StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetDRŽAVNIK NOVOG KOVA

Dok u najvećoj hrvatskoj stranci traje bitka za vlast mi smo pronašli političara koji je sve što ima dao siromašnoj djeci. Blago zemlji koja ga ima

Piše Davor Krile
11. veljače 2020. - 12:21

Nemalu količinu novca koja je ostala nepotrošena nakon predsjedničke kampanje 2018. godine, finski predsjednik Sauli Niinisto donirao je za obrazovanje siromašne djece.

Više od 200 tisuća eura uplaćeno je s predsjedničkoga računa udrugama i humanitarnim organizacijama koje se skrbe o siromašnim mladim Fincima, s posebnom Niinistovom preporukom da ga se utroši na knjige, računala i drugu opremu potrebnu u obrazovnom procesu.

Finski predsjednik je prije dvije godine donacijama uspio prikupiti oko milijun i pol eura, od čega je više od 200 tisuća ostalo nepotrošeno. Briga o normalnom odrastanju najmlađih generacija Finaca prati ga ukorak još od prve pobjede na predsjedničkim izborima 2012., kad se zalagao uspostaviti radnu skupinu za prevladavanje problema otuđenosti mladih i slabo naseljenih ruralnih područja. Na fonu ovakvih tema drugi je mandat kao neovisni kandidat s više od 66 posto glasova osvojio već u prvome krugu, a kampanju su mu poduprli Nacionalna koalicijska stranka i demokršćani.

Naširoko je poznato da slogan iz predsjedničke kampanje Zorana Milanovića – “normalno” – finski konzervativni predsjednik danomice živi. Prije nekoliko godina snimili su ga na sajmu knjiga u gradu Turku, gdje je došao na promociju knjige svoje aktualne supruge: budući da u dvorani nije bilo slobodnih sjedalica, opušteno je sjedio na stepenicama.

Hrvati su ga mogli upoznati 2018., kad se nakon službenog dvodnevnog posjeta našoj zemlji u Helsinki odlučio iz Splita vratiti redovnim letom low cost kompanije Norwegian u ekonomskoj klasi, bez pratnje, bez tjelohranitelja, sjedeći među običnim putnicima.

Ovaj 72-godišnji pravnik bio je u svojoj dugačkoj karijeri odvjetnik, ministar pravde, ministar financija, predsjednik finskog nogometnog saveza i zamjenik premijera u tamošnjim vladama, ali mu nijedna od tih funkcija nikad nije “udarila u šufit”. Preživio je i goleme životne tragedije: 1995. njegova je mlada dvadesetogodišnja supruga poginula automobilskoj nesreći, učinivši ga samohranim roditeljem dva nejaka sina, o čemu je naknadno napisao autobiografsku knjigu “Pet godina samoće”.

Nesreća ga je iznova zamalo dohvatila i 2004., kad je zajedno sa sinovima jedva preživio tsunami koji je opustošio Tajland, gdje su boravili na odmoru.

Sauli Niinisto, uz najmlađu premijerku Sannu Marin i njezin “mliječni” kabinet, svakako je među zaslužnijima što u godišnjem izvješću UN-a o najsretnijim svjetskim nacijama njegova zemlja drži prvo mjesto. Najsretnija svjetska nacija ne igra loto niti posjećuje kladionice, nego zajedno s najvišim državnim dužnosnicima aktivno radi na svojoj sreći. BDP, zdravlje građana i očekivani životni vijek nisu ništa manje važni na općoj skali sreće od razmjera javnih sloboda, društvene podrške, velikodušnosti, odsustva korupcije i osjećaja pravde.

Ako je najistaknutijim političarima fokus djelovanja na kvalitetnom obrazovanju i povoljnim uvjetima za rast i razvoj svakoga stanovnika, sreća postaje kolektivno dobro i nužna posljedica. Nedavna inicijativa premijerke Marin o skraćivanju radnog tjedna na četiri dana po šest radnih sati kako bi ljudi imali dovoljno vremena za osobna zadovoljstva, hobije i druženje s najmilijima još jedan je takav iskorak u smjeru finskih ideala koji ni na ljevici ni na desnici ne podrazumijevaju bahate i svemoćne milijardere te nemoćne i trpeće robove.

06. studeni 2024 00:46