Od ulaska RH u EU, početkom srpnja 2013. godine u inozemstvo je otišlo 680 hrvatskih liječnika.
Toj vojsci moglo bi se priključiti još doktora u nadi kako će u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Norveškoj... pronaći bolji život. Ujedno liječnicima ne prestaju pljuštati ponude za odlazak u inozemstvo. Jedna od vodećih europskih agencija koja se bavi pronalaskom i zapošljavanjem medicinskog kadra diljem Europe, u potrazi je za još 70 specijalista obiteljske medicine, koji će raditi u engleskim grofovijama Hertfordshire i Zapadni Essex.
Natječaj je otvoren do 22. lipnja, a mogu se prijaviti i specijalisti obiteljske medicine iz Hrvatske.
Poljska agencija za zapošljavanje, u dogovoru s britanskim državnim zavodom za javno zdravstvo kandidatima garantira da se uvjeti postignuti tijekom Brexita neće mijenjati, a liječnicima se nude godišnje plaće od 70.000 do 200.000 funti.
"Ono što našu ponudu razlikuje od ponuda ostalih agencija jest to što sudionici primaju punu plaću tijekom razdoblja obuke te do 8000 funti za troškove preseljenja", istaknuli su iz Agencije.
Po ovoj ponudi, obiteljski liječnici prvotno provode oko 17 sati tjedno u svojoj praksi zarađujući oko 70.000 funti godišnje. Nakon razdoblja prilagodbe, opseg posla se povećava na 37,5 sati tjedno, a godišnja primanja rastu do 80.000 funti. Potom, nakon dvije do tri godine, specijalist obiteljske medicine u mogućnosti je zarađivati i do 90.000 funti godišnje.
Jedan od onih koji je – doduše, prije 30 godina – radio u Velikoj Britaniji kao liječnik je i prim. dr. Dragomir Petric, v.d. ravnatelja Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, koji za nekoliko dana odlazi s te dužnosti.
– Ono što ne piše u toj obavijesti je da je obiteljski liječnik jedini liječnik u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Tamo, naime, u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nema pedijatara ili ginekologa. Tako da se obiteljski liječnik "bavi" i problemima male djece, ali i trudnica. Kod njih se u Velikoj Britaniji radi cijeli dan, jer nemaju rad u smjenama. Liječnici moraju doći u svoju ambulantu oko 7.30 sati, da bi se pripremili za taj radni dan. U devet sati počinju primati pacijente i rade do 18 sati. U međuvremenu imaju sat vremena za ručak. Nakon odlaska zadnjeg pacijenta, u 18 sati, moraju se "zabavljati" administrativnim poslovima – kazuje dr. Petric.
I troškovi života su puno veći.
– Od liječnika se očekuje da živi, odnosno ima stan u dobrom kvartu, a dobar kvart košta, i da vozi dobar auto, odnosno da održava jedan pristojan, veći standard. A sve to u Britaniji košta, i to ne malo. Prednost rada u toj zemlji je što liječnik ima manje administrativnog posla, jer oni nemaju uputnice. Za uputiti nekog pacijenta dalje u obradu, liječnik iz primarne zdravstvene zaštite mora imati dobar razlog, a na neke pretrage ili preglede se čeka slično kao i u Hrvatskoj. Tako se na neurologa čeka 3 do 4 mjeseca, a na fizijatra otprilike isto tako – ističe dr. Petric.
On se u Hrvatsku vratio zbog načina života na koji se nikako nije mogao naviknuti, koji je umnogome drukčiji od našeg u Hrvatskoj, odnosno od onoga na koji smo naviknuli u Dalmaciji.
Ipak, mnogi mladi odlaze, pa nas već pomalo hvata strah, tko će nas u budućnosti liječiti odu li svi "trbuhom za kruhom".