Do ponedjeljka navečer Tomislav Zorić, poznati zagrebački odvjetnik, kao i cijela obitelj, vjerovali su da je u Grudama u Hercegovini 21. travnja pokopana njihova teta, Iva Feisthammel.
Tužna vijest sredinom prošlog mjeseca javljana im je iz splitskog KBC-a, kamo je 90-godišnja Iva dovezena zajedno s drugim štićenicima iz Doma za starije i nemoćne u Dicmu. Nije bila covid-pozitivna, pokazala su testiranja, već je 'smrt' nastupila kao posljedica jednog drugog upalnog procesa.
I onda je u ponedjeljak navečer, negdje iza 18 sati, Tomislavu, sinu Ivina brata, zazvonio telefon. S druge strane bio je dr. Krešimir Dolić, pomoćnik ravnatelja splitske bolnice.
- Rekao mi je 'da ne zna kako bi počeo i što bi rekao, ali došlo je do jedne velike pogreške u našem KBC-u', te da se radi o zamjeni identiteta. Moj prvi dojam, valjda od šoka i nevjerice, je bio da je pogreška napravljena na Patologiji, što se zna desiti s papirima pokojnika, da se naprosto zamijene. Tek kasnije sam shvatio da je tetka živa, da je pokopana druga osoba. Nisam znao bi li se smijao ili plakao. Najgore mi je bilo priopćiti ostaloj rodbini da ne misle da sam ja prolupao – ispričao nam je Tomislav s kojim smo telefonski razgovarali u utorak u jutro.
Još uvijek je slijegao dojmove jedne lude večeri, ali i svih proteklih dana tuge i šoka.
- Nakon dr. Dolića nazvao me i ministar Vili Beroš. Bio je jako ljut zbog cijelog događaja i rekao da je to neoprostivo, da se ne smije događati. Nije ni on znao kako početi razgovor, puno se ispričavao u ime cijelog sustava. Ja sam svjestan, molim vas da to napišite, da se greške takve vrste događaju, da su to bili okolnosti s prijemom 300 starijih ljudi u dva dana u bolnicu. U ovim trenucima lako bi bilo napasti zdravstvene djelatnike, ali ajmo se naći u njihov koži. Od njih 300, pa 100 nije znalo kako se zove. Nije to lako. Kada sam prespavao situaciju, a još ne znam je li sanjam sve ovo, jasno mi je da su takve greške moguće. Nešto drugo bi bilo žalosno, a to je da su zamijenjene na patologiji i da se to nikada nije doznalo – veli Tomislav.
Na pogreb koji je na Zorića groblju održan 21. travnja, iako najbliži srodnik, nije mogao ići zbog zabrane napuštanja Zagreba i prelaska državne granice. Sve je odradio fratar zajedno s još šest-sedam ostalih članova rodbine i prijatelja, jer je u BiH na snazi bio policijski sat i zabrana svakog okupljanja.
Nakon našeg razgovora Tomislav se spremao krenuti put Splita.
- Sinoć su mi poslali fotografije moje tetke kako se smije i pozdravlja me. Gledate nekoga koga ste pokopali, ona živa i ne vjerujete svojim očima! Još ne znam ni sve okolnosti kako se sve saznalo. Ja sam svoje suze isplakao, nekome drugome danas jako teško – rekao nam je.
Pitali smo ga hoće li zadovoljštinu zbog svega potražiti na sudu.
- Ne! To kategorično kažem. Nikakva zadovoljština na sudu ne dolazi u obzir. Meni je zadovoljstvo to što je tetka živa. Ministar je postupio iskreno, ravnatelj isto tako. Čuo sam da je dao ostavku po objektivnoj odgovornosti. Sada okrivljavati nekoga, bilo bi suvišno – bio je decidiran Zorić.
On očekuje da će osoba koja je pokopana u njihovoj obiteljskoj grobnici u Grudama ubrzo biti ekshumirana. Koliko mu je i kao odvjetniku poznato, to će po službenoj dužnosti učiniti MUP Zapadno-hercegovačke županije uz asistenciju Sanitarne inspekcije, nakon čega bi ostaci trebali biti prevezeni u Hrvatsku.
Inače, Iva Fesithammel, ispričao nam je, godina je živjela u Zagrebu. Bila je vitka i pokretna unatoč poznim godinama sve dok nije stradala u prometnoj nesreći. Nakon oporavka počela je živjeti u Domu u Dicmu. Tomislav je pun hvale za tamošnje osoblje i prije i poslije korone.
- Čim se pojavila sumnja da se jedna djelatnica zarazila, pregledali su sve i meni odmah javili da tetka negativna. Ponijeli su se kao ljudi i tako držali cijelo vrijeme dok nije javljeno da je 'umrla'. Umrla pod navodne znakove. Ovo vam je dokaz da život piše nevjerojatne priče – rekao nam Tomislav Zorić, još u nevjerici svime što se odigralo od ponedjeljka navečer.