Dok je sat rada radnika u hrvatskom gospodarstvu u bruto iznosu u 2017. godini vrijedio 75,6 kuna, ili 10,1 euro, satnica radnika u prošloj je godini iznosila 81,2 kune, ili 10,9 eura. Povećanje je to bruto primanja radnika u gospodarstvu za oko osam posto, što predstavlja jednu od najvećih stopa rasta cijene sata rada u EU u prošloj godini, pokazuju novi podaci eurostatističara, piše Novac.hr.
Najveću bruto satnicu, 85,1 kunu ili 11,5 eura, u hrvatskom je gospodarstvu lani imao uslužni sektor, otkrivaju podaci Eurostata. Riječ je ponajprije o turizmu i ugostiteljstvu, djelatnostima koji čine lavovski dio hrvatske ekonomije, a koje se posljednjih godina suočavaju s velikim nedostatkom radnika. U uvjetima kada velik dio te branše posluje samo sezonski, rast plaća iz godine u godinu sve je veći uteg za poslodavce.
- Najveći dio troškova ugostitelja otpada na plaće zaposlenih. No, zbog nedostatka radne snage ugostitelji moraju povećavati plaće. S druge strane, porezna i ostala davanja na plaće su velika - žali se Ante Mihić, ugostitelj iz Vodica i raniji, dugogodišnji predsjednik Ceha ugostitelja Hrvatske obrtničke komore.
Masovno iseljavanje, kroz kakvo Hrvatska prolazi otkako su se njenim građanima otvorila tržišta rada drugih članica EU, možda se najteže i osjeća upravo u sektoru turizma i ugostiteljstva. Posebno otkako su i dosad tradicionalni bazeni iz kojih je Hrvatska crpila radnu snagu, poput Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije, počeli ‘presušivati’, budući da i njihovi državljani bolje sutra sve više traže u bogatijim i razvijenijim članicama EU. Ne čudi stoga što je Hrvatskoj sve izgledniji uvoz radne snage iz Ukrajine, pa čak i dalekih Filipina.
No, kako bi privukli radnike, kako domaće, tako i one iz drugih zemalja, hotelijeri i ugostitelji moraju povećati plaće. Tu su i drugi izdaci, poput smještaja i hrane. Posljedice toga već se sada vide, a još će se više vidjeti u budućnosti.
- Zbog svega toga bit će manje ulaganja u infrastrukturu i poboljšanje usluga, pa čak i u edukaciju. Posljedica će biti pad kvalitete usluga - strahuje Mihić.
Rast troška rada prisutan je i u ostalim djelatnostima. Tako je cijena bruto sata rada zaposlenog u hrvatskoj industriji lani, prema podacima Eurostata, iznosila 76,3 kune, ili 10,3 eura, dok je trošak sata rada radnika u građevini iznosio 75,2 kune, ili 10,1 euro, u bruto iznosu.
- I mi smo lani imali rast plaća, koje su u prosjeku porasle za oko 10 posto.
Razlozi za to su nova sistematizacija i plan karijera, a neizravno i iseljavanje. Mi, doduše, još uvijek možemo naći radnike, no problem nam je naći kvalificirane kadrove, a sve više i rukovodeći kadar - objašnjava Danijel Zadjelović, predsjednik Uprave Lipik Glasa, hrvatskog proizvođača dijelova za automobilsku industriju, koji zapošljava oko 320 radnika.
- Trošak rada u ukupnim troškovima tvrtke je prilično velik, a to što radnici na kraju ‘na ruke’ ne dobiju puno, problem je visokih poreza, doprinosa i drugih davanja - dodaje Zadjelović.
Pa ipak, Hrvatska ostaje među rekorderima u EU po rastu bruto cijene sata rada u prošloj godini, u koju, osim samih plaća, ulaze i porezi i doprinosi, te ostala davanja koja poslodavci imaju za rad zaposlenika.
Naime, veću stopu rasta satnice u gospodarstvu od Hrvatske, u kojoj je bruto cijena sata rada porasla 8,2 posto, lani su u EU, prema podacima Eurostata, imale samo Latvija (12,9 posto), Češka i Rumunjska (po 11,2 posto), te Litva (10,4 posto).
Istodobno, bruto satnica u slovenskom je gospodarstvu lani porasla samo 2,7 posto, a u mađarskoj ekonomiji 6,4 posto. Prosjek rasta bruto satnice u gospodarstvu u EU lani je iznosio 2,7 posto, a prosječna bruto cijena sata rada u Uniji iznosila je, pokazuju podaci eurostatistike, 27,4 eura, što je otprilike dva i pol puta više nego što radnik dobije u Hrvatskoj.
Ovdje, međutim, treba reći kako podaci Eurostata nisu potpuni, budući da se odnose na tvrtke s 10 i više zaposlenih i ne obuhvaćaju javnu upravu i poljoprivredni sektor. Kada bi se u kalkulacije uključili i u nas veliki javni sektor i poljoprivreda, onda bi i rast cijene sata rada u Hrvatskoj, smatra Željko Lovrinčević sa zagrebačkog Ekonomskog instituta, bio manji i kretao bi se oko pet posto na razini cijeloga gospodarstva, tim više što se zaposlenima u državnoj upravi i javnim službama lani nije mijenjala osnovica za obračun plaća.
Glavni razlog rasta cijene rada u Hrvatskoj i Lovrinčević vidi u masovnom iseljavanju, što je dovelo do nedostatka radne snage. Hrvatski je problem, međutim, što rast plaća ne prati i rast produktivnosti.
- Plaće rastu, no rast proizvodnosti rada nam je među manjima u EU. I u drugim novim članicama EU rastu plaće, ali u njima je i dinamika gospodarskog rasta i rasta produktivnosti veća nego u Hrvatskoj - upozorava Lovrinčević.
Dodaje kako je i država dala svoj obol rastu plaća u nas, i to kroz poreznu reformu i povećanje minimalne plaće. Ipak, dodaje, ni manevarski prostor države nije neograničen.
Nedostatak radne snage i dalje će, kako sada stvari stoje, biti glavni okidač rasta plaća u Hrvatskoj. Ipak, otvorenim ostaje pitanje koliko dugo taj proces može trajati i kakva će biti daljnja dinamika rasta primanja zaposlenih. Još veće pitanje je koliko hrvatsko gospodarstvo može izdržati rast plaća veći od rasta produktivnosti, piše Novac.hr.