Teško pojmljivi zločin u zagrebačkim Mlinovima, u kojem je austrijski državljanin Harald Kopitz ubio troje vlastite djece, svojom je grozomornošću zahvatio i čitav niz ljudi koji su po službenoj dužnosti morali doći na mjesto događaja. Odnosno, koji su svojim očima vidjeli beživotna dječja tijela. Kronološki, prvi među njima bili su policijski službenici koji su u subotu u dva ujutro, na temelju dojave da je Kopitz na Facebooku najavio samoubojstvo, došli u stan u Mlinovima: bili su pripremljeni da će vidjeti rastrojenog muškarca u psihičkoj krizi, s kojim treba pažljivo voditi razgovor, ali definitivno nisu bili pripremljeni da će vidjeti tri mrtva dječja tijela.
Mučan prizor morao je vidjeti i niz drugih policijskih službenika, od inspektora do tehničara, kao i zamjenica županijskog državnog odvjetnika koja je vodila uviđaj. Popisu pogođenih treba pridodati i osoblje hitne medicinske pomoći koja je došla u Mlinove. Svi su ti ljudi u sklopu svojih profesija dosad u životu vidjeli razne brutalne prizore, ali teško da se koji od njih može usporediti s onim što su zatekli u stanu u Mlinovima.
Posrijedi je jedan od najgorih i najmučnijih zločina od neovisnosti Hrvatske. Treba li onda ljudima koji su otkrili i vidjeli tijela ubijene djece pružiti psihološku pomoć, odnosno može li ovo kod njih uzrokovati neku vrstu posttraumatske stresne situacije?
Ublažavanje posljedica
Odgovor glasi: naravno da im treba psihološka pomoć. Bez obzira što se radi o okorjelim profesionalcima koji su po prirodi posla izloženi najbrutalnijem licu života, prizor iz Mlinova vjerojatno nadmašuje sve što su ikad vidjeli. Koliko god policijski službenici bili obučeni za najrazličitije opasne i traumatične situacije, nema obuke koja čovjeka priprema na ovakvo nešto. Stoga bi bilo razumno da tim za psihološke krizne intervencije što prije obiđe sve profesionalce koji su bili na sceni zločina u Mlinovima.
Kako izgleda takva intervencija i kada se pokreće, može se vidjeti iz teksta „Što je potrebno u situacijama krize”, koji su članice tog tima Kristina Perišić i Linda Rajhvajn Bulat u veljači ove godine objavile na portalu Zagrebačkog psihološkog društva: „Kao članice Tima za psihološke krizne intervencije, najčešće krizne intervencije provodimo u školama, bankama, kladionicama, učeničkim domovima, centrima za socijalnu skrb i ustanovama socijalne skrbi te različitim tvrtkama. (...) Krizne intervencije se provode nakon što se u pojedinoj ustanovi dogodi iznenadni traumatski događaj, koji je visoko uznemirujuće doživio veći broj (ili svi) članova te zajednice... Psihološke krizne intervencije su kratkotrajne i primarno su usmjerene na ublažavanje posljedica koje je ostavio konkretan krizni događaj”, pišu autorice, navodeći i konkretne psihološke mjere koje u tim situacijama poduzimaju...
„Psihološke krizne intervencije uključuju različite aktivnosti, od kojih su primarne jednokratni razgovori sa skupinom ljudi koji su na sličan način bili izloženi kriznom događaju, individualni razgovori (po potrebi), individualna psihološka savjetovanja (po potrebi) te psihoedukacija.”
Policajci pružaju otpor
Inače, u sklopu Visoke policijske škole u Zagrebu još u studenome 2016. osnovano je Psihološko savjetovalište. Utemeljiteljica i
voditeljica savjetovališta je dr. Ivana Glavina Jelaš, koja ga je osnovala s ciljem da se pruži psihološka pomoć policajcima koji se u svakodnevnom radu susreću s brojnim stresnim situacijama. Briga za mentalno zdravlje policajaca, međutim, nailazi na jedan problem, o kojem je dr. Glavina Jelaš pisala (uz koautore Juricu Pačelata i Kruna Mahneta) u znanstvenom radu „Prihvaćaju li policajci moderne psihološke tretmane?”.
„Policijski je posao jedan od najstresnijih i najzahtjevnijih zanimanja na svijetu te dovodi do mnogobrojnih tjelesnih i psihičkih posljedica za zdravlje policajaca. Policajci su, nažalost, manje skloni priznavanju tegoba i traženju pomoći stručnjaka za mentalno zdravlje. Uzrok prethodnog leži, među ostalim, i u posebnosti policijske subkulture čiji elementi, iako korisni za obavljanje policijskog posla, policajcima otežavaju brigu za vlastito mentalno zdravlje, stvarajući otpor prema području brige za mentalno zdravlje - pogotovo prema najsuvremenijim metodama”, upozorava dr. Glavina Jelaš.
Spomenuta stručnjakinja uspjela je u rad savjetovališta uvesti jedan od najsuvremenijih mentalnih treninga, tzv. MBCT trening (Mindfulness Based Cognitive Therapy), koji provodi u suradnji s Hrvatskim udruženjem za bihevioralno-kognitivne terapije. Riječ je o znanstveno dokazanom treningu redukcije stresa i stvaranja mentalne otpornosti, koji se uspješno primjenjuje u policiji razvijenih zemalja svijeta, poput Amerike, Kanade i Velike Britanije.