Ako županije uskoro ne usvoje mjerila za zakup liječničkih ordinacija po domovima zdravlja, ionako loš zdravstveni sustav mogao bi se naći u problemima, a najveće žrtve takve zdravstvene politike bit će građani. Najme, 30. lipnja istekao je rok u kojem su županije, kao vlasnici domova zdravlja, morale odlučiti koje ordinacije idu u zakup, odnosno u privatne ruke liječnika, a koje ostaju u sustavu javnog zdravstva, no to se nije dogodilo.
Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, koji je stupio na snagu početkom godine, određeno je da do 25 posto liječničkih ordinacija mora ostati u sastavu domova zdravlja, dakle u javnom zdravstvu, dok će se ostale privatizirati. Unatoč isteku roka, županije nisu odlučile po će se kojim kriterijima ordinacije privatizirati. Sve bi to moglo ići na štetu pacijenata, ali i zdravstvenog sustava, budući da su već prisutne razlike po domovima zdravlja između domskih liječnika, znači onih koji rade za "golu" plaću, i koncesionara, koji od HZZO-a naplaćuju glavarine po broju pacijenata.
Glavarine
Problem je i status liječnika; jedni su zaposlenici domova zdravlja, dok su drugi zakupci ordinacija u ugovornom odnosu s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, do sada popularno nazivani koncesionari. Iza zidova domova zdravlja velika je podijeljenost, i to zbog materijalnih prava liječnika, točnije novca, što se reflektira i na prava pacijenata.
Dok liječnik zaposlen pri domu zdravlja ima plaću 7000 kuna, uvećanu za dodatke na uvjete rada i radni staž, njegov kolega, vrata do vrata, koji je u koncesijskom odnosu s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje mjesečno u bruto iznosu uprihodi od 45.000 do 50.000 kuna takozvanih glavarina, koje se određuju prema broju pacijenata. Od tog iznosa odbija se porez, plaća se medicinska sestra, zakup i materijalni troškovi ordinacije. Ipak, i kad sve poplaća, liječniku koncesionaru ostaje puno više od osnovne plaće koju bi dobio da je zaposlen pri domu zdravlja. Grubo izračunato, domski liječnik u sustavu javnog zdravstva zaradi maksimalno do 9000 kuna, a koncesionar 25.000.
Naime, liječnicima koji nisu "privatnici" jer rade za dom zdravlja ustanova od HZZO-a naplaćuje za obavljene usluge, a liječniku daje fiksnu plaću. U istom domu zdravlja rade dva liječnika, vrata do vrata, jedan je u zakupu, a drugi nije, rade isti posao i imaju jednak broj pacijenata, samo se razlikuju u mjesečnom iznosu koji dobivaju jer koncesionar dobiva tri puta više.
Liječnička struka drži nedopustivim da u sustavu postoje dvije vrste doktora, obični liječnici i koncesionari u istom domu zdravlja, a takvu podjelu donosi i novi Zakon o zdravstvenoj zašiti koji je startao početkom ove godine i koji propisuje da do 25 posto ordinacija treba ostati u sklopu domova zdravlja.
Duljina staža
– Logično da većina liječnika želi otići u zakup – upozorava dr. Vikica Krolo, predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM).
– Svi liječnici moraju imati pravo slobodnog izbora da mogu ostati pri domovima zdravlja ili da imaju privatne ordinacije. Ministarstvo je našlo solomunsko rješenje između liječnika i ravnatelja domova zdravlja, koji su smatrali da će im liječnici koji dobro rade otići u privatnike, zbog čega će dom zdravlja ostati bez tih prihoda. Tako je u zakon stavljeno da do 25 posto svih djelatnosti primarne zdravstvene zaštite, obiteljskih liječnika, pedijatara i ginekologa, moraju ostati pri domovima zdravlja, a odluku o tome donose županije kao vlasnici ustanova, koje će zasigurno ići na maksimalan broj ordinacija predviđenih zakonom u sustavu javnoga zdravstva – naglašava Krolo.
– Kad čovjek sam raspolaže svojim novcem, a to je slučaj s ugovornim liječnicima koncesionarima, logično je da se radi bolje jer liječnik ima veći interes i motivaciju. Osim toga, koncesionari su bolje opremljeni, prosječno imaju veći broj pacijenata, kojima je u konačnici bolje nego kod domskih liječnika – kaže Krolo.
– Županije do sada nisu reagirale. Očekivale su da će Ministarstvo zdravstva dati određene upute, ali toga nema i na županijama je da donesu konačne odluke o postotku liječnika koji će ostati unutar sustava, ali i kriterije koji će liječnici moći ići u zakupe. Pretpostavljam da će to biti duljina staža u domovima zdravlja – objašnjava dr. Krolo, koja naglašava da su liječnici u domovima zdravlja nestrpljivi. A osim odluke koliko liječničkih ordinacija ostaje u sustavu javnog zdravstva, županije će morati odrediti i cijenu najma tih ordinacija, što je jedan od uvjeta za zakupe. Liječnici očekuju da cijena najma, s obzirom na to da je riječ o prostorima domova zdravlja koji ne mogu poslužiti drugoj svrsi, bude simbolična ovisno o gradu. Primjerice, u Splitsko-dalmatinskoj županiji govori se o cijeni od oko 600 kuna u ruralnim područjima, pa do 1800 kuna najma mjesečno za prostore ordinacije u centru grada.
Strah od 'privatnika'
Ravnatelji domova zdravlja boje se da će njima ostati male ordinacije s nedovoljnim brojem pacijenata koje nemaju dovoljno prihoda za samoodrživost, dok će one profitabilnije završiti u privatnim rukama.
Nitko ne želi raditi na selu
U Koordinaciji hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) i Hrvatskoj liječničkoj komori (HLK) smatraju da većina županija ignorira ili je donesenim odlukama otežala provedbu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te od premijera Andreja Plenkovića i ministra zdravstva Milana Kujundžića traže da ih žurno prisile da poštuju zakon.
– Naša se struka urušava sa svih aspekata, što je rezultat lošeg upravljanja i nesnalaženja državne i lokalne administracije u novim okolnostima nakon ulaska Hrvatske u EU. Naši liječnici odlaze u Europu ili bolnice, a mladi ne dolaze. Zašto bi i dolazili kad je rad u primarnoj zaštiti težak, posebno u ruralnim i izoliranim ambulantama, a liječnici u primarnoj zaštiti najslabije su plaćena skupina – istaknula je članica Izvršnog odbora KoHOM-a dr. Nataša Ban Toskić.
Za hladni pogon 25.000 kuna
Da bi jedna ordinacija obiteljske medicine funkcionirala, mora imati od minimalno 1250 do maksimalno 2125 pacijenata. Po mišljenju HZZO-a, koji ordinacijama plaća glavarine, idealan je broj 1700 pacijenata. Ali to je teško održivo, budući da u ruralnim područjima ima manji broj pacijenata ispod minimuma, dok su u urbanim sredinama zbog nedostatka liječnika ordinacije prebukirane iznad maksimuma. Za funkcioniranje takozvanog hladnog pogona ordinacija dobije oko 25.000 kuna plus dodatni prihod prema obavljenim pregledima, što u konačnici može iznositi i do 50.000 kuna.