Otkrivamo pozadinu kupovine izraelskih borbenih aviona: U paketu s lovcima idu tvornica streljiva, dronovi i kibernetika

Posve u sjeni rasprava o isplativosti nabave izraelskih rabljenih borbenih aviona ostala je, po mišljenju mnogih analitičara, puno važnija vijest.

Hrvatska je, naime, ovom odlukom stupila u dugoročno strateško partnerstvo s Izraelom, jednom od najutjecajnijih gospodarskih, vojnih i političkih sila suvremenog svijeta.

Činjenicu da će Hrvati ubrzo moći parafrazirati stari crnogorski poklič – "Nas i Židova 20-ak milijuna!" – brže su percipirali u našem istočnom susjedstvu nego u žučljivim prijeporima premreženoj nam domovini. Posprdni komentari u srbijanskoj javnosti prožeti su sarkazmom koji podsjeća na to kako su Židove prije pola stoljeća neki hrvatski izrodi masovno ubijali u Jasenovcu, da bi njihovi preživjeli potomci danas s Hrvatima gradili strateško partnerstvo. Nigdje ni spomena istine da je baš zahvaljujući Hrvatu – Josipu Brozu – najveći broj Židova u Drugom svjetskom ratu spasio glavu, baš kao što je, također zahvaljujući Titu, Izrael davne 1948. godine nabavio i svoju prvu borbenu eskadrilu od 30 engleskih lovaca tipa Spitfire 9 Supermarine, uz pomoć koje se netom proglašena država naposljetku uspjela i održati.

Obavještajna suradnja

– Tajna operacija "Velveta", dogovorena između Tita i Davida Bena Guriona, uključivala je prebacivanje 30 lovaca Spitfire i prateće vojne opreme iz Čehoslovačke preko Jugoslavije – riječke luke i aerodroma u Nikšiću – do izraelskog tla. Bez te pomoći u naoružanju vjerojatno nikad ne bismo pobijedili u ratu za nezavisnost 1948./1949. i država Izrael ne bi preživjela – izjavio je svojedobno vojni povjesničar Meir Pail, i sam veteran ovoga arapsko-izraelskog rata.

Titova Jugoslavija je na ovome poslu tada zaradila nešto više od pola milijuna dolara, baš kao što će Izrael na sadašnjem ugovoru s Hrvatskom uprihoditi oko 500 milijuna: odnosi među državama, uza sve priče o prijateljstvu, oduvijek su se temeljili na vrlo konkretnim interesima.

A aktualni ugovor o strateškoj suradnji Hrvatske s Izraelom ne obuhvaća samo zrakoplovnu komponentu, nego i mnogo drugih elemenata, uključujući i obavještajnu suradnju, koji bi našoj zemlji u idućem razdoblju mogli jamčiti sigurnosno-vojnu dominaciju u regiji. Srbija s rashodovanim ruskim MiG-ovima koji su joj nedavno poklonjeni ne može ni izbliza držati korak s tehnološkim i razvojnim skokom koji jamče nadzvučni borbeni avioni četvrte generacije, te ova odluka sudbinski utječe na čitavu našu obrambenu doktrinu.

Vojni eksperti ističu kako je rabljeni F-16 Barak lovac sa znatno proširenim borbenim sposobnostima u odnosu na konkurenciju, posebno u segmentu elektroničkog ratovanja. Praktički je samo metalni kostur aviona star 30 godina, dok je sve unutra tehnološki modernizirano, počevši od performansi motora do radarskog i borbenog sustava, te raketa. Zanimljivo je kako se priča oko nabave izraelskih F-16 ozbiljnije zakuhala nakon prošlogodišnje misije četiri posade naših kanadera u gašenju požara u Izraelu.

Kanader-diplomacija

U bazi Hatzor, u kojoj su bili smješteni, posjetio ih je izraelski premijer Bibi Netanyahu, pa su nakon "kanader-diplomacije", predvođene pukovnikom Davorom Turkovićem, uslijedili politički kontakti na razini premijera, ministara obrane i vojnih atašea. Onako kako su Izraelci detektirali neprijeporne hrvatske autoritete u zračnoj borbi protiv požara, naši su se uvjerili u njihov nesumnjivi ratni autoritet u zraku. A nikome nije isto uče li ga borbenom djelovanju Šveđani, koji su zadnji put vojevali prije 300 godina, ili Izraelci, koji su u borbenim zadaćama na Bliskom istoku praktički svaki dan.

Premda je dobrim dijelom riječ o strateškim tajnama, ugovor o kupnji aviona Hrvatskoj u Izraelu otvara mnoge rukavce i kanale prateće vojne i gospodarske suradnje. Širenje tržišta za prodaju vrhunskih hrvatskih pušaka i pištolja, kao i hrvatske vojne i policijske odjeće i obuće na Bliski istok se podrazumijeva.

I projekt formiranja pratećeg Remontnog zavoda za održavanje "Fighting Falcona" u Velikoj Gorici već je manje-više poznat, no ministar Krstičević spomenuo je, doduše bez detaljnijih obrazloženja, i zajedničku izgradnju tvornice municije, uspostavu regionalnog centra za kibernetički nadzor, regionalnog centra za dronove, kao i – mimo vojnog kompleksa – izraelske investicije u napredne sustave u poljoprivredi i energetici.

Da ova obećanja nisu samo šuplja priča, svjedoči vijest kako se IT tvrtka M San Grupa, u kojoj je svojedobno radio aktualni ministar obrane, nedavno okrenula novom biznisu razvoja dronova i bespilotnih letjelica. I iz vodstva kompanije potvrdili su informaciju da su osnovali tvrtku kćer koja bi se u budućnosti bavila umjetnom inteligencijom i njezinom primjenom u robotici, dronovima i bespilotnim letjelicama.

Besposadne letjelice

Nije nevažno ni to što je za katastrofalnih požara u Dalmaciji prošloga ljeta ministar Krstičević najavio skoru uporabu besposadnih letjelica za otkrivanje požara i piromana. Temelji za razvoj mnogih biznisa s novim tehnologijama bez sumnje su uspostavljeni na krilima izraelskih borbenih lovaca.