Pomilovanje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović pravomoćno osuđenog za proizvodnju i prodaju opojne droge Huanita Luksetića iz Bregi, nakon što je kod njega nađeno 15 kilograma marihuane, izazivalo je već prilikom najava istoga proturječne reakcije.
Bez obzira na to što se radi o osobi bolesnoj od multiple skleroze, što je temeljni razlog pomilovanja, dio javnosti je bio nesklon prihvaćanju činjenice da se akt milosti udjeljuje osobi osuđenoj za dilanje, makar se radilo o tzv. lakoj drogi.
Pravni znalac Nediljko Ivančević, odvjetnik, bivši općinski državni odvjetnik i zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Splitu naglašava kako je svako pomilovanje izvan kaznenopravnog fokusa.
– Radi se o aktu milosti koji je u uskoj vezi s raznim područjima življenja izvan kaznenog djela. Jasno je da se svakim pomilovanjem šalje neka poruka. U tom smislu svaki predsjednik bilo koje države pomilovanjem daje poruku da preferira društvene ili životne ciljeve radi kojih je nekog pomilovao. Razlozi pomilovanja najčešće nisu vezani za kazneno djelo, već za neke okolnosti ili događaje koji postoje kod osuđenika, a koje kazneni sud nije uopće mogao vrednovati, jer bi se njihovim vrednovanje dovela u pitanje sama suština kaznenog postupka.
Primjerice, motiv počinjenja kaznenog djela uopće nije bitan za postojanje kaznenog djela, odnosno djelo postoji bez obzira na motiv. S druge strane, taj motiv može biti takav da pojedini predsjednik potiče upravo te društvene vrijednosti i tada je, rekao bih, normalno da se pomiluje takvog počinitelja kaznenog djela – pojasnio nam je odvjetnik Ivančević.
U svojoj obrani tijekom kaznenog postupka Huanito Luksetić je isticao kako je ulje kanabisa proizvodio za vlastite potrebe jer se njime liječi od multiple skleroze. Općinski sud u Rijeci osudio ga je na dvije godine zatvora zato što je kod njega nađeno 11 biljki indijske konoplje i 15 kilograma cvjetova i listova marihuane, što je sud ocijenio kao količinu dovoljnu za više od tri godine terapije.
Presuda je postala pravomoćna krajem prošle godine, a nakon masovnog oglašavanja u javnosti s podrškom Huanitu, predsjednica je najavila njegovo pomilovanje. Odmah nakon toga je odvjetnik Vladimir Gredelj, koji zastupa Huanita Luksetića, poslao molbu za pomilovanje direktno u Ured predsjednice. Predsjednica Grabar-Kitarović je pričekala izvješće Ministarstva pravosuđa i obrazloženi prijedlog ministra pravosuđa te je prihvatila molbu.
Iz njezina ureda odmah nakon pravomoćnosti presude poslano je priopćenje: "Predsjednica Republike Hrvatske upoznata je sa slučajem Huanita Luksetića te smatra kako je njegovo zdravstveno stanje nemjerljivo važan element cijelog slučaja".
Kolinda Grabar-Kitarović nije prvi hrvatski predsjednik koji se odlučio udijeliti milost osobi pravomoćno osuđenoj za dilanje. Štoviše, akt milosti dobivali su osobe s podebelim dosjeom vezanim za zlouporabe droge te osobe uhvaćene s količinom amfetamina dovoljnom za opskrbu trodnevnog Ultra festivala u Splitu.
Odvjetnik Nediljko Ivančević istaknuo je i situacije kada kod osuđenika mogu postojati takve osobne ili obiteljske okolnosti koje sud možda i nije znao ili ih nije u dovoljnoj mjeri cijenio, a koje opravdavaju primjenu akta milosti.
– Dakle, treba razdvojiti pomilovanje od kaznenog postupka i osude, jer sudska odluka mora biti utemeljena isključivo na kaznenopravno relevantnim činjenicama, a pomilovanje se uvijek temelji na okolnostima koje se u kaznenom postupku ne mogu dovoljno vrednovati.
Zbog toga ja ne bih pomilovanje počinitelja bilo kojeg kaznenog djela vezao samo uz težinu ili društvenu opasnost toga djela. Bitniji su razlozi pomilovanja jer svaki predsjednik političku poruku šalje kroz razloge pomilovanja, a ne kroz kazneno djelo.
Iako, potpuno je jasno da javnost nikako ne može zanemariti koje kazneno djelo je počinio taj kojega se pomilovalo. U svakom slučaju ne postoji nikakav katalog zbog kojih kaznenih djela nije moguće pomilovanje – raščlanio je razlike bivši tužitelj.
Milost za teškog kriminalca i druga šansa za mlade dilere
Prvo pomilovanje koje je izazvalo nevjericu kod svih poznavatelja splitske krim-scene bilo je 1995. godine kada je predsjednik dr. Franjo Tuđman udijelio milost poznatom dileru. Nakon što je s tri osobe uhićen s kilogramom heroina osuđen je na četiri godine zatvora da bi mu kazna bila smanjena na godinu i pol. Odsluženje je odgađao osam puta, a kada je konačno morao otići u zatvor pomilovao ga je predsjednik.
Po izlasku iz zatvora uhićen je krajem 1998. godine kada je kod njegova, sada pokojnog, partnera u poslu nađeno 150 grama heroina i 30 grama kokaina. Suđenje je trajalo 12 godina te je osuđen na kaznu od dvije godine i četiri mjeseca koliko je već proveo u pritvoru, tako da odsluženja kazne nakon presude nije ni bilo.
Ponovno je uhićen krajem 2010. godine u zagrebačkoj zračnoj luci kada se vratio iz Amsterdama. S njim su još dvije osobe optužene za nabavu kilogram kokaina, a osuđen je 2011. godine na pet i pol godina zatvora, na suđenju koje je bilo zatvoreno za javnost zbog zaštite obiteljskih prilika optuženog za dilanje. Prilikom odluke o kazni, kao olakotna okolnost mu je uzeto što je otprije neosuđivan jer je zbog protoka vremena nastupila rehabilitacija za prijašnja kaznena djela te mu je dosje i službeno očišćen u svim evidencijama.
Godinu dana prije odsluženja pune kazne za kokain 2015. godine pušten je na uvjetni otpust odlukom Županijskog suda u Splitu. Jasno je kako je junak ove priče iskoristio sve benefite koje mu pruža naš pravosudni sustav.
Drugo skandalozno pomilovanje na splitskom području bilo je pet godina kasnije. U srpnju 2000. godine na prijedlog Komisije tadašnji predsjednik Stjepan Mesić pomilovao je troje splitskih dilera uhićenih s 5200 tableta ecstasyja i amfetamina. Članovi Komisije su se pravdali činjenicom kako se radi o mladim ljudima kojima treba dati šansu.
Među njima je bila i jedna djevojka. Ogorčen odlukom o aktu milosti za članove organiziranog lanca preprodaje sintetičkih droga, tadašnji načelnik Odjela za droge PU splitsko-dalmatinske Josip Buljan podnio je ostavku.
Kako je tada izjavio, smatrao je besmislenim da dilere trpaju iza rešetaka, a onda ih politika izvlači iz zatvora. Načelnik Buljan je rukovodio inspektorima za droge i u vrijeme kada je kaznene prijave sakupljao i pomilovani diler iz našeg prvog primjera.
Za razliku od njega, trojka dilera amfetamina je iz uhićenja, presude i pomilovanja izvukla pouku te su se ostavili ilegalne branše.