Sudbina je htjela i namjestila da nas petero ne budemo u Marrakechu u trenutku kada je u gorju Atlas bio stravičan potres koji se jako osjetio i u Marrakechu. Mi smo tog 8. rujna (petak), samo nekoliko sati prije potresa otputovali za Casablancu i Rabat, kako bismo tamo proveli vikend.
Vratili smo se u Marrakech odmah u ponedjeljak i stavili na raspolaganje liječnicima u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici kralja Mohammeda VI., kazuje nam Ružica Bočina iz Splita, studentica pete godine na Medicinskom fakultetu u Splitu.
Ona je u Maroku, točnije u Marrakechu, na jednomjesečnoj studentskoj razmjeni gdje pohađa stručnu kliničku praksu, a s njom je još četvero studenata iz Hrvatske. U Maroku su još Mia Kovačević Žižić, studentica šeste godine Medicinskog fakulteta u Splitu, Laura Radoš, studentica šeste godine Medicinskog fakulteta u Rijeci, Toni Buškulić, njezin kolega iz Rijeke, student pete godine, i Lea Paradinović, studentica šeste godine Medicinskog fakulteta iz Osijeka.
Svjetska udruga
- Stigli smo u Marrakech 1. rujna, ali smo se "skupljali" do 6. rujna, kad smo bili svi na okupu. Osim nas, ovdje u Marrakechu ima studenata medicine iz Jordana, Grčke, Češke, Slovačke, Cipra, Poljske, dvoje iz BiH, kao i po jedan student iz Srbije i Crne Gore - govori Bočina.
U Marrakech su stigli preko studentske volonterske organizacije CroMSIC.
- Ta organizacija djeluje preko Svjetske krovne organizacije Udruga studenata medicine i jedna od uloga te organizacije je omogućavanje studentskih razmjena. Svake godine se otvaraju natječaji i ja sam prva birala i moram reći da je ovo planirano putovanje.
Kako smo došli ovdje? Pa mi smo u Hrvatskoj ugostili dvije marokanske studentice medicine i one su nas oduševile. Sprijateljili smo se s njima. Budući da je jedna naša kolegica već bila u Maroku i od tamo donijela predivne impresije, bila je puna riječi hvale, odlučili smo se za Maroko. Marokanci su divni ljudi, puni ljubavi, brige, srdačni i pravi prijatelji. Nama je vrlo često neugodno koliko su oni jednostavni i dobri. Žele nam sve pokazati, biti pri ruci kada god to treba i ovdje se osjećamo divno, kazuje Bočina.
Potres se dobro čuo i u Marrakechu.
- Je, istina je, međutim moram reći da grad najnormalnije funkcionira. Kada smo se iz Rabata i Casablance vratili u Marrakech, odmah smo pohitali u bolnicu i stavili se na raspolaganje. Željeli smo pomoći.
Ja sam u bolnici, kada smo došli u Marrakech, dobila rad na torakalnoj kirurgiji. Budući da je poslije potresa bilo puno slučajeva za traumatologe, ortopede i neurokirurge, dogovoreno je da sve operacijske dvorane budu otvorene za te hitne slučajeve, kazuje Bočina.
Problem s jezikom
Pitali smo je jesu li pomagali u zbrinjavanju ozlijeđenih.
- U manjoj mjeri, jer mi ipak ne znamo francuski i arapski jezik, govorimo engleski, a velika većina ozlijeđenih je dolazila s gorja Atlas, gdje žive gorštaci koji govore uglavnom arapskim jezikom.
Najviše su pomagali studenti medicinskih fakulteta iz Marrakecha, kojih ima jako puno. Samo na državnom Medicinskom fakultetu u Marrakechu, a postoji i privatni, ima na godini 400 studenata.
Prvih dana je bilo gužve, jer su ozlijeđeni bili u krevetima na otvorenom, zbog straha da ne bi opet "udario" neki jaki potres. Nakon nekog vremena svi su smješteni u bolnicu.
Naša želja je bila da pomognemo, pa smo inzistirali da nam omoguće odlazak na hitnu pomoć, kako bismo vidjeli akutna stanja i pružili pomoć ako budemo mogli, govori buduća doktorica Ružica Bočina.
Iako ih je teško uključiti u rad bolnice, pogotovo u ovako teškim trenucima, studenti iz Hrvatske su svojim domaćinima jasno dali do znanja da žele i mogu pomoći.
- Mi imamo veliku želju pomoći jer se zaista radi o divnim ljudima. Osobno sam preko ovih naših studentskih razmjena dosta proputovala i moram reći da mi se nigdje nije svidjela kompletna atmosfera, uvijek nešto nije bilo kako treba. Ovdje u Marrakechu i Maroku sve je odlično. Stoga smo im dali do znanja da smo tu, da im želimo pomoći i na kraju krajeva, zašto nas ne iskoristiti u profesionalnom smislu, jer želimo napraviti nešto dobro, kaže Bočina.
Naši studenti u Marrakechu ne isključuju svoj odlazak u okolna sela u blizini Marrakecha.
- Tamo ima zasigurno ljudi kojima je potrebna pomoć. Ako to bude moguće, otišli bismo i u ta pogođenija područja kako bismo pomogli - govori naša sugovornica.
Bolnica u kojoj se nalaze budući liječnici moderno je zdanje.
Ogromna bolnica
- To je ogromna bolnica koja se proteže u više zgrada. Onako, kako se meni čini, mislim da je novije gradnje od KBC-a Split. Jako puno ima zaposlenih u toj bolnici i ono što mi u Splitu imamo, recimo na jednom katu, oni tamo imaju cijelu zgradu za neku medicinsku djelatnost. Zgrada u kojoj se ja nalazim je zgrada za kirurgiju - opisuje Bočina.
Imaju li Marokanci problema s manjkom medicinskih sestara i liječnika?
- Mislim da nemaju, ipak Maroko ima 40 milijuna stanovnika. Međutim, mnogi mladi studenti medicine žele kada završe studij otići raditi u Europu, ali ima dosta i onih koji žele ostati u Maroku. Mislim da će se većina njih, ako i odu raditi vani, brzo vratiti u Maroko. Oni imaju specifičan način života koji se razlikuje od onog u zemljama Zapadne Europe.
U Marrakechu ima jako puno turista, lokalno stanovništvo odlično prihvaća te turiste i jako je puno zabave. Odličan je noćni život, opuštena je atmosfera, podsjeća me na Split.
U Marrakechu je promet jako interesantan i ja se kao Splićanka nikada ne bih usudila sama voziti ovim cestama, možda tek nakon nekoliko godina života ovdje. No, moram istaknuti da nismo imali nikakvih kulturoloških šokova, jer smo primljeni, kao što sam već rekla, izuzetno dobro, kaže Bočina.
Zanimalo nas je kakav je odnos liječnika prema njima.
- Liječnici, ali i sve medicinsko osoblje, smatraju nas jednakima i odnose se prema nama kao i prema marokanskim studentima medicine. Naši mentori se trude oko nas, imaju vremena za nas i žele nam sve objasniti. Studenti iz Maroka dosta dobro govore engleski jezik, tako da nemamo problema u komunikaciji - govori Bočina.
Hrvatska najbolja za život
Za kraj nas je zanimalo gdje Ružica Bočina vidi sebe onog trenutka kada završi studij medicine. Ostaje li u Hrvatskoj ili misli ići raditi u inozemstvo?
- Sve su opcije otvorene. Međutim, ja osobno volim raditi i biti u hrvatskim bolnicama, ne bi mi smetalo ostati kod kuće. No, mišljenja sam da nema ništa loše ukoliko mladi čovjek želi otići raditi vani, steći nova znanja, razvijati se u profesionalnom smislu, učiti..., ali se nakon toga i vratiti u Hrvatsku.
Hrvatska je jedna od boljih svjetskih zemalja za život. Postoje prilike, mogućnosti, dobro je otići u svijet, ali najbolje je vratiti se kući, zaključuje Ružica Bočina.