Jedna majka je javno zahvalila svim djelatnicima Hitne pomoći, te je uputila pismo koje je objavljeno na stranici Hitna uživo 194 koja okuplja "hitnjake".
– Pišem ovo svoje iskustvo kao najveću pohvalu hitnoj Daruvar i isto tako medicinskom timu koji radi kod nas u Siraču. Prije dva dana moj sin od četiri godine i ja bili smo kod kuće, taman završili sa ručkom i on se igrao na balkonu. Odjednom vrisak, u sekundi sam bila do njega, plače, vrišti, drži se za vrat i viče boli, boli. Shvatim kako ga je ubola osa u stražnji dio vrata, stavljam hladni oblog i mažem synopenom, on se smiruje i odlazi u sobu odmoriti. Odjednom niti minutu nakon, opet plač. Dolazim do njega, crven je u licu, koža hrapava, puna prištića i početak oticanja.
U sekundi ga uzimam u naručje, oblačim tenisice i jurimo kod naše doktorice. Od uboda do trenutka kad sam utrčala u ambulantu prošlo je možda 10-ak minuta. Samo sam uletjela u ordinaciju, sestra je skočila i pozvala doktoricu koja je isti trenutak pozvala Hitnu pomoć. Pružale su mu pomoć dok Hitna nije došla. Dijete mi je već bilo totalno natečeno, neprepoznatljivo i počinje teško disati.
Njihovoj sabranosti, brzini pomoći i uljudnosti se divim evo i nakon dva dana. U jako kratkom roku na vratima se pojavljuju dva mlada čovjeka, vjerujem da će se prepoznati. Oni su s moji djetetom postupali s tolikom dozom ljudskosti, pribranosti, pa mogu čak i reći zaigranosti te su mu i to užasno iskustvo prijevoza hitne pomoći do bolnice učinili posebnim, o tome priča svakome koga sretne. Uljudni, kulturni, odlični u svom poslu, odgovorili su mi na svako moje pitanje, njega zabavljali i pratili sve njegove vitalne znakove do bolnice. U bolnici također predivno osoblje, odlični u svom poslu.
Sve moje iskrene zahvale i pohvale, i našem odličnom timu u Siraču, našoj doktorici i med. sestri koje su me drugi dan pitale za dijete, i timu Hitne pomoći iz Daruvara koji su došli po nas i prevezli nas do bolnice. Vrlo ljubazni, ali prije svega najveća pohvala na ljudskosti i odnosu prvenstveno prema mom djetetu kojemu je to mogla biti trauma za cijeli život da su ga primili drukčiji ljudi, a zatim i prema meni koja sam bila izvan sebe i možda i pitala koje glupo i nepotrebno pitanje.
Hvala svima od srca jer zahvaljujući njima gledam osmijeh mog djeteta. Naime, kako su mi rekli u bolnici, da reakcija nije bila tako dobra i brza tko zna kakav bi bio ishod. Hvala svima još jednom, definitivno zaslužujete sve za što se borite – napisala je ta mama.
