Izlaze noću, ne vole svjetlo, kreću se po slabo dostupnim mjestima i obilato se hrane: ne, nije riječ o partijanerima, već o stjenicama, koje gostima u Dalmaciji remete san; Otkrivamo kako ih se riješiti

Izlaze noću, ne vole svjetlo, kreću se po slabo dostupnim mjestima i obilato se hrane.

Ne radi se o partijanerima već o – stjenicama, koje su prije nekoliko dana toliko izujedale jednu stranu gošću u apartmanu u Zadru da je nesretnica završila – u bolnici.

Jesu li se stjenice proširile Zadrom i izazvale epidemiju i kako iskorijeniti dosadne krvopije koji ugrožavaju miran san gostiju, ali i turistički imidž Zadra, pitali smo jednog diplomiranog sanitarnog inženjera iz Zadra.

- Stjenice najčešće dođu u naše apartmane, kao i u apartmane diljem svijeta i u hotelski smještaj tranzitom. U kućanstva mogu doći i preko pošiljki iz raznih krajeva svijeta, bilo da se naručuju neki tehnički uređaji ili odjeća, razni drugi predmeti i slično. Najčešća kontaminacija događa se u kontejnerskim ili avio terminalima, u razmjeni roba, skladištenju, prijenosu, i na taj se način unese i u našu prostoriju. Stjenica može obitavati u suhom prostoru s nešto malo vlage i obično se boji svjetla, pa je aktivna noću, obično pred zoru, kad je osoba koja spava u prostoru mirna. Tada izlazi iz svojih skrovišta. Plosnatog je oblika poput sjemenke jabuke, neke studije kažu da je veličine 4 do 7 milimetara odrasla jedinka, a prosječno zna biti oko 5 milimetara veličine – kaže nam sanitarni stručnjak koji je zbog prirode posla koji obavlja želio ostati anoniman, nazovimo ga za potrebe članka Marko.

- Ima pet razvojnih stadija, male jedinke su veličine oko milimetra, a veći razvojni oblici su krupniji. Stjenica može biti i veća ako napravi obilati krvni obrok, onda naraste krupnija. Hrani se, naime, krvlju, ali napada i životinje i ptice, a ne samo ljude. U kućama vole stare dnevne boravke koji imaju drvene grede na plafonima, a većinom se skrivaju u pukotinama, u lajsnama, u fugama parketa i obično nastanjuju tamniju stranu jer se boje svjetlosti koja im smeta. Znakovi prepoznavanja obično se nađu uz neke pukotine, rupe u zidu, u škabelinama, ispod kreveta, u spojevima ormara, kutovima kreveta, prošivenim šavovima madraca i jastuka s unutarnje strane, u žljebovima između podnica i kreveta. Ako primijetite baršunastocrne točkice, to je njihova stolica po kojoj se mogu prepoznati. Ti točkasti tragovi detektiraju da je prisutna stjenica u prostoru. Ako se redovito hrani, često se i presvlači, tako da odbacuje stari oklop, koji se može naći kao prazna ljuštura. To je znak da se stjenica "udomaćila" u prostoru. Nažalost, najsigurniji indikator njezine prisutnosti je da osoba koja boravi u tom prostoru bude izgrizena. Da se ne bi zamijenio ubod s onim od komarca, stjenica grize u nizu i tako ostavlja tragove uboda, onako kako se kreće po tijelu. Uz to koristi anestetik, pa osoba ne osjeti da je izbodena, dok se kasnije ne počne češati i otkrije crvenkaste fleke s uzdignutom kožom, poput uboda tigrastog komarca – kaže Marko.

Ističe da se u najnovijem zadarskom slučaju ne bi trebalo govoriti o nekoj epidemiji, jer stjenice su prisutne od kada postoji i turizam, samo što se u današnje vrijeme preko digitalije i društvenih mreža sve vijesti puno brže i lakše šire nego prije. Na temelju jednog ili dva slučaja ne može se govoriti o epidemiji. Da se odjednom više iznajmljivača javi s istim problemom, to bi već signaliziralo da su razmjeri širenja veći.

- Ljudi ne žele o tome pričati jer štite svoj proizvod, a to je apartman. Generalno, taj problem postoji u svim turističkim središtima – dodaje.

On ne želi uprijeti prstom niti u backpackere kao specifične turiste koji obilaze turističke destinacije niskotarifnim aviolinijama, a prtljagu nose sa sobom na leđima, kako se to u zadnje vrijeme moglo čuti među iznajmljivačima.

- Niti govora, stjenice se mogu prenijeti raznim načinima, vrlo često i preko razne robe, čak i namještaja koji kupite i unesete u kuću. One su stanovnici raznih skladišta i ne mora biti backpacker glavni osumnjičenik samo zato što često mijenja aerodrome i boravišta. Stjenice nipošto nisu problem samo Hrvatske, već čitave Europe, odnosno svjetskih turističkih destinacija i brzog tranzita i prijenosa robe i dobara, paketa, robe i sl. Također, stjenica ne znači automatski prljavštinu prostora. Nekoć je stjenica bila indikator nehigijene, ali to je bilo u srednjem vijeku. U suvremenom društvu njezina prisutnost ne znači automatski nehigijenu već više - igru slučaja.

Možete vi čistiti apartman besprijekorno, ali ona se uvijek zavuče negdje. Zato je važno da se u pomoć pozove stručna osoba jer se jednim tretmanom ne može iskorijeniti stjenica u prostoru, već je potrebno više tretmana, a to će odrediti sanitarni stručnjak. Ako sami idemo tretirati neka sredstva protiv stjenica, možemo napraviti više štete nego koristi. Stručna osoba će već za nekoliko sati onesposobiti stjenice u apartmanu, ali će postupak za nekoliko dana opet ponoviti kako bi se uništila i jajašca novih jedinki. Tek nakon stručnog pristupa stjenice će se iskorijeniti iz prostora potpuno, a to je otprilike razdoblje od desetak ili više dana, međutim, opet ponavljam, to treba prepustiti stručnjacima. Takvih tvrtki ima dosta u Zadru i Hrvatskoj i najbolje im se obratiti za problem sa stjenicama ako se uoče. Za sada nije dokazano da stjenice prenose bilo kakve zarazne bolesti i ubodi zacijele ako se naknadnim češanjem ne inficira koža. Čak i ako stjenica ubode više osoba, neće se međusobno ljudi zaraziti, tako da velikog straha od njih nema, osim što su vrlo vrlo – neugodne, zaključuje Marko.