'Oči u oči'' sa zmijom, i to poskokom, najvećom europskom otrovnicom, susreli su se Makarani Ljubo Erceg i Joze Turić i to ispred svojih kuća u podbiokovskom zaseoku Makar.
Poskok dug čak 85 centimetara skončao je od udarca čekića i lopate koje su Erceg i Turić uspjeli dohvatiti iz svojih dvorišta. Srećom da su se tog podneva stvari posložile kako su i trebale jer je poskok od Turićeve kuće počeo puzati do susjedne Ercegove u čijem se dvorištu igrala njegova 1,5-godišnja unuka. Kako se zapravo sve odvijalo, ispričao nam je Turić koji se premišljao je li doista riječ o poskoku ili riđovki budući da zmiji na glavi nije vidio onaj strašni rog, već samo rombove.
- Moja žena i majka sjedile su oko podne u dvorištu ispred kuće i ugledale ogromnog poskoka koji je puzao prema njima, a pretpostavljamo da se htio skriti od sunca i zavući u podrum. Srećom su obje bile pribrane pa su izmaknule stolice i njima lupale po tlu pa se prvo počeo izmicati od tapkanja, a žena je dohvatila metlu kojom je izbacila otrovnicu na ulicu - priča nam Turić dodavši da je poskok bio jako trom te se sklupčao nasred ceste.U tom trenutku naišao je treći susjed, koji je pokušao motorom prijeći preko zmije, ali opet ništa, a poskok je lagano počeo puzati prema Ercegovoj kući u čijem se dvorištu pored komina nalazila gumena cijev za vodu. Ali i unuka. Tada su se, pukom srećom, ispred kuće stvorili Turić i Erceg, pri čemu je ovaj potonji dohvatio najbliži alat koji je našao, čekić. i njime zatukao poskoka po glavi, dok ga je Turić dokrajčio lopatom.
- Iako su svi tvrdili da je riječ o poskoku, ja sam bio uvjeren da je otrovnica riđovka ili crnostrik, kakvih sam do sada na selu ubio najmanje stotinjak. Tijelo zmije ima rombove poput poskoka, ali na glavi nisam zamijetio rog, a i poskoka odavno nisam vidio, posebno ne kraj svoje kuće - kaže nam Turić.
Oko njihovih kuća sve je očišćeno, nema velikog grmlja, ali se nalaze odmah do šume i pored obraslog potoka. Pretpostavljaju da je poskok od tuda i došao, a zbog cijele strke i panike poziranje s dokrajčenom zmijom bilo im je najmanje na pameti. .
Da je uistinu riječ o poskoku potvrdio nam je i prof. dr. sc. Zoran Tadić, izvanredni profesor Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, stručnjak koji se bavi ekofiziologijom te ponašanjem i kognicijom životinja a kao znanstvene modele koristi zmije.
Poskoci s juga zemlje u pravilu su, veli, nešto manji od onih sa sjevera, no to ne znači da su manje otrovni. Bez obzira što se na fotografiji iz Makra zmiji ne vidi glava, Tadić sa sigurnošću kaže da je riječ o poskoku jer na našem području nema riđovki, osim na visokim planinama, budući da ne podnose visoke temperature. Poskok živi u suhom okolišu, kamenjaru obraslom niskim grmljem i drvećem, na rubovima zaraslih putova i suhozidova, a stanište riđovke je vlažno, poput livada, a u Dalmaciji, Zagori i Hercegovini ima ih samo na vrlo visokim planinama, poput Dinare.
- Ugriza poskoka zabilježeno je vrlo malo jer je on prilično letargičan. Ako se naglo dođe pred njega i on vas primijeti, najčešće pokušava odmah pobjeći, uvući se u kakvu rupu ili procjep. Ako ne uspije, obično počne glasno šištati što je upozorenje da se držite dalje. A ako ga se dira, pokušat će vas ugristi. Međutim, neki niti onda neće odmah ugristi, već ih treba dobro isprovocirati tako da u krajevima gdje je poskok čest, više ljudi strada od elementarnih nepogoda nego od zmijskog ugriza - kaže Tadić.
Poskok se, pojašnjava, hrani uglavnom malim glodavcima, ponekad i pticama. Pare se krajem travnja ili u svibnju, a ženka koti žive mlade krajem kolovoza, u rujnu ili početkom listopada. U jednom leglu obično ih bude od četiri do devet, najčešće šest.
- Općenito je pogrešno mišljenje da zmije vole veliku toplinu. Obično kažem da su zmije kao ljudi, vole temperature od 25 do 28 stupnjeva, a iznad im je prevruće zbog čega je poskok u ovo doba godine i aktivan po danu, dok ljeti postaje noćna životinja. Dakle, kada upeče "zvizdan", nijedna zmija ne izlazi vani - zaključuje Tadić.
Ranu ne smijete podvezivati!
Ako čovjeka poskok ili bilo koja druga zmija ugrize za prst ili dlan, što je najčešći slučaj, otok se brzo širi prema laktu do ramena i dalje. Uz jak otok, često se pojavljuju i krvni podljevi te mučnina i povraćanje, ponekad smetnje vida. Tu su također i jako znojenje, brza otečenost dijelova tijela na mjestima gdje nema ugriza, gušenje i nesvjestica.
- Osobu koju je ugrizla zmija treba, naravno, odmah odvesti u bolnicu, ali prije toga mjesto ugriza nikako se ne smije rezati i isisavati, a kamoli podvezivati, već samo zamotati zavojem. Naime, u slučaju podvezivanja otrov se širi krvlju, a kada mjesto ugriza samo zavijete, on ostaje koncentriran na tom dijelu - kaže Tadić, podsjetivši da Imunološki zavod više ne proizvodi anti serum kojeg po bolnicama ima još jako malo, već se sada isti uvozi pa je za ''povratak'' u život ugrižene osobe potrebno i do sedam ampula za razliku od prijašnje jedne do dvije jer se onaj uvozni pravi od riđovki sa zapada i jako je razrijeđen.
Oprez, berači šparoga
- Sada ima šparoga, ali su se aktivirali i poskoci, posebno muški jer traže ženke za parenje. Zato, berači šparoga, pazite gdje gurate ruke, ne hodajte po obraslom kamenjaru i, što je najvažnije, kada vidite poskoka ili bilo koju drugu zmiju, zaobiđite je i ne dirajte, a pogotovo ne ubijajte ako baš ne morate jer je poskok strogo zaštićena vrsta u cijeloj Europi - kaže prof. dr. sc. Zoran Tadić.