Izvarao šibenske poduzetnike, ali neće u zatvor: zloglasnog varalicu, konobara Frenkija, spasila je - zastara. Evo kako je ‘izvukao‘ milijun kuna

Franjo Uzelac, zvani Frenki i Heister, danas 74-godišnjak iz Zagreba i lice s MUP-ove tjeralice, koji je bio na meti USKOK-a kao organizirator četveročlane kriminalne mreže koja je lažnim predstavljanjem i varanjem poduzetnika prije više od deset godina došla do minimalno milijun kuna, ne mora se više, ako je još uopće živ, brinuti za kaznene posljedice svog prevarantskog djelovanja.

Može slobodno nastaviti uživati u nekom "tropskom raju" jer ga hrvatsko pravosuđe više nema za što tražiti.

Obustavljen postupak

Uzelac je, naime, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu 17. srpnja 2015. godine bio osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci, a postala je pravomoćna krajem siječnja 2016. godine. Presuda je postala izvršna iste godine te je temeljem naloga za izvršenje kazne zatvora pokrenut postupak izvršavanja kazne zatvora, a budući da je Frenki bio nedostupan, početkom svibnja iste godine izdana je tjeralica, a dvadesetak dana poslije Europski uhidbeni nalog. No, ništa nije urodilo plodom, za Uzelca službeno nitko nije čuo niti zna gdje je sve ove godine, pa je njegova osmomjesečna kazna otišla u zastaru.

Franjo Uzelac (na tjeralici MUP-a) nema više razloga za brigu

MUP

Prema Kaznenom zakonu, izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine ne može se izvršiti zbog zastare kada protekne šest godina od pravomoćnosti presude. Presuda kojom je Uzelac osuđen na 8 mjeseci postala je pravomoćna 26. siječnja 2016., tako da je zastara nastupila 26. siječnja 2022. godine pa sucu izvršenja nije preostalo ništa drugo nego da obustavi postupak izvršenja kazne zatvora.

Slobodna Dalmacija pisala je još u listopadu 2014. godine da je Uzelac, po zanimanju konobar, bio osumnjičen da je organizirao grupu koja je prevarila najmanje petnaestak poduzetnika i tako "ubrala" minimalno milijun kuna. Njegovu se ekipu teretilo da su se od 2009. do kraja 2012. godine predstavljali kao zaposlenici austrijske tvrtke “Kubik consulting” koja se bavila posredovanjem pri ishođenju kredita između inozemnih kreditora i ulagača u projekte u Hrvatskoj.

Iako ta tvrtka nikad nije postojala, Uzelac i ekipa su kontaktirali veći broj osoba iz Hrvatske kojima je bio potreban kredit te su im lažno prikazivali da će im omogućiti realizacije kredita u inozemnim fondovima, i to u iznosima od pola milijuna pa do čak 10 milijuna eura.

Dvije žene i muškarac su po Frenkijevim uputama pronalazili “žrtve” i, nakon što bi ovi pribavili papire o nekretninama u svojem vlasništvu, a što je navodno bio uvjet za dobivanje kredita, tražili su od njih da im na njihove račune uplaćuju od pet do 10 tisuća eura za navodne troškove obrade kredita, ovjere dokumenata i slično.

Poduzetnicima su lažno prikazivali da je Uzelac kontaktirao te inozemne fondove i osigurao dobivanje kredita i da će novac biti isplaćen u roku od najviše dva mjeseca. Kad bi žrtve platile tražene iznose akontacije, Frenki je svojim suradnicima dostavljao obrasce ugovora o zajmu inozemnog fonda “Japan Trusste Ltd.” sa sjedištem u Tokiju, koje su oni popunjavali, printali u boji, ovjeravali kod javnog bilježnika i davali oštećenima na potpis.

Putni troškovi

Budući da je tijekom 2011. godine istekao rok u kojem su oštećeni trebali dobiti kredite, a da bi ih i dalje držali u zabludi, Uzelac i ekipa su im lažno govorili da se investitor promijenio i da će zajmovi biti isplaćeni iz fonda “Sedlabanki Islands” iz Reykjavika. Za tu su promjenu opet isto postupili, lažirajući dokumentaciju, a Uzelac i ostali su od žrtava tražili da im uplaćuju novac za putne troškove za odlaske na sastanke s investitorima i slično. Tako su došli do najmanje milijun kuna.

Među ostalima, oštetili su I.B. za 70 tisuća kuna, a obećavali su mu da će dobiti milijun eura kredita. Nadalje, jedan bračni par iz Umaga su, obećavajući im kredit od milijun i 150 tisuća eura, prevarili za 67 tisuća kuna. Njihovu sugrađanku I.V. su “olakšali” za 57 tisuća kuna.

Na njihove su priče nasjeli i mnogi drugi, pa tako i B.L. i T.Š. iz Šibenika, kojima je jedna od žena iz Uzelčeve organizacije obećala sređivanje kredita od 3,6 milijuna eura. Njih su dvojica ostala bez 47 tisuća kuna.

Ona je u Šibeniku u zabludu dovela i S.T., obećavajući mu kredit od čak 5,6 milijuna eura, no naposljetku je Šibenčanin ostao bez gotovo 79 tisuća kuna. Na njihove priče nasjeo je i I.Ž. iz Šibenika, koji je trebao gotovo 13 milijuna eura kredita, a naposljetku je prevaren za najmanje 146 tisuća kuna, koliko je platio na ime dokumentacije.

Njihova djelovanja nije bilo pošteđeno ni splitsko područje, pa su tako u Kaštel Sućurcu prevarili S.M., obećavajući mu 2,3 milijuna eura kredita i uzevši mu potom na prijevaru najmanje 53 tisuće kuna. U Kaštel Štafiliću su “uboli” T.K., obećavajući sređivanje devet milijuna eura kredita da bi ga olakšali za 80 tisuća kuna. I na kraju, u Splitu im je “naletio” I.V., kojem je obećano riješiti kredit od 2,8 milijuna eura, a on je za to uplatio oko 42 tisuće kuna bez kojih je, naravno, ostao. Obećane eure nikada nije dobio.