlo nepraktično te su Rauhala i sur. (2012) uveli novu definiciju, koja glasi: "Tornado je vrtlog između oblaka i tla ili vodene površine, u kojem je spoj između oblaka i površine često vidljiv", navodi Renko.
Ovo su samo neka mjesta na kojima su proteklih godina zabilježene pijavice, odnosno tornada.
- Šibenik
- Palagruža
- Ližnjan
- Korčula
- Bakar
- Rijeka
- Orebić
- Silba
- Mali Lošinj
- Dubrovnik
- Briševo
- Cesarica kod Karlobaga
- okolica Fažane
- Vrsar
- Hvarski kanal
- Unije
- Pag
- Umag
- Lastovo
- Čiovo
- Cres
- Rovinj
- Cavtat
- Komiža
- Župa Dubrovačka
- Brački kanal
- Makarska
- Vela Luka
- Poreč
- Hvar
- Zadar
- Pašman
- Koločep
- Medulin
- Punat, Krk
- Šolta
- Valunski zaljev
- Zlarin
- Brseč
- Lokrum
- Babin kuk
- Mljetski kanal
- Primošten
- Pula
Tornado je, po tumačenju Hrvatske enciklopedije, vrlo intenzivan zračni vrtlog u obliku lijevka ili cijevi ispod oblaka vertikalnoga razvoja (kumulusa ili, češće, kumulonimbusa), koji se pruža sve do površine tla. Katkada se pojavljuje i više cijevi istodobno; cijev ne mora uvijek biti vidljiva. Promjer cijevi, nastale kondenzacijom vodene pare, iznosi od nekoliko desetaka do stotinjak metara, a visina cijevi može biti i do 1000 m. Uzduž osi tornada nastaje nagli i jaki pad tlaka zraka, katkada i do 200 hPa. Brzina razornoga vjetra u vrtlogu najveća je brzina vjetra u prirodi, pa može premašiti i 500 km/h, dovodeći do velikih razaranja i pustošenja te ljudskih žrtava na putanji dugoj katkada i više od stotinu kilometara. Tornado traje od nekoliko sekunda do jednoga sata, rijetko više, a brzina pomicanja vrtloga ovisi o kretanju matičnoga oblaka i u prosjeku je oko 50 km/h. Tornado nastaje u uvjetima prodora svježega zraka iz sjevernih predjela na područje vrlo zagrijanoga zraka, na crti njihova dodira, uz jaku grmljavinu, ponajprije u toplije doba godine. Dva su tipa tornada: prvi se tip rjeđe pojavljuje, i to uz jako razvijene grmljavinske ćelije i tzv. mezociklonu (područje rotirajuće, jake uzlazne struje unutar grmljavinske ćelije); drugi, češći tip nastaje na granici izraženo različitih i vrlo labilnih zračnih masa. Tornado se najčešće pojavljuje u središnjim dijelovima SAD-a (tzv. aleja tornada u Teksasu, Oklahomi i Kanzasu), no sve češće i u drugim dijelovima svijeta, pa i u Europi i u Hrvatskoj. Jačina tornada procjenjuje se s pomoću tzv. Fujitine ljestvice na temelju njegova djelovanja na objekte na tlu (6 stupnjeva), ili s pomoću tzv. TORRO-ljestvice, koja se temelji na izmjerenim brzinama vjetra (12 stupnjeva). Osim izravnim opažanjem očevidaca, otkrivanje područja zahvaćenih tornadom moguće je i radarom, no za sada nema mogućnosti za ciljano djelovanje čovjeka na smanjenje ili otklanjanje nastanka tornada, navodi Enciklopedija.
Jedan od najsmrtonosnijih tornada, naziva "Daulatpur–Saturia tornado", pogodio je Bangladeš 26. travnja 1989. Nevjerojatan vrtlog ubio je oko 1300 ljudi, a uništavao je sve pred sobom.