Četiri godine otkako se žalio da su mu povrijeđena ljudska prava u sudskom postupku kojim je 2017. pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog ubojstva i pokušaja silovanja 17-godišnje maturantice Antonije Bilić iz Kričaka, Ustavni sud RH odbacio je tužbu 52-godišnjeg Dragana Paravinje.
Paravinja je od Ustavnog suda tražio ponavljanje postupka zbog "nepravičnosti i pristranosti hrvatskog pravosuđa na svim instancama po nacionalnoj liniji s političkim i stranačkim interesima".
Žalio se na nezakonite radnje i kaznena djela od strane službenih osoba u postupku, te sustavnog i udruženog sprečavanja dokazivanja pred sudom. Naveo je i kako su mu u sudskom postupku uskraćena prava, te da je doživio diskriminaciju, psiho-medicinsku i dirigiranu medijsku torturu, zlostavljanje i dovođenje u nejednak položaj za vrijeme istražnog zatvora, kao udruženo i sustavno prikrivanja svih navedenih nezakonitosti.
Priznanje u Banjoj Luci
Prije svega istaknuo je kako iskaz koji je 26. lipnja 2011. dao u Banjoj Luci i u kojem je priznao ubojstvo nije bio zakonit. Naveo je kako nije upozoren o svojim pravima, te da je tijekom ispitivanja bio pretučen. Isto tako žalio se i na okolnosti pronalaska ljudske krvi u kabini kamiona, za koju se pokazalo da pripada Antoniji Bilić. Smatra da mu je taj trag podmetnut, jer prvo vještačenje nije pokazalo nikakvu znakove krvi. Isto tako, žalio se i na činjenicu da obrani nije priznat zahtjev da se neki policijski dokazi i izvidne radnje izuzmu kao nezakoniti dokazi.
Odluku Ustavnog suda RH Paravinjin odvjetnik Tomislav Filaković ocijenio je oportunom, a ne pravednom.
Neovisno o tome što javnost mislila, postupak nije bio valjan. Prekršen je niz zakonitosti, što se nikako nije smjelo dogoditi.
– Ostala je velika sumnja u taj postupak tijekom kojeg su se svi, pa tako i Ustavni sud RH, ponašali oportunistički. Tužbu koju smo podnijeli na 20 i više stranica, Ustavni sud RH objasnio je neuvjerljivim argumentima, pri tome preskočivši one točke koje nisu mogli opovrgnuti. Dovoljno je spomenuti pretragu tegljača koja je potpuno sumnjiva. Prvi put se, dakle, nije pronašlo ništa, a sedam dana kasnije pronađena je jedna dlaka i kapljica neke tekućine nakon što je prethodno iz kuće maloljetnice uzet češalj i četkica za zube – kaže odvjetnik Filaković, dodajući kako je Paravinja u Banjoj Luci priznao jer su ga – "prebili kao vola".
– O tome postoje i fotografije. On je kasnije sve porekao, no priznali su mu jedino da nije bacio tijelo u rijeku jer ga tamo nisu našli. Bilo je tu i automobila sa zatamnjenim staklima i ljudi iz visokih krugova, što nije nikada razjašnjeno – pojašnjava odvjetnik, te najavljuje kako će zbog svega toga sljedeća instanca za žalbu biti Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu.
– Definitivno ćemo se žaliti dalje. Cijeli ovaj slučaj obavijen je velom tajne. Paravinja je u dobrom psihičkom stanju. Tražio je premještaj iz Lepoglave u Gospić. U Lepoglavi je ukazao na niz malverzacija i USKOK ga je dva puta ispitao, ali ništa nije nakon toga poduzeto – kaže Filaković.
Prigovori odbačeni
U odnosu na ovaj predmet Ustavni sud je, međutim, utvrdio kako su prvostupanjski i drugostupanjski sud dali iscrpna obrazloženja zašto dokazi koje obrana osporava kao nezakonite to nisu, te da je Paravinja tijekom čitavoga kaznenog postupka bio zastupan po branitelju te je imao mogućnost predlagati dokaze, komentirati dokazni postupak, davati svoje viđenje odlučnih činjenica, te isticati sve svoje prigovore.
Iz videozapisa Centra javne bezbjednosti Banja Luka Ustavni sud je utvrdio da na njemu nema nikakvih vidljivih tragova zlostavljanja, te da je Paravinja obaviješten na materinskom jeziku o razlozima lišenja slobode i poučen "da nije dužan dati izjavu, i da ima pravo uzeti branioca", te da je ovu pouku razumio i izjavio da želi branitelja. Poučen o pravu na vrijeme za pripremu obrane, izjavio je tada da mu nije potrebno vrijeme. Također je izjavio da razumije koje su osnove sumnje protiv njega.
Ustavni sud je utvrdio kako su obje pretrage vozila, 22. i 30. lipnja 2011., obavljene po nalogu nadležnog suda, te su pretragu vršili policijski kriminalistički tehničari i vještaci. Vještak koji je sudjelovao u tim pretragama naveo je da je prva pretraga vozila obavljena danju, te da tada nije bilo moguće golim okom vidjeti tragove krvi. To je bilo moguće tek kod druge pretrage vozila, koja je obavljena noću, kada je jedino i bilo moguće koristiti sredstvo luminol pomoću kojeg je jedino i bilo moguće vidjeti sporne tragove krvi. Između prve i druge pretrage vozilo se nalazilo zaključano kod policije, te nema nikakvih naznaka da je bilo tko u vozilo ulazio između dviju pretraga.
Utvrđeno je da je Paravinja dao izjavu u prisutnosti dvojice branitelja. U uzjavi je rekao da je 7. lipnja 2011. na raskrižju putova Split-Drniš, Drniš-Šibenik uzeo u kamion djevojku koja je autostopirala i povezao je. U jednom trenutku je zaustavio vozilo kako bi prišao na njezinu stranu, te je izišao iz kamiona i ponovno ušao sa strane suvozača. Djevojka je u međuvremenu prešla na sjedalo vozača i pokušala izići iz kabine kamiona, u čemu nije uspijevala, te ju je on "jako uhvatio" u predjelu vrata sve dok se nije smirila.
Skica lokacije tijela
Nastavio je vožnju prema Solinu, zatim se okrenuo i krenuo u pravcu Zagreba. Zaustavio se i tijelo djevojke prebacio na ležaj u stražnjoj kabini i tada krenuo od Drniša prema Kistanju. Na jednom od tri mosta iznad rijeke Krke zaustavio je kamion i tijelo djevojke spustio iza ograde mosta, pri čemu nije vidio je li tijelo palo u vodu ili nije.
Zatim je nastavio vožnju i ubrzo ga je na njegov mobilni telefon nazvao vlasnik poduzeća za koje je vozio i tražio da nastavi vožnju prema Ogulinu. Uputio se putem preko Maslenice, i putem do Ogulina na jednom odmorištu odbacio je djevojčinu torbu koja je ostala u kamionu.
Nakon dolaska u Ogulin, krenuo je natrag za Split, te je došao svojoj kući, gdje se presvukao, i u noćnim satima krenuo kamionom prema Kninu, i prenoćio u kamionu kod mjesta Polače.
Nakon pet-šest dana ponovno je vozio kamion, a u međuvremenu ga nije prao. Šestog ili sedmog dana nakon tog događaja iznio je iz kamiona jednu plahtu, dvije deke i plinsku bocu i to ostavio kod svoje kuće. Tahograf od 7. lipnja 2011. je izvadio iz kamiona i dao svojoj supruzi, od koje ga je policija uzela 26. lipnja 2011.
Naveo je također da je tijekom razgovora s "istražiteljima na jednom komadu bijelog papira kemijskom olovkom napravio jednu skicu", gdje je skicirao moguću lokaciju na kojoj je izbacio tijelo djevojke iz kamiona. Tu skicu je potpisao i u prisutnosti branitelja priložio uz policijski zapisnik.