Sedmi listopada je dan koji je snažno promijenio Bliski istok. Tog dana militanti Hamasa iz Pojasa Gaze izvršili su opći napad na Izrael u kojem je poginulo više od 1300 osoba, uglavnom civila. Odmazda Izraela počela je brzo i traje i dalje. U prvih nekoliko dana nakon napada Izraelske obrambene snage (IDF) na svom teritoriju pobile su više od 1500 militanata, a istovremeno je krenulo i bombardiranje Gaze u kojem je dosad poginulo više od 3200 civila (prava brojka vjerojatno je i veća), piše Jutarnji list.
Konačno, u utorak navečer jedan projektil, za koji još nije jasno tko ga je zapravo ispalio, pao je na bolnicu u Gaza Cityju prilikom čega je, prema palestinskom ministarstvu, ubijeno više od 500 ljudi. Ionako grozan sukob time je dodatno eskalirao. Kako je došlo do ovoga, što se trenutno događa, što je želio postići Hamas, a kako odgovara Izrael i postoji li način da se spirala nasilja zaustavi, ili je na pomolu širi sukob na Bliskom istoku, u novoj epizodi podcasta Prva linija govorio je vanjskopolitički analitičar i ekspert za Bliski istok, Mirko Dautović.
- Hamas po svojoj prirodi nikad nije bio pretjerano sklon pacifizmu. To je radikalna islamistička organizacija s nacionalnim elementom ideje oslobođenja cijele Palestine, odnosno uništenja Izraela. Ovo što se dogodilo 7. listopada bilo je potaknuto iz dva razloga. S jedne strane to su bili visoki izgledi da Saudijska Arabija prizna Izrael, kao što su to neke arapske države već uradile. To je bio direktan geostrateški povod. Na drugoj razini, vlada Izraela s ekstremističkim strankama kršila je i ono malo odredbi koje je trebala provoditi na Zapadnoj obali i u gradu Jeruzalemu, dakle teritorijima koje okupirao. Tu govorimo o izgradnji ilegalnih nasilja, tlačenja Palestinaca i oduzimanja njihove zemlje te upadu na teritorij džamije Al Aqsa. Sve je to dodavalo tenzije, kao i činjenica da ni arapske zemlje više na to nisu reagirale, kaže Dautović.
Na pitanje jesu li stvari sada otišle toliko daleko da je daljnju eskalaciju nemoguće zaustaviti, kaže:
- Možda jedino velike tragedije poput ovog stradavanja u bolnici. Jedino one mogu zaustaviti trajanje ove veće tragedije, ali ne gajim puno nade. Štoviše bojim se da se ovo ne proširi na Zapadnu obalu, a možda i cijeli Bliski istok.
Politički efekt
Dautović kaže da je samo pitanje kako je došlo do eksplozije kod bolnice sad više nije ni bitno. Smatra da ne možemo potpuno vjerovati ni Hamasu, ali ni Izraelu.
- Činjenica da se nešto dogodilo je jedna stvar, a politički efekt je druga. U Jordanu i Libanonu već su krenuli veliki prosvjedi i nisam siguran da arapski režimi oko Izraela, naročito oni koji su s njim sklopili sporazum, mogu iz ovog izaći politički neugroženi. Znači, režimi u Egiptu i Jordanu mogli bi ili pasti i biti zamijenjeni radikalnijim opcijama ili da sami budu prinuđeni raskinuti svoje dogovore s Izraelom. Da, nitko od njih ne želi rat, ali strast na ulicama ne možete ignorirati. Tražit će da se nešto uradi i zahtijevat će uključenje vlasti i neku vrstu obrane Palestinaca. Naročito ako se to proširi na Zapadnu obalu i Jeruzalem.
Kad je u pitanju mogućnost da se Iran aktivnije uključi u sukob, makar preko Hezbollaha ili nekog drugog aktera, pa onda eventualne izraelske odmazde prema toj državi, Dautović je skeptičan da do nje može doći. Iako su Izraelci proteklih godina uvježbavali udare borbenim avionima na udaljena područja, smatra da imaju doseg koji može zahvatiti samo zapadne dijelove Irana.
- Teško da bi mogli otići dalje od toga bez da se negdje usput napoje gorivom, bilo na tlu, bilo u zraku. Zemlja koja bi im to dozvolila bila bi direktno uključena u rat i smatrala bi se sudionikom napada na Iran - a samim time bila bi i metom odmazde Teherana.
Hezbollah neće napasti, zasad
Dautović također smatra da Hezbollah za sada ne pokazuje nikakve želje da se uključi u ovaj rat i to objašnjava činjenicom da se njihov vođa od prošle subote još nije oglasio. Dodaje i da Hezbollah shvaća da bi osvetu Izraela trpio cijeli Libanon, a s obzirom na tešku situaciju u zemlji, to si ne mogu priuštiti.
Kad je u pitanju posjet američkog predsjednika Joea Bidena Izraelu, Dautović smatra da Bijela kuća mora biti tu vrlo oprezna.
- On se ne smije zamjeriti proizraelskom dijelu javnog mijenja u SAD-u. Da, javno će dati podršku Izraelu, ali nije samo zato doputovao. Iza zatvorenih vrata će izraelskoj vlasti jasno dati do znanja da stvari poput eksplozije kod bolnice i humanitarna katastrofa koju Izrael proizvodi stvara puno problema za Ameriku i Zapad i da malo smanji tu reakciju. Hoće li ga Netanyahu poslušati? Nisam siguran. Postoje samo četiri suverene zemlje na svijetu, a jedna od njih je Izrael i Netanyahu će se voditi domaćim političkim interesima. A oni trenutno traže agresivan odgovor na Hamasov masakr.
Na pitanje smatra li je li neizbježna kopnena invazija IDF-a na Gazu, Dautović kaže da Izrael nema alternative ako želi uništiti Hamas.
- Da, vi u urbanom teritoriju ne možete lako ratovati, vidjeli smo to na niz primjera. Svi gradovi koji su tako osvajani, moraju biti uništeni i za to su potrebni mjeseci invazije. Mislim da je Izrael shvatio da trenutno nije za to spreman, ali ne vidim kako to mogu izbjeći. Gubici će biti ogromni, na političkom pitanju to će ih puno koštati, ali oni su sad u situaciji da moraju uništiti Hamas. Ali veće pitanje je što Izrael misli nakon toga. Sve i da zauzmu Pojas Gaze i unište Hamas, što rade poslije toga? Hoće li okupirati Pojas Gaze, tko će obnoviti zgrade, tko će upravljati time?, kaže vanjskopolitički analitičar.
‘Taoci? Nisam optimističan...‘
Što se tiče taoca koje Hamas drži, a kojih je prema zadnjem izvješću 199, Dautović nije optimističan oko njihove sudbine.
- Osim ako Katar ili neka druga zemlja isposluje njihovo oslobađanje, što ne vidim kao opciju, mislim da Izrael ima stav - ako možemo, spasit ćemo ih, ako ne, ponašamo se kao da su već mrtvi. Izjava jednog izraelskog ministra već je išla na tragu toga da njihovo spašavanje nije prioritet. Bojim se da šanse za njihovo preživljavanje nisu velike.
Kad je u pitanju budućnost Izraela, Dautović smatra da su sve opcije otvorene - od ekstremno desnih rješenja, poput etničkog čišćenja Arapa iz Pojasa Gaze i Zapadne obale, do neke introspekcije o uzrocima ovog napada. Trenutno politiku vode emocije, naročito srdžba i strah. Ovaj masakr 7. listopada Izrael opisuje kao prizore pogroma, kao djelovanja nacista. To su slike koje su se utisnule do kraja vremena u mentalitet Židova. Ako zaključe da su Arapi nepopravljivo zli, mogli bi skrenuti do kraja na put ekstremne desnice. Putanja liberalizma i humanizma bila bi da se zapitamo kako je došlo do ovog i jesu li bili previše indiferentni na patnje Palestinaca - a u ovom trenutku šoka i boli, nisam siguran da je to moguće. Bojim se da nam predstoji još mjesec ili dva ovakve situacije, a tu se lako može zapaliti iskra na Bliskom istoku, zaključuje analitičar Dautović.