Bivši ratni zapovjednik IX. bojne HOS-a “Rafael vitez Boban”, po svojim brčićima u javnosti čuveni Marko Skejo, dobio je, zahvaljujući doduše još uvijek nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu, još jednu priliku da svekolikoj hrvatskoj javnosti dokaže svoje domoljublje, i to ni manje ni više nego uplatom nekoliko stotina tisuća kuna u državni proračun, za koliko je oštetio svoju voljenu Hrvatsku.
Po presudi, Marko Skejo mora uplatiti državi ukupno nešto manje od 66 tisuća kuna i kamate od prosinca 2010. godine, dok će njegova supruga Jadranka morati vratiti nešto više od 178 tisuća kuna plus kamate od rujna 2009. godine. Dakle, ukupno nešto manje od 245 tisuća kuna plus kamate do isplate.
Također, u roku od 15 dana moraju se, ako presuda postane pravomoćna, pod prijetnjom ovrhe iseliti iz dva poslovna prostora u centru grada i predati ih u posjed MORH-u.
Bez suglasnosti
Naime, ODO Split je u ime države tužilo Skeju i njegovu suprugu zbog toga što su prostor površine 81 četvorni metar u Zagrebačkoj ulici, u centru Splita, koji je Skejo još 1996. godine dobio u zakup od MORH-a za “obavljanje registrirane (navodno trgovačke, nap. a.) djelatnosti”, neovlašteno dali u podzakup trećim osobama ubirući najam od dvije tvrtke iako na njega nisu imali nikakvo pravo.
Prostor koji je Skejo dobio u najam bio je jedinstven, da bi ga on poslije pregradio i dobio dva poslovna prostora sa zasebnim ulazima, jedan od 52 kvadrata i drugi od 25 kvadrata. U ugovoru iz 1996. godine izričito je stajalo da zakupac (Skejo) ne može dati prostor ili dio njega u podzakup bez suglasnosti zakupodavca, odnosno države.
Za taj 81 četvorni metar po ugovoru je državi mjesečno plaćao oko 1400 kuna. Sam ugovor o zakupu je, stoji u presudi, raskinut silom zakona jer država nije u predviđenom roku od godinu dana uskladila odredbe starog Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama s novim Zakonom o zakupu i prodaji poslovnog prostora. Skejo je ugovor s MORH-om sklopio po starom zakonu.
Država je u siječnju 2012. godine utvrdila da su Skejo i supruga ostvarivali korist od predmetne nekretnine “time što su je dali u podzakup trećim osobama”.
Neosnovana korist
Veći prostor iznajmljen je 27. kolovoza 2009. godine tvrtki “Lasta” d.o.o. za trgovinu i turizam, i za to je Jadranka Skejo dobivala mjesečno 850 eura najma, dok je manji prostor 1. prosinca 2010. godine Marko Skejo iznajmio trgovačkom obrtu “Agga” za 400 eura mjesečno. Dakle, jednostavna računica govori da je bračni par Skejo državi plaćao 1400 kuna za najam 81 kvadrata, a od njegova neovlaštenog iznajmljivanja ubirali su nešto više od 9000 kuna mjesečno, dakle šesterostruko više.
– Tužiteljica zahtijeva isplatu neosnovano stečene koristi u vidu razlike između zakupnine koju su ostvarivali tuženi davanjem poslovnog prostora u podzakup te zakupnine koju su plaćali po ugovoru s MORH-om, i to za razdoblje od 15. rujna 2009. do 1. rujna 2012. godine po ugovoru s “Lastom” d.o.o. te za razdoblje od 1. prosinca 2010. do 1. rujna 2012. po ugovoru s obrtom “Agga”. Tužitelj (država) tvrdi da su se tuženi neosnovano obogatili davanjem u podzakup poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja – stoji, među ostalim, u presudi sutkinje Maje Anušić. Bračni par još mora, pod uvjetom pravomoćnosti, platiti i 20 tisuća kuna parničnog troška.