Korado Korlević: ‘Nemojte misliti da bi bačena atomska bomba skurila sve – mogući udar na Aviano ne bi dopro ni do Istre. Ali...‘

 Koliko se bojite da bi se stvari mogle zakomplicirati i izroditi u veliki međunarodni sukob, da ne kažemo treći svjetski rat? I da li je, sa svim ovim paketima sankcijama i naoružavanjem Ukrajine, u jednom puzajućem obliku taj rat već i počeo? – pitanje je koje je postavljeno slavnom astronomu iz Višnjana, Koradu Korleviću, u intervjuu koji je dao za Istra24.

– Ne može se to zvati svjetskim ratom, jer za takvo nešto s obje strane treba imati grupu država. A ovdje imate Rusiju, Sjevernu Koreju i Eritreju, te sve ostale s druge strane.

Kako komentirate da istarski gradovi, osim povijesno tradicionalne 'vojne Pule', pretežito nemaju atomskog skloništa.

– Što će ti sklonište? Uostalom kad si 80-ih gradio kuću, morao si graditi podrum koji je morao biti pojačan kao sklonište. Višnjan ima veliko atomsko sklonište, ispod ambulante, preko puta ljekarne. U Poreču postoji kod vatrogasnog doma.  U ratu ti neće bacati bombu na Labin.

Ali može recimo na obližnji Aviano?

– I što ćeš raditi u skloništu u Istri?

Spašavati se dok ne prođe prvi udar.

– Ma, ne dođe taj prvi udar od Aviana ovamo, to je 70 kilometara zračne linije. Nema ništa od toga.

A vjetrovi koji nose radijaciju?

– Nemojte misliti da bi bačena atomska bomba skurila sve. Vjetrovi bi nosili radijaciju i ti se snalaziš s time, ali nije to funkcija skloništa. Ono je tu za udar nadpritiska zraka. Sklonište je smisleno ukoliko si kilometar od epicentra.

Samo da ljudi trenutno ne jedu kupljeni jod.

– Svakako. Ako ti hoćeš jesti jod, mi ga tu uz obalu jedemo koliko hoćeš. Brodet od priljepaka, generalno od morskih puževa i školjki ima joda koliko hoćeš.  Ljude ne treba plašiti. Dogodi li se atomski rat, to ne znači da ti dobiješ atomsku bombu na glavu.

Mnogi se, u nas i u svijetu, žale na životne uvjete. Kakvo je vaše mišljenje?

– Nikad nije bolje nego sad! Nikad nije bilo manje siromaha nego što je sada. Samo što su medijske informacije takve da ti se čini da je kriminala i ratova više nego ikad. Samo imamo puno više informacija.

A Kina? Mudro šuti, čeka, no ona je ovisna o Rusiji, a i Rusija o njoj.

– Potpuno krivo. Čak je i Putin napravio jednu stratešku grešku. Kad bi prije sto ili 50 godina razgovarao s Rusima, i pitao ih koja je njihova najveća ugroza u budućnosti, uvijek je odgovor bio – Kitajska. Nikad nisu govorili da problem dolazi iz Europe.

Zašto? Kina je pobjednik cijele  priče. Rusija slabi. Možda će se čak i raspasti na nekoliko država ukoliko se unutar nje dogodi interno smjenjivanje i revolucija. I Kina će samo povući crtu od Mongolije prema Arktiku i kazati: Ovaj istočni dio Sibira, to su naši prijatelji; to će biti zasebna država i mi ćemo jako lijepo surađivati s njima. I praktički imaš vazalsku koloniju ili koloniju Kine, koja sada obuhvaća najveće rusko bogatstvo u Aziji. 

Rusija nije homogena država kao što je bio Sovjetski savez. Čak i kad sam ja tamo bio 1990. godine, taj centralni dio Sibira imao je pobunu i nas su uzeli kao taoce za pregovore s Moskvom. Potpuno je kriva ideja pričati da je Rusija jedna velika homogena cjelina, zato što to nije. I Kina ima velike interese da ona bude ta koja upravlja tim istočnim dijelom svijeta

Koliko u svjetlu rata u Ukrajini smatrate Kinu opasnijim suparnikom od Rusije?

– Ona je ta koja bi htjela biti budući hegemon. No, ona ima drugi problem - tada neće imati ljudi. Politika jednog djeteta rasturila im je mogućnost da oni brojčano, fizički to naprave u velikom stilu. Oni će to napraviti, ali će biti prestari da bi bili ti koji će upravljati svijetom na željeni način. Budućnost se jako razlikuje po mnogočemu od prošlosti, jer dolaze pametni strojevi u cijelu priču.

Ipak se sada cijelo vrijeme ucjenjuje energijom, na čemu Rusi do daljnjeg grade svoju snagu.

– U trenutku kad Nijemci odluče smanjiti temperaturu u stanovima za dva stupnja, Rusi su izgubili rat! Budući da je to eksponencijalna funkcija, potražnja za plinom pala bi 50 posto i slobodno bi mogli zatvoriti i taj postojeći plinovod. Jer, Nijemci su ti koji i dalje ovisnici o ruskom plinu. Uveli su, kao, sankcije, ali i dalje prema Rusiji troše milijardu dolara dnevno.

S druge strane, Kina, kolikogod šutjela, glavninu trgovine obavlja sa Zapadom.

– Zapad je ovisan o Kini. Mi ne znamo više ni četkicu za zube napraviti. Nije pitanje da li Kina nešto prodaje. Prodaje sve! Ona je postala progresivni dio svijeta. Ako danas hoćeš proizvesti neku specijalnu kovinu, onda ti šalješ rudu u Kinu na preradu, jer su oni zaključili da neće previše brinuti o prirodi.

Vratimo se na mogući nuklearni sukob. Je li to blef ili je Putin nakon neuspjelog blitzkriega opasan, dovoljno opasan da ispali bar jedan lokalni nuklearni projektil.

– Čak i taj jedan lokalni ne ispaljuje on sam. Postoje nekoliko njih koji okreću ključ. I zadnji put kad je do toga došlo u Rusiji, jedan od njih nije htio okrenuti ključ. Uvijek postoji mogućnost da se to dogodi. Postoji i druga mogućnost koja je već postojala 90-ih. A

ko se dogodi raspad Rusije, kaos nakon ovog rata, dobar dio njihovih nuklearnih stručnjaka koji sada rade nuklearno oružje netko može pozvati da dođu raditi kod njih. I dobiješ ljude koji imaju sav know-how i koji ti složi atomsku bombu jer mu je to posao. Amerikanci su isplaćivali plaću takvim znanstvenicima da ne odu iz Sovjetskog saveza ili Rusije, ne bi li tako spriječili njihov odlazak u Sjevernu Koreju, Iran, Irak.

A ovaj dio s ispaljivanjem atomske bombe: jednom kad netko to napravi, nema više nazad. Ako ti ispališ prvu, podrazumijeva se da ti dobivaš drugu. Šamar na šamar. Onda više nitko ne vlada svijetom.

No, postoji druga mogućnost. Što ako se desi da ispali atomsku bombu u svemiru iznad države? I ta mogućnost postoji, i skuri električnu instalaciju određenog  područja. Kad bi ta atomska bomba bila bačena, ne na Zagreb, nego 100 kilometara iznad Zagreba, u svemiru, skurilo bi instalaciju, transformatore, elektroniku u krugu od 200 kilometara.  Ne bi bilo uništenja dolje, ali bi elektromagnetski impuls napravio dar mar.

Pojma nemam da postoji i takva opcija.

– Ma, danas se na drugi način razmišlja. Svijet je puno, puno kompliciraniji od onog o čemu se priča. Putin je bio izoliran, nije imao prave informacije i napravio je neopisivu grešku.

Kineski predsjednik Xi Jinping ne može se načuditi koliko je to dobro ispalo. Sad mu ni Tajvan nije interes. Već da u raspadu Rusije iskoristi najbolje trenutak u istočnom dijelu svijeta. Xi Jinping  je sad veliki igrač šaha. Nije više Putin. Postoji dakle pop nad popovima, to je kineski predsjednik. Ovaj dio s Ukrajinom je iracionalan, to nije dobar Putinov potez. Dosad je jako lijepo igrao šah, no sad se zeznuo, išao se kockati.

Kao da je odigrao potez iz 20 stoljeća.

– Ma i iz ranijih razdoblja. Ratovi tog tipa u ovom se svijetu ne toleriraju. Zato je i toliko država glasalo protiv. Svi su protiv rata. U ovom slučaju ne postoje saveznici s obje strane. Ovdje je, naprosto, Rusija protiv ostatka svijeta. I to nije dobro.

Na stranu to što se agresijom na Ukrajinu počinio zločin, no njemu treba ponuditi izlaz. Da ste diplomat, što biste ponudili Putinu?

– Taj se problem ne može riješiti izvan Rusije, nego u Rusiji. Da sam ja diplomat, znao bih i one koji rade u njegovom timu, a koji rade protiv njega. Treba ga demonizirati da ga se riješe unutar Rusije. Povijesno, u Rusiji se to mora riješiti unutar Rusije, inače nema pobjednika. Putina mora maknuti netko iz njegovog kruga.

Ali s druge strane, Rusi i žele, odgojeni su da žele cara?

– Ne budimo smiješni. Njih ima više od 140 milijuna, nisu svi Rusi jednaki. Dnevno tisuće njih završe u zatvoru jer protestiraju. Znaju da će dobiti batine. Zatvori u Rusiji nisu romantika.

Da, ali sjetite se neuspjelog pokušaja revolucije u Egiptu 2011. godine. Mediji i pojedini analitičari silno su isticali da na Trgu Tahrir protestira milijun ljudi, no posrijedi je bio milijun obrazovanih, liberalnih studenata, dok je ostatak zemlje koja ukupno ima 100 milijuna stanovnika pretežito konzervativno.

– Znam, no s vremenom se stanje da promijeniti ako imaš medije.

Ali, Putin drži televiziju.

– Nije Putin zauvijek. Kad pogledaš povijest Rusije, kad god bi izgubili rat, gubio je glavu i car. I to doslovce, a razdoblje nakon toga bilo bi vrijeme velikih nemira. Rusiju će na kraju spašavati NATO! Da ostane u jednom komadu. Kao što je Amerika početkom 90-ih čuvala Rusiju da se ne raspadne. Jer, i tada im je prijetilo, ne samo odvajanje republika, već i odvajanje oblasti, a pojedine ruske oblasti veće su od Francuske, Njemačke i Italije zajedno.

U ovom ratu Putin sad mora dovlačiti vojne snage s dalekog Sibira.

– Njegova istočna granica je skoro prazna. I dosad su Kinezi ulazili i krali drva. Kad gledaš na satelitu, šuma i šuma im nedostaju uz granicu. Oni ne brane granicu.

Možda je Putinov napad bio očajnički čin?

– Okružen je poltronima i dobivao je krive informacije. On vjerojatno i dalje nije loš igrač šaha, ali ako ne vidiš  ploču, napraviš glupi potez. A napad na Ukrajinu je potpuno promašen potez. Ideja je bila da kad mi pređemo granicu, Ukrajinci će se odmah predati. I taj je trenutak, koji je trajao par sata,  čak bio u igru, kad je Zelenski zvao Putina u panici , ovaj nije htio dignuti telefon. A da je dignuo, ne bi bilo NATO-a. No, nije dignuo, Ukrajinci su preživjeli prvi dan i vidjeli da im ne ide loše. Sad je gotovo – rekao je Korado Korlević u intervjuu za Istra24.