Nermin Sulejmanović postao je prepoznatljiv BiH javnosti zbog krvavog čina u Gradačcu, u kojem je oduzeo živote troje ljudi i ozlijedio još troje. Na koncu je sam sebi oduzeo život pucajući iz pištolja. Tužiteljstvo Tuzlanskog kantona je naložilo obdukciju njegovog tijela.
Nakon obdukcije, tijelo je prebačeno u Komemorativni centar u Tuzli, gdje se trenutno nalazi. Direktor centra, Faruk Latifagić, izjavio je za Klix.ba da do danas nijedna službena osoba nije stupila u kontakt s njima u vezi preuzimanja Sulejmanovićevog tijela.
Latifagić je pojasnio da su izvršili obdukciju i da su spremni za ukop, no potrebna je potvrda o smrti od strane medicinskog stručnjaka i dozvola za ukop. Centar čeka da se jave ili članovi obitelji ili neki predstavnici Gradske uprave Gradačca, s obzirom na to da je riječ o osobi iz tog grada.
Također je napomenuo da Komemorativni centar u Tuzli ne može preuzeti obvezu ukopa tijela jer se radi o osobi iz drugog grada.
Latifagić je dodao da postoji mogućnost da će osobno kontaktirati Gradsku upravu Gradačca kako bi riješili ovu situaciju, budući da je Sulejmanović bio njihov sugrađanin.
Troje ljudi koje je Sulejmanović ubio - bivša partnerica te dvojica muškaraca, otac i sin - već su sahranjeni uz prisustvo mnogih članova obitelji, prijatelja i građana Gradačca. Međutim, trenutno nije poznato tko će i kada sahraniti ubojicu.
Oglasio se i otac ubojice, Fikret Sulejmanović.
- Ne znam što ga je dovelo do ovoga da ovako pogriješi. Sigurno mu je mozak izgorio. Kao dijete s pet, šest godina je bio normalan, poslije toga nije. Nije se hranio sa mnom, odrastao je dalje od mene. Majka mu je umrla prije nekoliko godina, živjela je s njim. MUP ga je nabolje poznavao, samo da su ga na vrijeme zatvorili, da su Nizamu sklonili, da su nešto učinili u tom slučaju... Ali vidjeli ste da se nitko nije bavio time, pa smo dočekali da on eksplodira i da napravi to što je napravio, kaže Fikret Sulejmanović za Republiku, prenosi beogradski Kurir.
Otac kaže da se ponadao da mu se sin smirio nakon što je upoznao Nizamu Hećimović i s njom dobio dijete.
- Odlučio sam jednog dana da ih vidim, pa sam pognuo glavu i otišao kod njih. Video sam Nizamu i bebicu na pet minuta. Bio sam sretan. Dobio je dijete, mislio sam da će biti bolje, da se popravio, da će biti sve bolji i bolji zbog bebice. Međutim, ostao je isti. Tko se ne bi nadao za svoje dijete da će biti bolje?, priča otac i dodaje da bi najviše volio da ništa ne zna.
- Ja samo pijem tablete i gledam u strop, i zamišljam da ništa ne znam. Volio bih sve prespavati, jedno mjesec dana, i onda se probuditi. Toliko mi nije dobro, ne znam više što govorim, dodaje.