Pojedini vjernici jedne solinske župe, čija djeca primaju sakrament Svete pričesti, ovih dana ostali su zatečeni (ne)umjesnim pitanjima postavljenim u ispitu savjesti za djecu, koji su prvopričesnici dobili neposredno pred primanje sakramenata.
Naime, kako bi primili sakrament Svete pričesti, potrebno je prethodno primiti i sakrament Svete ispovijedi, a za njega se pak potrebno pripremiti ispitom savjesti. U ovom, koji nam je dostavio čitatelj nakon što mu ga je dijete donijelo kući sa župnog vjeronauka, u nizu pitanja koja se bave grijesima, prijepor je izazvao grijeh šeste skupine pitanja, protiv zapovijedi "Ne sagriješi bludno". Nakon "gledaš li prostačke sadržaje, čitaš li i govoriš li prosto, potičeš li druge na nepristojne misli", stoji i sporno pitanje.
- Diram li (igram se) bez potrebe svoje i tuđe spolne organe? - sadržaj je koji je neugodno iznenadio roditelje koji smatraju da je neprimjereno i prerano devetogodišnjacima postavljati i nametati takva pitanja.
- Pitanje je predirektno, a i šalje dvojbenu poruku o seksualnosti, kao da je to isključivo nešto loše, djeca se uplaše i budu prestravljena. A to nikome ne bi smio biti cilj, u crkvu ih šaljemo s povjerenjem, ne želimo da ono bude izigrano - tvrdi dio roditelja.
Kako bismo provjerili je li takva situacija i u drugim, splitskim župama, kontaktirali smo nekoliko roditelja prvopričesnika.
- Smatram da takva situacija definitivno nije u svim crkvama, moje dijete se s tim nije susrelo, a ni njezini prijatelji u susjednim splitskim župama. Svakako mislim da je riječ o izuzetku, ali i da se mora reagirati jer je takvo pitanje svakako predirektno i neumjesno - kaže nam majka jedne splitske prvopričesnice, a i na ostalim adresama roditelja dobili smo uglavnom iste odgovore.
Službeni stav i komentar Splitsko-makarske nadbiskupije do zaključenja teksta nismo zaprimili, no neslužbeno saznajemo da su pripreme i materijali za prvopričesnike i krizmanike prepušteni župniku, a u ovoj župi očito je riječ o malo strožem i konzervativnijem pristupu.
S druge strane, treba napomenuti da ovakva pitanja na dječjem ispitu savjesti zapravo nisu novost. Katoličanstvo jasno drži do toga da je samozadovoljavanje, kao i svaka druga vrsta bludničenja, grijeh, a generacijama odgojenim u osamdesetima i devedesetima to se jasno davalo do znanja prije primanja Prve pričesti. Gotovo identično pitanje i onda je stajalo u ispitima savjesti, no tada, očito, nitko od roditelja nije dizao paniku.
Razumljivo je što danas roditelji burnije reagiraju, s obzirom na zbivanja u Crkvi proteklih godina pušu i na hladno, pogotovo jer su sve češće priče i skandali o pedofiliji, a tu su i Papini istupi u kojima apelira na roditelje da čuvaju djecu.
Baš prije koji dan, poglavar Katoličke crkve pooštrio je crkvene propise i pozvao sve vjernike, ali i katoličke službenike da svaku sumnju i neprimjereni prijestup, spolno napastovanje ili nasilje vezano za blud, o kojem nešto znaju ili su načuli, obavezno prijave.
Jesu li uistinu u spornom pitanju "Diram li (igram se) bez potrebe svoje i tuđe spolne organe?" sadržaji koji devetogodišnjacima nisu razumljivi i primjereni, pitali smo psihologinju Neliju Rudolfi.
- To je vrlo škakljivo pitanje i zaista nije lako dati jednoznačan i konačan odgovor. Neka djeca vrlo rano znaju dosta toga o spolnosti, a neka ni u osmom razredu ne znaju osnovne stvari. Dakle, puno toga ovisi o uvjetima i načinu na koje se dijete odgaja, roditeljima, okolini, ali i karakteru. Možda se u ovom slučaju najbolje pozvati na školstvo, odnosno vidjeti kada djeca službeno uče o vlastitoj spolnosti - uputila nas je psihologinja Rudolfi, ističući da bi baš zbog ovakvih situacija, ali i sve veće izloženosti djece raznim sadržajima na internetu, bilo potrebno uvesti u škole predmet spolni odgoj.
Pretražujući udžbenike iz prirode i društva, prema planu nadležnog Ministarstva, djeca o spolnim organima prvi put uče u četvrtom razredu osnovne škole, kao desetogodišnjaci, a detaljnije u petom razredu. To je, dakle, godinu dana nakon pričesti, budući da se većina pričešćuje u trećem razredu.
Čini li ta godina razliku, jesu li pitanja vezana za spolnost od svećenika pretjerana, i gdje je granica primjerenosti i upozorenja na grijeh - odgovor će dati tek bolja i transparentnija komunikacija između klera i roditelja, ali i javnosti.
