Stravičan zločin u pola bijela dana na Štefanje 2018. godine na pustopoljini nadomak Zagreba, kada je 17-godišnji maloljetnik na vršnjaka digao ruku zadavši mu kuhinjskim nožem više od 190 uboda i rezova, na Županijskom sudu u Velikoj Gorici u dva je navrata, iza zatvorenih vrata za javnost, dobio prvostupanjski epilog, piše Jutarnji.
Nakon što je na prvom suđenju nepravomoćno osuđen na osam godina maloljetničkog zatvora, u ponovljenom je postupku dobio sedam godina i tu je sankciju ovih dana potvrdio Visoki kazneni sud RH. U kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. prosinca 2018. pa do 19. veljače 2020., a ujedno mu je izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koji može trajati do prestanka izvršenja kazne.
- Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvatio je zaključak prvostupanjskog suda koji je na temelju provedenog sudsko-medicinskog vještačenja utvrdio da je žrtva zbog svih zadobivenih ozljeda kojih je bilo puno, trpila posebne jake i dugotrajne fizičke bolove i patnju koja prelazi granice uobičajenih muka i patnji koje prate usmrćenje. Pa je tako utvrđen objektivni element kaznenog djela teškog ubojstva počinjenog na okrutan način kao i subjektivni element temeljem provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja prema kojem je maloljetnik bio svjestan da žrtvu, ubadajući po glavi, vratu i rukama nanosi bol te nakon velikog broja uboda mogao je znati da bol već traje dugo i da žrtva zbog toga pati - navodi sud u obrazloženju.
Viši sud također daje za pravo velikogoričkom sudu da je ispravno utvrđeno provedenim psihijastrijsko-psihologijskim vještačenjem da je "maloljetnik, unatoč stanju u kojem se nalazio pri reduciranoj samokontroli provale bijesa i tijekom pražnjenja akumuliranog naboja, mogao biti svjestan da se radi o postupcima koji kod žrtve izazivaju bol, a zaključak o trajanju bolova potkrjepljuje broj uboda, no maloljetniku to nije bilo važno zbog izostanka empatičnosti".
U navedenom slučaju, s obzirom da je počinitelj teškog ubojstva bio maloljetan, moguće mu je bilo izreći maloljetnički zatvor koji varira od šest mjeseci do 10 godina.
- Maloljetnik koji nije do tada nije iskazivao probleme u ponašanju niti se neprimjereno ponašao, bio je smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja djela zbog svoje strukture ličnosti i kumuliranog emocionalnog stanja. Odrastao je u iznimno rizičnim i nepovoljnim obiteljskim okolnostima u kojim je postojao emocionalni, psihički, te fizički i odgojni pedagoški oblik zanemarivanja i zlostavljanja od strane roditelja i vršnjaka. Ujedno, maloljetnik je bio izložen iznimnoj fokusiranosti žrtve na njega, koji je tražio njihov zajednički susret te je i inkriminirano postupanje bilo uslijed pražnjenja kumuliranog emocionalnog naboja - navodi još VKS.
Kao otegotne okolnosti, mladom ubojici sud je uzeo u obzir činjenicu da je žrtvi nanio iznimno veliki broj ozljeda koji nadmašuje uobičajeno usmrćenje na okrutan način pa se radi o izrazitoj bešćutnosti jer je maloljetniku žrtva bila nevažna i beznačajna, a žrtva je bila invalidna osoba, što je maloljetniku bilo poznato.
Za roditelje ubijenog srednjoškolca iz okolice Varaždina koji je zbog svoje slabivdnosti, uzrokovane tumorom na očnom živcu, pohađao Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek", nikakva visina kazne ne može biti utješna jer im ništa ne može vratiti njihovo dijete. Roditelji pokojnog su znali da njihov sin poznaje drugog tinejdžera i da su "prijatelji" na Facebooku, ali nisu znali da toga kobnog dana odlazi k njemu u posjet s ruksakom i laptopom, nego im je rekao da ide na kavu s prijateljicom i da neće dugo ostati. Kad ga je otac taj dan odvezao na kolodvor na autobus, nije niti slutio da ga je posljednji put zagrlio.
- Ne znam što bih rekla, osim da sam bez riječi. Zakone treba mijenjati i postrožiti kazne, ali kao da volje za to nema. Mog sina nema već godinama, a bol je i dalje ista, vjerujte. Kažu da s vremenom bude bolje. To nije istina, nego se ljudi naviknu na okrutne spoznaje, a tuga utopljena u praznini samo raste. Imao je 17 godina tek... Imao je snove. Upisao je solo pjevanje, sanjao je da će biti pjevač i putovati svijetom. Zračio je. Bio je osoba uz koju napunite baterije, osoba koja vas ispuni radošću. Ništa više nije isto bez njega - rekla je za Jutarnji list nakon prve nepravomoćne presude shrvana majka ubijenog 17-godišnjaka u čiju sobu, netaknutu još od onoga dana kad je posljednji put bio u njoj, ulazi s radošću.
Jer, sin, iako pokopan na groblju, s njom živi u duši 24 sata dnevno punim plućima. Pritom se ne prestaje propitkivati zašto je do takve tragedije uopće moralo doći.
- Prošao je kemoterapije u Klaićevoj. Nagledala sam se smrti na svakom uglu te bolnice. Djeca umiru, a on se bio gotovo izvukao jer mu se tumor smanjio. Bili smo puni nade jer se zdravlje popravljalo i da će život ići svojim tokom. I onda umre od noža. Totalno izmrcvaren. Šest mjeseci nakon toga nisam oka sklopila. Ne mogu vjerovati da netko nekoga može tako ubiti. Još uvijek čekamo da nam vrate djetetov laptop i mobitel koji su izuzeti s mjesta događaja - rekla nam je još tad majka ubijenog tinejdžera.
Strašni zločin, podsjetimo, dogodio se oko 500 metara od najbližih kuća u jednom selu u okolici Zagreba. O krvavom događaju uz drveni mostić dan nakon policijskog očevida selo je brujalo. Mještani su nam tada ispričali kako je prvi na poprište događaja stigao susjed koji je kumski povezan s obitelji osumnjičenog maloljetnika kojeg su viđali kako mjestom i okolicom danima šeta "kao vuk samotnjak". A tijelo srednjoškolca policijsku ekipu za očevid i pristigli medicinski tim nije ostavilo ravnodušnima.