"Ivek, Ivek, nateglila sam se kod tebe kao magarac, radila svetke i petke za 2 800 kuna"

Marijana Matešić bivša je radnica Konzuma. Dala je otkaz, jer više nije mogla i željela trpjeti svakodnevne šokove i stres na poslu, jer je to prelazio okvire ljudskog dostojanstva i izdržljivosti.
Kako se osjećala i što je sve doživljavala opisala je na svom Faceook profilu, a njezinu ispovijest donosimo u cijelosti:
 
“E moj Todoriću,
Ponosno mogu reći dala sam otkaz. Da, i slobodna sam kao ptica. Ivek, Ivek, nateglila sam se kod tebe i to kao magarac, radila sam kao da je moja firma, a ne kao da radim za 2.800 kuna.
 
Subote, nedjelje, svetke i petke. Najteže mi je bilo ići na posao na Badnjak popodne. Svi peku kolače, pripremaju se za Božić, a mi u Konzumu. I dođe 17. 50 i taman idemo prati radno mjesto i onda dođe biser da mu se narežu 2 pršuta.
Pa je*ote di si bio do sada? Kao da nama nije Badnjak.

Pauze, ok ako nisu blagdani možeš pojesti u miru, ali pred Božić, Uskrs… sretan si ako otrčiš na WC. Maja Katalenić sjećaš se kad si mi rekla da si trudna, rekla sam ti šuti jer ti neće produžiti ugovor, ali ti si bila toliko sretna i pohvalila si se i naravno ostala bez posla, možda i bolje, jer si sad sretnija i sigurno ti je bolje.

Svaki mjesec inventura, to smo dolazili poslije radnog vremena. Od 22 pa dok se sve ne izvaže i ukuca. Plaćeno? Mo’š mislit. I ovako smo svaki dan radili 8 sati, a pisali nam 6. 40. U godini dana 2 mjeseca prekovremenih.
Ako se pobuniš ili zoveš sindikat, koji se nikad u tih 12 godina, koliko sam tamo, za ništa nije izborio, bace te u dućan Bogu iza nogu i kažu ima tko raditi. Dragi moji, tako sam bila sretna kada sam nakon razgovora za posao, drugi dan dobila poziv da sam primljena.

Još jedna u nizu koja će svoju kičmu, svoje živce ostaviti kod GAZDE. E moj bivši gazda da samo znaš koliko se tvoji djelatnici navuku, za jeb… 2.800kn. A o inventuri da ne pričam, sjećam se zadnje prije porodiljnog od 6 ujutro do drugi dan do 4 ujutro, oči mi krvave, više ni ne vidim nakon 22 sata, rekla sam samo idem doma, ne mogu više.
Koliko vremena smo proveli u komorama. Smrzle se kao ..... Sa šeficama sam imala super odnos.

Je*ote, stalno neke kontrole, svi se tresu jer netko njihov dolazi, e tu sam bila flegma, iskreno zaboli me, ja radim svoj posao i pošteno ga obavljam i neka dođe tko god hoće.

Planogrami, pa je*ote tko izmisli tom čovjeku mjestu da stalno razmješta police po dućanu, a mi preslagujemo. ‘Ajmo vadi sve sa police i složi obrnuto jer je taj netko poslagao na slici drugačije. Lud, zbunjen, nenormalan.

Ruža Stjepanović Knezović, sjećaš se onog petka 13 -og, kad ti je ona iz uprave u štiklicama i minici došla prigovarati kako je akcija složena, tebi koja si se dala za Gazdu, koja si dolazila i ranije i ostajala do zadnjega, s kojom su svi bili zadovoljni, dok ta šminkerica nije počela kemijati? Možda i bolje da je naišla, jer da nije još bi se patila, ovako si ju poslala di joj je mjesto skinula kutu i otišla. Rasta Morky šefika moja obožavam te. Ti si bila šefica, ali od prvog dana si s nama imala ljudski odnos i svi te vole, to je šef. Lega moj Renata Iveljić - ti si posebna, svašta smo prošli, ali eto ovaj šugavi život nas je rastavio, tužna sam jer si otišla daleko, ali sam sretna jer se nadam da će vam biti bolje u dalekoj Njemačkoj. Ima tu još puno ljudi koji su se “spasili”, ali neki na žalost čekaju bolja vremena.

Žao mi je šta sam čula da je puno kolegica pod sedativima, da ne mogu više izdržati taj pritisak, e njih mi je žao, a ostalo, iskreno briga me.

Imala bih ja još puno toga pisati o dućanima, ali dovoljno je i ovo. A da bude sponzor ili donator, ne daj Bože. To mu je preslaba reklama, ali glavno da u svim šoovima, farmama i pm bude glavni sponzor, nema veze, ja uz pomoć malih ljudi puno napravim i puno je slađe.

E da, dođem neki dan na portu i pita čovjek s porte: Izvolite, ja kažem došla sam dati otkaz, on kaže dati? Ja kažem da, čudno me gledao kaže inače ljudi kad dođu potpisati otkaz tužni su, a vi se smijete. Naravno, jer sam sretna, cure moje znam kako vam je, bar u dućanu možete uvijek naći posao, ne bojte se otići od GAZDE, pa neka vidi koliko mu vrijede njegovi radnici, koliko se radi i u kojim uvjetima. Doći ću ja opet do vas, ali samo na kavicu, voli vas vaš lega…”.