Slogan Hrvatske mogao bi slobodno biti "Mala zemlja za velike poreze". Konsolidirana opća država – a riječ je o središnjoj i lokalnoj razini vlasti te fondovima socijalne sigurnosti – lani je ubrala 163 milijarde kuna prihoda.
Desetljeće prije, u 2006., ti su prihodi bili 123 milijarde kuna. U tom su razdoblju porezni prihodi porasli sa 74 milijarde kuna na 91 milijardu kuna. Tijekom tog desetljeća gospodarstvo je proživjelo šestogodišnji pad, nikako se nije moglo pomaknuti naprijed, slagalo je minus na minus, tako da je u odnosu na pretkriznu 2008. njegova realna vrijednost 8,4 posto manja.
Gospodarstvo i bruto domaći proizvod (BDP) su padali, javna potrošnja i porezi nisu slijedili tu logiku, svaka ih je garnitura Vlade mijesila na ovu ili onu stranu, govoreći kako će rasteretiti građane i poduzetnike, no kako god okrenuli, sve su vlade vodile računa da se središnjoj i lokalnoj državi te fondovima prihodi – povećaju.
Krumpir 'po zlato'
Pola poreznih proračunskih kuna stiže od PDV-a, lani je urodio s 46 milijardi kuna. Europska prosječna opća stopa PDV-a je 21,5 posto, a naših 25 posto opće stope tog poreza je na razini najviših, uz bok smo Švedskoj i Danskoj, a samo su Mađari jači s 27 posto poreza. Dodajmo tome da su nam i snižene stope među najvišima u Europi, da na većinu hrane plaćamo 25 posto PDV-a, dok drugdje prehrana prolazi s mnogo nižim stopama ili je potpuno oslobođena ovog nameta, pa će vam biti jasno zašto vam se čini da u samoposlugama kupujete zlato i dijamante, a ne krumpire, jogurt ili tjesteninu.
Krenimo dalje, gorivo nam nije preskupo u odnosu na europske cijene, tu nismo nikakvi rekorderi. Kad se gleda koliki država sudjeluje u toj cijeni, onda se stvar mijenja jer našoj zemlji treba više nego najvećim svjetskim gospodarstvima. Čak 60 posto cijene goriva odnose trošarine i PDV te naknade za razne agencije i javna poduzeća.
Nedavno su naši dužnosnici, nakon što su odjavili uvođenje poreza na nekretnine, konstatirali da nam je dvije trećine automobila starije od 10 godina, pa su zabrinuti za zdravlje i sigurnost građana, zamislili da bi bilo lijepo skloniti krntije s cesta. Kako drugačije, nego paprenijim porezom. Bilo bi zgodno da se ministri jednom odlijepe od tog koncepta razmišljanja, pa primijene posve drugačiju taktiku i odluče na neki rok, od recimo, pet godina, osloboditi poreza i trošarina kupnju novih automobila. Tek tada bi dali pravu šansu za pomlađivanje voznog parka.
Uostalom, početkom ove godine već smo dobili trošarinski sustav koji žešće udara na jeftinija auta jer se za veće zagađivače plaća više državi koja i bez toga prednjači i visinom poreza i trošarina na kupnju auta u Europi.
Zeleni nameti
Uzgred budi rečeno, Hrvatska ima najveće poreze na okoliš u cijeloj Europi. Prosjek tih poreza u ukupnim poreznim prihodima u EU-u je 6,3 posto, a u rekorderki Hrvatskoj 10,9 posto. Francuska od tih okolišnih nameta ubire 4,8 posto poreznih prihoda, Njemačka pet, a Švedska 5,1 posto. U poreze na okoliš spadaju porezi na energiju, transport, onečišćenje i resurse, bez PDV-a.
Hrvatska od poreza na rad prikupi 14,6 posto od BDP-a, što nije među većim udjelima u Uniji, ali to ne znači da je njezino opterećenje prenisko, nego da ima premalo zaposlenih. Da ih ima više, i udjel bi bio veći. Po podacima Europske komisije, ove godine najviša stopa na plaće iznosi u prosjeku 42,4 posto u Hrvatskoj, a u EU-u 39,2 posto. Podsjetimo, od ove godine imamo stope od 24 i 36 posto, umjesto stopa od 12, 25 i 40 posto. Svim tim stopama treba još dodati i prirez.
Kad se porezno opterećenje uspoređuje s BDP-om, onda se može reći da je Hrvatska, članica EU-a s jednim od najslabijih standarda, predzadnjim u Uniji, na 13. mjestu po poreznom opterećenju, po udjelu poreza i doprinosa u BDP-u. Prosječni udio poreza i doprinosa u EU-u težak je 39,9 posto BDP-a, a hrvatski je 37,6 posto.
Na stranu sad što smo opterećenjem žešći od niza zemalja, pa i Slovenije, Portugala, Češke, Velike Britanije, Poljske i Slovačke, nego je Hrvatska osma u cijeloj EU-u po udjelu prihoda u BDP-u koje opća država prikupi od poreza, naknada, kazni...
Koliko nam se vraća?
Dok javni sektori ostalih članica prosječno uberu 44,9 posto BDP-a, hrvatski je natprosječan s udjelom od 47,4 posto. Veći je to udjel od njemačkog ili luksemburškog javnog sektora... Kako se građanima i poduzetnicima vraća uloženo u javni sektor, oni najbolje sami znaju, a pri tom mislimo da efikasnost, kvalitetu usluga... Tu smo, po mjerenjima Svjetske banke, vrlo nisko. Samo je pet zemalja članica lošije od nas.
Energično oporezivanje
U računima za vodu i električnu energije plaćamo 13 posto PDV- a. U Velikoj Britaniji ne plaća se PDV na vodoopskrbu, u Njemačkoj je sedam posto, Francuskoj 5,5 posto, Nizozemskoj i Portugalu šest posto, Sloveniji 9,5, a Italiji, Austriji i Španjolskoj 10 posto... Talijanskim je kućanstvima PDV na prirodni plin i struju 10 posto, na Malti je struja za kućanstva oporeziva s pet posto PDV-a, a svi ostali izvori s 18, u Velikoj Britaniji su prirodni plin i struja za kućanstva oporezivi s pet posto PDV-a, u Irskoj je sva energija po 13,5 posto PDV-a, a u Španjolskoj po 13 posto.
Ubitačne usporedbe: jedemo najskuplje!
U Hrvatskoj se mlijeko i kruh oporezuju s pet posto PDV-a, ulje i dječja hrana s 13 posto PDV-a, a ostala hrana s 25 posto. Malta ne oporezuje hranu, samo s pet posto oporezuje slastice poput čokolade, sladoleda i pića. Velika Britanija ne oporezuje hranu osim gotovih jela i vrlo prerađene hrane poput sladoleda, čokolade i pića. Irska ne oporezuje hranu, porez ima na alkoholna pića, sokove, slastice, sladolede, krekere, kokice... Luksemburg, koji ima najveći standard, svu hranu oporezuje s tri posto PDV-a, Nizozemska sa šest posto, Rumunjska s devet posto, Slovenija s 9,5 posto, Austrija s 10 posto, Finska s 14 posto, Italija i Španjolska na hranu primjenjuju dvije stope PDV-a od četiri i 10 posto, Nijemci sedam i 19 posto, Česi 10 i 15 posto...