Napokon je čovjek koji se smatra prvim među hrvatskim katoličkim prelatima jasno i glasno osudio zločine pročinjene u NDH prema Židovima i drugim narodima, te digao glas protiv rasizma i nacionalizma, što je bio teret koji se često vješao Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj o vrat.
Riječ je o govoru kardinala Josipa Bozanića pred zagrabačkom katedralom na Dan sjećanja na žrtve holokausta koji se u svijetu od 2005. godine obilježava 27. siječnja, u spomen na oslobođenje koncentracijskog logora Auschwitz.
Simbolično, dogodilo se to na istom mjestu, na trgu pred katedralom gdje je 31. listopada 1943. godine na istu temu govor održao nadbiskup Alojzije Stepinac s gotovo identičnom porukom:
- Optužuju nas također da smo pristaše rasizma; Crkva je međutim svoj stav o tome odavno izrekla. Katolička Crkva ne pozna rasa koje gospoduju i rasa koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje (...) Sistem strijeljanja stotine talaca radi zločina kojem se ne može otkriti krivca, poganski je sistem, koji nikad nije urodio dobrim plodom – kazao je Stepinac u govoru kojeg su ustaške vlasti zabranile tiskati. Upravo je Stepinac još 1938. osudio nacizam i rasizam, te godinu ranije osnovao Odbor za pomoć židovskim izbjeglicama iz Njemačke, a za vrijeme rata tajno im pomagao i spašavao i njih kao i progonjene Srbe i hrvatske antifašiste, te u nekoliko navrata prosvjedovao protiv ustaških zločina - posebno u Jasenovcu - da bi nakon rata bio proglašen 'fašističkim ideologom'.
Može se stoga kazati kako je kardinal Bozanić izabrao pravo mjesto za svoj govor koji su pohvalili predstavnici židovskih organizacija u Hrvatskoj, dok je u dijelu medija sasvim prešućen...
- Ideologija rasizma, usmjerena protiv Boga i čovjeka, nastala je na neistini o čovjeku i o židovskom narodu, širila se mržnjom, do neizrecive mjere patnje, koju ni riječi ni slike ne mogu izraziti. Trebamo dati posebnu pozornost onome što se događalo u našoj sredini, u Hrvatskoj, bez ikakve zadrške ističući istinu o strahotama Jasenovca i drugih logora, stratišta nevinih ljudi. U odmaku od sedamdeset i četiri godine od završetka Drugoga svjetskog rata spominjemo se i velikoga stradanja hrvatske židovske zajednice, a posebno zagrebačkih Židova, duboko utkanih u život i kulturu našega Grada, kojih je od 11 tisuća preživjelo manje od dvije tisuće. Na tome je tragu neprihvatljivo dopustiti da se danas ponovno budi bilo koji oblik antisemitizma. Nama kršćanima sasvim je jasno – kako je rekao i papa Franjo – da kršćanin ne može biti antisemit. Kršćanstvo i bilo koji oblik mržnje prema čovjeku i drugom narodu, jedno drugo isključuju – kazao je kardinal Bozanić, dodavši kako primjera širenja takve mržnje ni danas ne nedostaje, a razvijaju se na neistinama s razornim plodovima sukoba, netrpeljivosti i mržnje, s posljedicama trpljenja ne samo pojedinaca, određenih skupina, nego i cijelih naroda.
- Danas su nam dragocjen uzor, kompas i putokaz ljudi koji su se suprotstavili silama zla, koji su izložili sebe i svoje živote nasuprot nepravednom i neljudskom sustavu, da bi branili i čuvali tuđe živote. Nama su posebno znakoviti kršćani koji su se na razne načine zauzimali za Židove, predajući i svoje živote za njih. Na našoj prvostolnici ostavljamo spomen-natpis kao sliku suza zbog žrtava Holokausta, sliku vapaja koji uzdižemo zbog grijeha čovjeka – zaključio je Bozanić.