Mislim da se neće dogoditi svjetska kriza kao 2008. i da su vlade već naučile kako se boriti s ekonomskim problemima, a njemačka vlada u slučaju pada ima dovoljno velike fiskalne rezerve od 80-ak milijardi eura iz kojih može intervenirati. U pričuvi već imaju i paket mjera pokretanja javnih radova kako bi pojačali potražnju i zaustavili recesiju.
Hrvatska vlada ne može jačati javne radove jer je na krajnjoj granici zaduženosti i bojim se da smo u lošijoj situaciji nego smo bili na početku zadnje svjetske krize. Vlada ne može intervenirati kao tada kada je povećala PDV, uvela krizni porez na plaće...
Učinili su to da bi spasili radna mjesta u državnom sektoru, a to spašavanje radnih mjesta bilo je besmisleno jer zaposlenici ponovno traže veće plaće. Industrijska proizvodnja pada, turizam stagnira, domaća potrošnja će padati...
Tek stižemo 2008. godinu
Sve komponente BDP-a će biti ugrožene i oporavak neće trajati šest nego deset godina, a nakon toga slijedi nam dugoročna stagnacija jer neće biti ni jednog unutrašnjeg ili vanjskog šoka zbog kojeg bi se oporavila ekonomija, kakav smo, recimo, imali ulaskom u EU-u.
Takvim tamnim tonovima dr. Damir Novotny oslikava mogući scenarij razvoja situacije u hrvatskom gospodarstvu zbog usporavanja njemačkog i talijanskoga gospodarstva.
Kako dva najvažnija tržišta za hrvatske izvoznike imaju problema i usporavaju rast, tako u Hrvatskoj rastu strahovi i očekivanja da nam nova recesija ne gine.
Radi se o zemljama s kojima najviše trgujemo, a kako je izvoz jedan od generatora rasta, jasno je da smanjena potražnja za robama naših tvrtki u tim zemljama i smanjenje dolazaka turista, posebice Nijemaca, znači gubitak za hrvatsku ekonomiju. Dodajte tomu da već dvije-tri godine ekonomisti diljem svijeta najavljuju novu krizu, onda imate pravi recept za brigu.
Jer, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koje su bilježile minus na minus dugih šest godina, dok su druge zemlje već odavno bile izišle iz krize. Nama je horoskop takav da ćemo tek ove godine vrijednošću gospodarstva uhvatiti pretkriznu 2008. godinu.
Nakon što je u prvom kvartalu ove godine, bruto domaći proizvod (BDP) rastao 3,9 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, za drugi se kvartal očekivao rast od tri posto. No, ostvareno je 2,4 posto rasta. Nije to rezultat za plakanje, dobar je to rezultat, kažu iz Vlade i ponavljaju da rastemo 20 kvartala zaredom, ali ipak, kažu, moramo smanjiti uvoznu ovisnost, pa su se sjetili da bi trebalo jačati domaću proizvodnju i stvaranje dodane vrijednosti...
A ostali rasli u prosjeku 10 posto
Hrvatska, Italija i Grčka jedine su tri zemlje Europske unije koje cijelo desetljeće nakon svjetske krize nisu svoja gospodarstva vratile na razinu pretkrizne 2008. godine.
Hrvatskoj je lani za to nedostajalo jedan posto bruto domaćeg proizvoda, Italiji je nedostajalo 3,3 posto BDP-a, dok je prošle godine realna vrijednost njemačkog BDP-a bila 13 posto veća nego u 2008. godini. U cijeloj Europskoj uniji lani je vrijednost BDP-a bila 10 posto iznad one iz 2008. godine!
Na naše pitanje, s obzirom na rezerve i planove koje u rukavu ima njemačka vlada, hoće li opet oporavak njemačkoga gospodarstva potaknuti hrvatsko, dr. Novotny naglašava da trebamo znati kako se poduzeća koja su poslovala s Njemačkom neće oporaviti, nego će propasti i nestati s tržišta jer većina nema kapitala da bi preživjela.
To se dogodilo 2008. kad su narudžbe pale drvoprerađivačkoj industriji, neke su tvrtke nestale jer su se oslonile na njemačko tržište namještaja, naglašava ovaj ekonomist i dodaje da se građevinski sektor nije oporavio, tamo je 2008. zbog pada narudžbi nastao nagli pad, a tadašnje velike kompanije su danas u stečaju ili ne postoje.
– Njemačka bi radije vidjela nagli pad ekonomske aktivnosti jer bi se naglo oporavila, no to se neće dogoditi nego će blago usporavati, što se može pretvoriti u dugoročnu stagnaciju, koja ne pogoduje Hrvatskoj, zato što nije u stanju okrenuti se trećim tržištima jer nema dovoljno svojih proizvoda.
Polovica izvoza ide nam u Italiju i Njemačku
Kriza u Njemačkoj će se preliti na Hrvatsku i u pogledu sentimenta potrošača i odnosa prema potrošnji, u drugom kvartalu je pala potrošnja, jedino što još možemo očekivati jest rast investicija iz europskih fondova, a, nažalost, to ide sporo, nema dovoljno pripremljenih projekata – veli nam dr. Novotny.
Objašnjava kako je struktura hrvatske ekonomije kompleksna, posebno ovih posljednjih par godina, kada se ekonomija pretvorila u rentijerski koncept i jednostavno nemamo dovoljno poduzeća koja bi sada prodavala u Africi i Aziji svoje proizvode.
Kao dobar primjer, ističe Jadran Galenski laboratorij koji svoje proizvode prodaje u 80-ak zemalja ili Šestan-Busch s prodajom u 30-ak zemalja...
Ovaj ekonomist kaže da teorija i praksa ekonomskih ciklusa kaže da ekonomije idu prema vrhuncu, pa onda prema padu gotovo u pravilu svakih 10 do 12 godina.
Posljednja kriza iz SAD-a prelila se na cijeli razvijeniji dio svijeta, imala je izvor u financijskom sektoru, sektoru loših kredita u SAD-u, koje su financirale europske banke, pa su banke došle u probleme i sanirale su ih vlade kojima je ostao vrlo visok javni dug.
Dr. Novotny kaže da se sada ne vidi usporavanje američkoga gospodarstva, dok se za njemačko gospodarstvo ovu godinu očekuje usporavanje 0,2 posto.
To zapravo i nije nova kriza. Radi se o cikličkom usporavanju lokalnih ekonomija, i to Njemačke, kao i Italije koja je prezadužena, i nije desetljećima provela modernizaciju.
To će se usporavanje preliti na Hrvatsku, koja s Italijom i Njemačkom ostvaruje 50 posto svih svojih međunarodnih transakcija.
– Hrvatska izvozno orijentirana poduzeća u ovih desetak godina relativno su se dobro uklopila u nabavne lance njemačke i talijanske industrije, mislim na metaloprerađivačku industriju, drvnoprerađivački sektor, pa i neke druge sektore, poput logistike.
Tko će dobiti otkaz? Nijemac ili Hrvat?
Dobro su se pozicionirala u tim lancima, ali će prvi nastradati jer će njemačka industrija smanjivati narudžbe, i to se sada i događa. Njemačka industrija izdvojila je i "outsource" dio proizvodnje prema Hrvatskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i Srbiji, kako bi u slučaju krize mogla smanjivati narudžbe prema vanjskim tržištima, a zadržati radna mjesta u Njemačkoj.
To je sukus problema s kojim će se Hrvatska u sljedećim godinama suočiti.
S druge strane, na tržištu rada Njemačke zaposlilo se dvjestotinjak tisuća hrvatskih građana koji će u slučaju krize ostati bez posla.
To je gotovo sigurno, jer u Njemačkoj se u slučaju smanjivanja proizvodnje primjenjuje pristup da prvi ide onaj tko je posljednji došao.
To je ozbiljan problem jer su se njemački poslodavci i sindikati već dogovorili da će u slučaju snažnijeg pada narudžbi s međunarodnog tržišta, naročito u autoindustriji i industriji strojeva, radno vrijeme biti skraćeno, radit će se tri dana u tjednu kako bi spasili radna mjesta, a prvi na udaru bit će radnici iz drugih zemalja – ističe dr. Damir Novotny.