U Grčkoj čeka 60 tisuća migranata kojima je cilj domoći se zapadne Europe. No, za razliku od izbjegličke krize 2015. godine, Njemačka više ne želi primati migrante, kao ni Austrija, a Mađari se "brane" žilet-žicom. Zbog zlouporabe instituta traženja političkog azila, Hrvatska je, tvrdi saborski zastupnik SDP-a i bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, koji se odlično nosio s velikim izbjegličkim valom prije tri godine - već postala hotspot.
- Centri za privremeno prihvaćanje tražitelja azila su pretrpani, a migranti mahom koriste tu pravnu mogućnost da budu na slobodi, kako bi nastavili dalje putovanje prema Zapadu. Za to im u pravilu treba oko tri dana, no kada ih se kao takve uhiti u Sloveniji ili Njemačkoj, bilo gdje drugdje, vraća ih se u zemlju u kojoj su prvi put zatražili azil, a to je Hrvatska. Tako smo mi faktički već postali hotspot, i imamo problem o kojem nam vlasti još ne govore - tvrdi Ostojić, i dodaje da je pitanje dana kad će se migranti pojaviti i na Jadranu.
Pješke planinama
- Talijani ih više ne primaju, Španjolci su jednokratno uskočili i primili jedan brod migranata, pa je logično da će se tražiti nove rute. Grci prema nama puštaju tri tisuće migranata dnevno, kojima čak i prijevoz trajektom naplaćuju, i jasno je da se onda ti ljudi u konačnici slijevaju u BiH. Budući da se BiH sama realno ne može nositi s tim problemom, Hrvatska bi zajedno s drugim članicama EU-a trebala napraviti sve da te centre u BiH uredi, kako se migrantski val ne bi prelijevao preko granice.
- Tim više jer BiH nije dio EU-a, a ti ljudi tamo nisu pali padobranom, oni su u Bosnu i Hercegovinu došli iz EU-a - iz Grčke ili Bugarske. S druge strane, BiH ne obvezuju mnogi sporazumi kojima su podležne članice Unije, i tamo bi bilo lakše urediti centre za prihvat izbjeglica novcem iz Europske unije - kaže Ostojić.
Njegovo je mišljenje da nikakva žica i zid ne mogu zaustaviti očajne ljude koji su bili spremni plivati Sredozemnim morem.
- Ljeto je, planine se mogu prijeći i pješke, a krijumčari nude usluge tim nesretnim ljudima iako smo takvima u Hrvatskoj predvidjeli i do 11 godina zatvora. Jedino rješenje je da Europa dobije povjerenika ili ministra za migrante, i da se kriza rješava na licu mjesta. EU za ovu problematiku ima na raspolaganju 53 milijarde eura, a do sada su s tri milijarde eura koje su za tu svrhu dali Turskoj, uspjeli 2016. zaustaviti veliki migrantski val. Jedino bi na taj način EU doskočio problemu, jedino bi tako na licu mjesta mogao klasificirati migrante i utvrditi koji su zaista njihovi razlozi zbog kojih žele u Europu - veli Ostojić.
U međuvremenu i schengenski režim više ne znači ništa. Između Slovenije i Austrije su uspostavljene policijske kontrole, a isto rade i Nijemci. Tako su uzdrmani sami temelji unije europskih država koja je i nastala zbog slobodnog kolanja roba i ljudi, upozorava Ostojić.
Vojska i policija
"Naša policija ima naredbu odgurnuti migrante prema Srbiji i BiH. No, onoga tko je zatražio azil ne možete smjestiti u Centre za prihvat ilegalnih migranata u Trilju ili Tovarniku; oni ne smiju biti u žici. Slučaj obitelji stradale djevojčice Madlen je to potvrdio. No, gdje onda smjestiti migrante koji traže politički azil, a centri za detenciju su prepuni, što vlasti kriju?!"
Procedura oko azila u nas traje oko šest mjeseci, a većini podnositelja se dotle izgubi svaki trag. Hrvatska se tako našla u situaciji da prima migrante iz BiH, a istovremeno ih i ovamo vraćaju sa Zapada, tako da smo postali žarišna točka. Izmjenama zakona u Oreškovićevoj eri, vojsci se omogućilo da pomaže policiji u čuvanju granica bude li potrebno.
Austrijanci već neko vrijeme inzistiraju na tome da Hrvatska izvede na granicu s BiH vojsku i policiju. Tako bi, uz 6200 graničnih policajaca, i vojska imala zadaću spriječiti ilegalne ulaske.
- Sporazum Hrvatsku i još pet zemalja obvezuje na takvo što, ali to nije rješenje. Problem se može riješiti samo tamo gdje je nastao, a to je izvan Europe - zaključuje Ostojić.
Orban ih žicom nije zaustavio
- Nije Orban žicom zaustavio migrante, nego drakonskim kaznama. Onoga tko preskoči žicu na mađarskoj granici kažnjavaju s tri, a one koji je oštete - s pet godina zatvora. I toga se migranti boje, i zato zaobilaze Mađarsku - tvrdi Ostojić.
Kranjec: Od pobuđivanja straha do nasilja
I u Centru za mirovne studije drže da su hotspotovi posljedica nepravedne i na krivim temeljima uspostavljene prakse EU-a.
- Nevoljkost svih zemalja EU-a da ravnomjerno preuzmu odgovornost za osobe koje traže sigurnost dovele su do toga da su pojedine zemlje zbog svog geografskog položaja izloženije dolasku ljudi od drugih. Umjesto da lideri pokažu strategiju i menadžeriraju uvjete za dostojanstven život sviju, oni se okreću kratkovidnim i huščkačkim potezima, pa tako i "pretvaranju" određenih zemalja u tzv. hotspotove. No, osim što zemlje histerično odbijaju postati to, a neke to i ignoriraju, poput Grčke, gotovo su nečujni oni glasovi koji pokušavaju progovoriti o ljudima koji čine te hotspotove i uvjetima u njima - kaže Julija Kranjec.
Unija se nije spremna uhvatiti ukoštac s krizom humanosti, već koristi zastrašivanje kako bi stvorila atmosferu u kojoj će biti dopušteno koristiti različita sredstva protiv "njih", onih "drugih" - odnosno izbjeglica.
- Pobuđivanje straha i stalno potpirivanje opasnosti koju potencijalno donose ti ljudi u jednom će trenutku rezultirati upotrebom nasilja kao opravdanom i normalnom. E, tog se trenutka mi pribojavamo. Zbog svog geografskog položaja, vanjske granice EU-a te okruženja žilet-žicom s drugim državama članicama, Hrvatska jest jedna od točaka ulazaka na teritorij EU-a i teškog izlaska. Upravo zbog toga bismo od hrvatskih vlasti htjeli vidjeti više proaktivnosti i čuti više prijedloga kako prevenirati takvo stanje, ali ne samo u smjeru jačanja kontrole i nadzora granice, već i zaštite i poštivanja prava ljudi koji traže sigurnost. Hrvatska je u dva navrata pokazala da se može nositi s takvim situacijama, tijekom rata i u krizi prije nekoliko godina, ističe Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije.