Dosad je bilo dobrovoljno i anonimno, sada ako ovo ne prijavite čeka vas kazna do 2650 eura!

Svaki stanovnik Hrvatske morat će državi prijaviti koje je vjere, koje je nacionalnosti, koji mu je materinji jezik, živi li u izvanbračnoj ili neformalnoj istospolnoj zajednici te koji su mu kontaktni podaci. To će moći učiniti osobno, u Poreznoj upravi, ili izjavom koju će uputiti putem usluge e-Građani. Ako to ne učini u zadanom roku ili eventualne promjene stanja ne prijavi u roku od 10 dana nakon što su nastupile, bit će kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660 do 2650 eura.

Propisuje to prijedlog Zakona o Središnjem registru stanovništva, koji je Ministarstvo financija uputilo u e-Savjetovanje te u nedjelju, nakon desetak dana, zatvorilo javnu raspravu. Čini se da su odredbe - vjerojatno zbog kratkog roka za očitovanje - prošle nezamijećeno u nizu institucija i udruga, iako je riječ o odredbama koje otvaraju sumnju na ozbiljno zadiranje u osnovna ljudska prava i privatnost građana. Kad je riječ o vjeroispovijesti, o tom podatku ne ovisi ni jedno pravo ili obaveza koju građanin ima prema državi, pa bi taj podatak za državu morao biti irelevantan.

- Riječ je o statusima i karakteristikama koje građani nemaju dužnost prijavljivati državi, a prijedlogom zakona nije propisano da je izjašnjavanje o ovim statusima dobrovoljno, što bi trebalo biti, niti je propisano da se građani mogu odabrati ne izjasniti. Ovaj propis se neposredno tiče ostvarivanja više ljudskih prava, a može dovesti i do povrede prava na privatnost i zaštite osobnih podataka, te do diskriminacije - kaže pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter. Dodaje kako su izvanbračna zajednica i neformalno životno partnerstvo instituti koji postoje kako bi se ostvarivanje pojedinih prava omogućilo onim građanima koji ne žele formalizirati svoje odnose pred državom. No sada se ovim zakonom uvodi obveza dostave podataka o tome u kojoj vrsti neformaliziranog odnosa žive.

Velik broj podataka

Registar stanovništva trebao bi, kako stoji u obrazloženju, na jednom mjestu obuhvatiti velik broj podataka o građanima s ciljem olakšavanja raznih upravnih postupaka te omogućiti bolju raspodjelu socijalnih naknada. U članku 9. propisano je koje bi sve podatke Registar trebao obuhvatiti, a prema razgovoru s upućenim sugovornicima, riječ je o vjerojatno najširem obuhvatu podataka u Europskoj uniji.

Prema tom članku, Registar bi se trebao ustrojiti pri Poreznoj upravi, a sastojat će se od općeg i posebnog dijela. U općem dijelu nalazili bi se OIB i ime stanovnika, podaci o rođenju, državljanstvu i smrti, podaci o braku i životnom partnerstvu, podaci o roditeljima i djeci, podaci o zakonskom skrbništvu, o prebivalištu i boravištu te podaci o invaliditetu. Sve te podatke Registar će preuzeti iz postojećih evidencija, poput matica, podatkovne baze MUP-a i Porezne uprave, Registra osoba s invaliditetom itd. U posebni dio Središnjeg registra upisat će se dio podataka koji će se također izvući iz informacijskih sustava, poput podataka o obrazovanju, o osnovi po kojoj stanovnik ostvaruje zdravstveno osiguranje, podataka o zaposlenju i mirovini te podataka o stambenoj jedinici i kvaliteti stanovanja iz Informacijskog sustava uprave za geodetske poslove, koja će se, proizlazi iz zakona, tek osnovati.

Posljednji dio u posebnom dijelu Registra odnosi se na najspornije podatke - one o vjeroispovijesti, izvanbračnoj zajednici ili neformalnom životnom partnerstvu, vjeri i materinjem jeziku te nacionalnosti i podatke kako se stanovnik može kontaktirati - koji će se prikupljati na temelju izjave.

Nijedna država to ne radi

Naši sugovornici ističu da ne znaju za ijedan slučaj države u EU koja prikuplja informacije o vjeri, a pretpostavljaju da je taj set pitanja uvršten prije svega zbog toga što bi Registar trebao zamijeniti i dosadašnji popis stanovništva, u čijim su upitnicima pak bila i takva pitanja. No tijekom popisa stanovništva građani su mogli odgovoriti da ne žele odgovoriti. Još je važnije da se popisni podaci, koje čuva i obrađuje Državni zavod za statistiku, mogu koristiti isključivo i samo u statističke svrhe, kao skupni (agregirani) podaci. Primjerice, javnost i državne službe mogu doznati koliko ima katolika, ali nitko ne može dobiti uvid u to koje je vjere konkretna osoba, kao što će to moći uvidom u budući Registar stanovništva.

A uvid će, čini se, biti omogućen tisućama ljudi. Naime, zakon propisuje da će se Registrom koristiti pravne osobe kojima su povjerene javne ovlasti (poput školskih i zdravstvenih ustanova, zaposlenika u socijalnoj skrbi ili Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, poreznici itd.), tijela državne uprave (zaposlenici ministarstava i drugih tijela), jedinice lokalne i područne samouprave i druge.

Na koji način će se pristupati podacima, kako će se nadzirati Registar, kako će se sprječavati moguće zlouporabe te kako će se sankcionirati, zakon ne propisuje. Jedine sankcije propisane su za građane koji ne dostave izjavu ili promjene ne prijave u roku od 10 dana.