Barem deset godina od kupnje nekog kućanskog aparata, kupci će moći biti mirni što se tiče nabave rezervnih dijelova.
Dosad se, naime, događalo da su zbog nedostatka određenih dijelova na tržištu građani bili primorani kupovati nove aparate, što je proizvođačima, naravno, itekako bilo u interesu.
Takvoj poslovnoj praksi Europska je komisija odlučila stati na kraj; ratificirala je, naime, nove standarde za kućanske uređaje, koji će od proizvođača zahtijevati dulji rok trajanja proizvoda i jamstvo o nabavi rezervnih dijelova.
Popravci bez oštećenja
Cilj nije samo zaštita potrošača i njihovih novčanika, već i smanjenje količine otpada i zaštita okoliša. Važeći su standardi uglavnom fokusirani na efikasnu potrošnju energije i vode, a od 2021. godine njihova je izmijenjena verzija fokusirana na mogućnost popravka.
To se odnosi na električne uređaje poput televizora, rasvjetnih tijela, hladnjaka i perilica posuđa te perilica rublja.
Proizvođači, dakle, bit će obvezni nabavljati rezervne dijelove, i to za neovisne servisere u roku od 10 godina od datuma kupnje uređaja. Ono što je jednako važno jest da će se spomenuti dijelovi moći zamijeniti upotrebom običnih alata i bez oštećenja proizvoda, što dosad često nije bio slučaj.
Uvođenjem novih standarda zadovoljna je i europarlamentarka Biljana Borzan, koja je i sama angažirana oko ovog pitanja.
– U prošlom je mandatu Europski parlament jasno iskazao zahtjeve za ekološkim dizajnom uređaja te dostupnošću rezervnih dijelova. Čak 77 posto građana EU-a preferira popravak od kupnje novog uređaja.
Krajnje je neodgovorno da na tržištu ne postoje rezervni dijelovi, pa je potrošač, primjerice, zbog puknuća dijela na perilici, koji košta 50 kuna, primoran kupiti cijeli uređaj – ističe Borzan.
Potpredsjednica europskih socijalista upozorava i na tvrdnje koje trenutačno ispituje Europska komisija u okviru "Obzora 2020." (program EU-a op.a,), da su neki uređaji proizvedeni s ugrađenim kvarom kako bi se potrošače primoralo da odmah nakon isteka jamstva kupe noviji model.
U Francuskoj, primjerice, takva je praksa zakonom zabranjena, a Borzan traži zabranu na razini čitavog EU-a.
Ljudi će platiti više za trajniji proizvod
– Istraživanja su pokazala da je ponovna upotreba, ili popravak, puno bolja čak i od recikliranja proizvoda jer stvara više od 10.000 novih radnih mjesta i ima bolji utjecaj na okoliš. Također, dokazano je i da su potrošači spremni platiti više za trajnost proizvoda. Primjerice, kako bi perilica za rublje trajala dvije godine dulje, spremni su izdvojiti 100 eura više. Uvođenje minimalne oznake trajanja proizvoda dovelo bi, stoga, do povećanja prodaje označenih proizvoda za čak 55 posto – objašnjava naša sugovornica.
Kakva je situacija na terenu, odnosno je li točno da su potrošači primorani kupovati nove aparate zbog nedostatka određenih rezervnih dijelova ili, pak, njihove cijene, pitali smo relevantnog sugovornika – Splićanina s dugogodišnjim iskustvom servisiranja kućanskih uređaja.
– Ono što smatram jednim od najvećih problema jest to što su određeni proizvođači počeli objedinjavati nekoliko rezervnih dijelova u jedan, što je njima isplativije, a kupcima, naravno, nepovoljnije. Primjera radi, ako bi serviser procijenio da su na perilici rublja "otišli" ležajevi, nabavio bi se samo taj rezervni dio i zamijenio.
Danas je situacija takva da najčešće treba mijenjati cijelu kadu s bubnjem, što onda poskupljuje popravak, pa stranka radije odluči kupiti novi aparat.
Ista je stvar i s perilicama posuđa; obično ljudima "crkne" grijač koji se, također, više ne može nabaviti posebno, već dolazi s pumpom. Taj objedinjeni rezervni dio košta od 700 do 1000 kuna, ovisno o proizvođaču, a nova se perilica može nabaviti već za 2000 kuna – ističe naš sugovornik.
S elektronikom uvijek problemi
Velik su problem i kvarovi na elektronici, danas je na tržištu sve manje aparata koji ih nemaju u sebi.
– Elektronika je, naravno, podložnija kvarovima od mehanike zbog različitih vanjskih utjecaja. Kod nekih poznatih proizvođača zamjena elektronike košta i do 2000 kuna, čime te, naravno, tjeraju da kupiš novi aparat.
S druge strane, treba, ipak, reći kako se kućanski uređaji danas prodaju po vrlo pristupačnim cijenama. Prije tridesetak godina ljudi su, za kupnju jedne perilice za pranje rublja, ostavljali cijelu plaću, što danas nije slučaj.
Osim toga, prije su "mašine" težile oko 100 kilograma, danas od 60 do 70, te i to nešto znači. Drugim riječima, koliko para, toliko muzike... Smatram da je kod kupnje najbolje izabrati proizvode poznatih proizvođača, i to po nekoj "srednjoj" cijeni jer je to obično najbolji omjer cijene i kvalitete... Najskuplji aparati često vrijede manje od plaćene cijene, dok su oni najjeftiniji uglavnom i najlošiji – tvrdi iskusni serviser iz Splita.
Uštede po kućanstvu 150 eura godišnje
Prema procjenama Europske unije, nove bi mjere zajedno s postroženim propisima o označavanju trebale smanjiti emisiju ugljikova dioksida više od 46 milijuna tona godišnje.
– Brojke govore same za sebe; te mjere mogu uštedjeti europskim kućanstvima u prosjeku 150 eura godišnje i omogućiti do 2030. godine uštedu energije ekvivalentnu godišnjoj energetskoj potrošnji Danske – istaknuo je u priopćenju Jyrki Katainen, potpredsjednik EK-a za radna mjesta, rast, ulaganja i konkurentnost.
Krajnji efekt trebala bi biti manja količina starih uređaja na otpadu i manja potrošnja prirodnih resursa, kao i manja emisija štetnih plinova u proizvodnji novih uređaja.
– Naša energetska efikasnost i strategija ekološkog dizajna bit će sve važniji instrumenti prema ostvarenju zacrtanog dugoročnog cilja o potpuno dekarboniziranoj Europskoj uniji do 2050. godine – poručio je povjerenik EU-a za mjere zaštite klime i energiju Miguel Arias Cañete.