Policajci upozorili na sumnjivu smrt kolege, pa dobili premještaj: ispričali su nam kako je Saša na motociklu morao proći 600 km i kako se prije pogibije žalio da ne osjeća ruke od hladnoće; Čini se da se Ravnateljstvu to nije svidjelo

Nema mira u Mobilnoj jedinici policije otkad je u prometnoj nesreći u Zagrebu, na čvoru Jankomir, u večernjim satima 26. ožujka, poginuo njihov pripadnik, 32-godišnji Saša Modrić iz Samobora, službenik Ravnateljstva policije.

U prometnoj nesreći poginuo policajac, službenim motociklom udario je u ogradu i odletio u jarak: 'Kolege su odmah dotrčali do njega i nazvali Hitnu'

Završen očevid tragične nesreće u Zagrebu, poznato je što je stajalo života mladog policajca na motociklu; 'Saša, neka te čuvaju anđeli'​

Njegove kolege je iziritiralo lakonsko izvješće policije u kojem se gotovo decidirano navodi da je Modrić sam kriv za svoju smrt jer je zbog neprilagođene brzine izgubio nadzor i policijskim motociklom naletio na metalnu zaštitnu ogradu, od koje se odbio, a zatim je udario u metalni stup nosača zaštitne ograde.

– E ne može tako – da nam kolega pogine u najboljim godinama, i to da pogine možda i najbolji od nas, a da uzrok smrti bude "prebacio je iz pete u šestu brzinu prije tragičnog događaja" – rekla su mi dvojica njegovih kolega koji su odlučili kazati za naše novine gdje su sve zajedno s Modrićem bili i koliko su radili taj tjedan prije nesretnog događaja.

Odlučili su se za to svjesni da bi zbog objavljenih detalja mogli biti i sami sankcionirani.

– Mogu me premjestiti zbog ovoga, mogu mi dati otkaz, puno toga mogu, ali nadam se da neće jer svi znaju da je ovo što pričamo potpuna istina – govorili su mi moji informatori.

I prevarili su se. Sankcije su došle.

Njih četvorica su ovih dana premještena iz Mobilne jedinice na mjesta u policijskim postajama koje nemaju veze s njihovim dosadašnjim poslom.

– Kada prebacite pomorskog policajca ili policajca na motoru ili presretaču u pješadiju, u svakodnevni ritam dosadnih obrada, to je kao da si ga i ubio – govore mi informatori, a te stvari znam i sam.

Uputili smo i upit Ravnateljstvu policije, koje nam u odgovoru potvrđuje da su se premještaji uistinu i dogodili, ali ne odgovaraju koji su razlozi i koliko je bilo premještaja.

"Poštovani, vezano uz vaš upit obavještavamo: Uprava za ljudske potencijale premještaje policijskih službenika provodi sukladno odredbama članka 68. do 76. Zakona o policiji. Slijedom toga, a temeljem odredaba članka 69. (premještaj na osobni zahtjev), odnosno članka 72. i 73. (premještaji po potrebi službe), u proteklom razdoblju provedeno je više premještaja, među kojima i premještaji djelatnika Ravnateljstva policije koji su do sada bili raspoređeni na rad u Mobilnu jedinice prometne policije."

Predsjednik Nacionalnog sindikata policije Nikola Kajkić, koji je i sam suspendiran zbog sumnje da je zajedno s 59-godišnjom službenicom lažirao službenu zabilješku o navodnom silovanju jedne građanke ratne 1991. godine, kaže nam da je upoznat s ovim premještajima.

– Dva od četiri premještena policajca članovi su moga sindikata i mi ćemo učiniti sve da te kolege zaštitimo. Znam da je od izlaska teksta održano nekoliko radnih sastanaka na ovu temu curenja informacija. Zatraženo je da se javi pojedinac ili oni koji su u novine dali informacije iz jedinice, a onda se pristupilo ovim nepopularnim potezima. Naime, ovo je doista ozbiljan problem i ljudi nam se sve više žale da se jedan visokopozicionirani rukovoditelj pojavljuje na raznim seminarima i sastancima te da kolegama prijeti premještajem, sankcijama ako ne budu "dobri" i poslušni, ali podrobnije o tom gospodinu i njegovim metodama javnost ćemo informirati na tiskovnoj konferenciji koju ćemo sazvati zbog ovih premještaja. Policajci su zabrinuti, uplašeni, mnogi žele dati otkaz i i traže način kako otići iz MUP-a – govori nam Kajkić.

U ovom slučaju premješteni su neki policajci koji u sustavu imaju 20 i više godina staža te ih se ne može premjestiti bez njihove suglasnosti.

– Ovo pravo kolega je kršeno i u ovom premještaju o kojem vi pišete – naglasio je Kajkić.

Kolege pokojnog Modrića rekli su nam da je toga nesretnog dana Modrić obavljao nadzor i kontrolu prometa u PU vukovarsko-srijemskoj na motociklu, od devet sati ujutro do 21 sat navečer, dakle dvanaest sati uzastopce, a na tom terenu je neprekidno bio šest dana.

– Zadnjeg dana, 26. ožujka 2019. godine, Saša je obnašao službu od 9 do 21 sat. Oko 17 sati Modrić je s još jednim kolegom motociklistom i dvije autoophodnje nastavio put iz Vinkovaca do Zagreba jer im je taj dan završavala služba u 21 sat. Morali su se vratiti do 20 sati u Zagreb jer imaju napisati pismena izvješća s terena, koja moraju završiti do 21 sat jer se prekovremeni sati ne plaćaju. Govorili su nam da su pri povratku stali na benzinskoj postaji jer moraju vratiti motocikle u bazu Senjak s punim spremnikom goriva. Saša Modrić je, dok je bio na motoru, rekao kolegi policajcu neposredno prije nesreće da ne osjeća ruke koliko mu je hladno, a u to vrijeme temperatura nije bila veća od 8 stupnjeva, a vožnja na motociklu pri brzini od 130 km/h nije veća od 1-2 stupnja – govori nam Modrićev kolega.

Pri dolasku na čvor Jankomir, Modrić je u zavoju pao s motora i, nažalost, na mjestu preminuo.

– Kako je moguće da policijski službenik u mjesecu ožujku, dok temperature nisu više od 10-12 stupnjeva danju i 3-4 stupnja noću, uopće bude upućen u službu iz Zagreba na motociklu u Vinkovce, gdje nam je bila baza, dakle ukupno na 600 kilometara puta na motoru računajući oba smjera? – pitali su se, jer je Saša prije pogibije tih dana radio na terenu u Vinkovcima, Osijeku, Vukovaru, Slavonskom Brodu i drugim mjestima. U šest dana imao je jedan dan odmora, i to radi satnice koja je predviđena zakonom.

– U našoj Mobilnoj jedinici prometne policije postoji kombi vozilo s priključnom prikolicom koje je namijenjeno za prijevoz motocikala kada se odlazi na terene ako je loše vrijeme i loši vremenski uvjeti na cesti. Ovo vozilo se koristilo i u drugom mjesecu, kada se išlo na teren u Split i Zadar. Da se i u ovom slučaju koristila navedena prikolica, danas bi Saša bio živ – govorili su nam njegovi kolege.