Urednik i voditelj emisije „Nedjeljom u dva“ Aleksandar Stanković objavio je na Facebooku kako je ove godine dobio najljepšu božićnu čestitku.
Riječ je poruci koja je na Prisavlje stigla od gledatelja koji se nakon emisije o depresiji odlučio liječiti i koji sada drukčije gleda na sebe i svijet oko sebe.
U cijelosti prenosimo objavu:
"Poštovani gospodine Stankoviću,
osjećam potrebu da vam se zahvalim.
Naime, nakon što sam odgledao Vašu emisiju emitiranu 24. 11. 2019. na temu depresije odmah sam pozvao kliniku i rezervirao termin kod neuropsihijatra.
Dobio sam dijagnozu klinička depresija sa poremećajem anksioznosti F33.
Danas mi je treći dan od kako su antidepresivi počeli djelovati. Danas je treći dan kako apsolutno vjerujem da moje liječenje počinje. Ovo je treća sedmica kako pijem antidepresive.
Prije mjesec dana stajao sam na rubu svoje terase na devetom spratu i tek tako pomislio da skočim.
Niti dan danas ne znam zašto nisam. Srećom.
Prije dvije godine doživio sam burnout, kako to zovu, sindrom izgaranja na poslu.
Građevinar sam, imam 39 godina i zajedno sa suprugom vodim firmu. Burnout je također jako važna tema za govoriti, i iako pretpostavljam da nema smisla da se vi konstantno bavite ovakvim temama, čvrsto vjerujem da imate kolege kojima možete savjetovati teme.
Ukoliko vas put nanese u Tuzlu i budete imali vremena rado bih vas počastio večerom ili pićem u znak zahvalnosti.
Želim da znate da to što radite ima smisla i da sigurno nisam jedina osoba kojoj je ova emisija pomogla.
Srdačno Vas pozdravljam,
želim Vam sretan Božić,
i beskrajno hvala još jednom"
Podaci poznati redakciji
Tuzla 25.12.2019.
Ispod posta su se javili i drugi s komentarima:
"Jednom čovjeku ako se pomogne to je velika stvar o ovim temama treba pričati i dalje, meni je emisija takodjer pomogla ako nista drugo da znas da nisi sam. Do god je to nažalost jos uvijek tabu tema o njoj treba sve više govoriti - napisala je jedna gledateljica".
"Još uvijek smo poprilično zatucano društvo i odlazak psihijatru ili psihologu smatramo sramotom, osobnim životnim porazom ili još gore brinemo se o tome “ šta će drugi reć”. Mnogo je onih kojima psihološka pomoć treba, a nažalost sve više i više mladima čiji roditelji zatvaraju oči dok se ne desi najgore. Teška su vremena, život je brz i kaotičan i ponekad jednostavno ne izdržimo pritisak! Sretno gospodinu!"
- Bravo!!! - tko spasi jedan život spasio je cijeli svijet ..."