Vrijeme je bilo grozno. Uopće ne znam kako se troje surfera odlučilo zaputiti na pučinu i surfati u takvim uvjetima. Mi smo ih dalekozorom gledali s kraja i vidjeli smo da će se dogoditi nešto loše jer su meteorološki uvjeti bili takvi da se gotovo ni brodom nije moglo isploviti, a kamoli daskom za surfanje.
Moj imenjak Matej Barhanović i ja odmah smo sjeli u moj plastični brod dužine 10 metara, kojim prevozim ronioce na ronjenje, i zaputili se spasiti to troje surfera – kazuje nam Splićanin Matej Lisičar, vlasnik Centra ronjenja "Dolphine" s Bola na Braču, koji je u ponedjeljak negdje oko 13 sati, zajedno sa svojim prijateljem krenuo u pogibeljnu akciju spašavanja troje surfera koji su se zaputili na pučinu u blizini Bola.
Kako nam kaže Matej, surferi su bili na otprilike milju i pol udaljeni od kraja, odnosno na pola puta između Brača i Hvara, u Hvarskom kanalu.
A ujutro je sve bilo mirno
– Vjetar je bio strašan. Mislim da je puhao više od 40 čvorova. Da smo kojim slučajem samo pet ili deset minuta kasnije krenuli u akciju spašavanja, ne znam što bi bilo s nama. Vjetar i more su se "digli" doslovno u pet minuta.
Samo jutro nije upućivalo na to da će biti takvo nevrijeme, vrijeme je ujutro bilo najnormalnije. Po prognozi se znalo da se sprema pogoršanje vremena, ali nitko nije očekivao ovakvo nevrijeme.
Iz škole surfanja "Zoo Station" stalno su opominjali surfere da ne idu na more jer se očekuje nevrijeme. Međutim, neki su se zaputili na more usprkos upozorenjima, kazuje Lisičar.
Dolaskom na poziciju na kojoj su bili surferi, dva Mateja zatječu samo dvojicu surfera.
– Bili su jako prestrašeni, gotovo u stanju šoka. Jedva smo ih uspjeli "ubaciti" u brod jer je vrijeme bilo takvo da smo se gotovo "okrenuli" s brodicom. O snazi vjetra i valova, možda najbolje govori podatak da im daske nismo uspjeli ukrcati u brodicu.
Spasili smo jednog surfera iz Češke i jednog Boljanina. Ljudi su bili u takvom šoku da nisu progovorili ni jednu riječ. Samo znam da Meksikanku nismo zatekli s njima i da smo ih upitali je li ona već izišla na kopno ili je još negdje u moru. Po svoj prilici Meksikanka je skočila u more puno prije negoli se more dodatno uzburkalo, pa ju je najgore vrijeme zateklo u moru.
Imala je realne šanse doplivati do obale, ali ponavljam da se more uzburkalo i vjetar je "poludio" doslovno u pet minuta. Ovu dvojicu smo doveli do kopna i samo su nam rekli "hvala" i pobjegli glavom bez obzira – kazuje Lisičar.
Vremenske prilike po kojima su surferi izišli na more rijetko su viđene na Bolu.
Ovo nismo nikad vidjeli
– Takvo (ne)vrijeme, odnosno takvu promjenu vremena, nismo vidjeli nikada. Djelovalo je nestvarno. More je "uskuvalo", od bure se stvorila "morska magla" i velika pjena i nije se ništa moglo vidjeti – zaključuje Lisičar.
Potraga za nestalom Meksikankom Valerijom Valderramom Santos (25) iz mjesta Leona u Meksiku, koja je u Bol došla s prijateljem Španjolcem, nastavila se i jučer ujutro, a u potragu su isplovili brodovi Lučke kapetanije Split, ispostave Lučke kapetanije Split iz Milne, plovilo Pomorske policije i jedno plovilo Obalne straže, a u pripremi je bio i jedan helikopter.
Kako neslužbeno doznajemo, njezin prijatelj Španjolac je u stanju šoka i ne može vjerovati što se dogodilo. On i Valeria su se izmjenjivali na toj surferskoj dasci i samo nekoliko minuta prije negoli se nesreća dogodila promijenili su se.
Španjolac je došao do Zlatnog rata i izišao na kopno, dok je dasku uzela Valeria koja se otisnula na more. Nakon nekoliko minuta more je "uskuvalo", vjetar se "digao" i njoj se izgubio svaki trag.
Je li mlada Meksikanka i u trenutku izlaska ovog teksta još uvijek živa, teško je reći. No, mnogi njezin slučaj sada povezuju s nedavnim slučajem Britanke Kay Longstaff (46), koja je u hrvatskim teritorijalnim vodama nedavno skočila u more sa sedme palube kruzera "Norvegian Star". Ona je u moru plutala, plivala i održavala se na morskoj površini više od 10 sati, nakon čega su je neozlijeđenu pronašli spasioci.
Međutim, vremenske prilike i temperatura mora u trenutku nesreće Kay Longstaff bili su kudikamo bolji, bila je bonaca, a morska temperatura je bila za četiri do pet stupnjeva viša.
Prema službenoj informaciji iz Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, u ponedjeljak je odmah nakon spašavanja dvojice surfera, u 13.10, putem broja 112 Split, javljen Nacionalnoj središnjici za traganje i spašavanje na moru iz Rijeke nestanak meksičke surferice, nakon čega je pokrenuta opsežna potražna akcija.
Zbog izrazito nepovoljnih vremenskih uvjeta za plovidbu, u 15.30 uključen je i potražni zrakoplov Pilatus iz sastava Obalne straže RH. Istodobno je svim sudionicima u pomorskom prometu u području potrage odaslana obavijest o nestaloj osobi preko obalnih radiopostaja.
Pokušala je plivati do obale
Nestala Valeria posljednji put je viđena 200-injak metara od bolske obale, kada je pokušala plivati do obale zbog čega je pustila dasku, no zbog naleta jakog vjetra i visokoga mora, izgubljena je iz vida. Pilot potražnog zrakoplova Obalne straže u 16.03 uočio je napuštenu surfersku dasku tri nautičke milje jugozapadno od Bola, ali, nažalost, ne i nestalu surfericu.
Jučer je u potragu, osim brodova, bio uključen i helikopter HRZ-a u kojemu je bio tim Specijalnih snaga (ronioci), no ni oni do sada nisu imali sreće.
U Bol je odmah nakon dobivanja informacije o nestanku meksičke državljanke pohitao i Marin Bosotina, počasni konzul Meksika, koji je meksičkim vlastima i državljanima bio od velike pomoći i prije nekoliko godina, kada je u kolovozu 2012. u Splitu, na Marjanu, mučki ubijena Selena Macedo Graciano.
I sam konzul htio se uključiti u potragu svojim gliserom, kojim je do Bola došao iz Marine, ali mu to nadležni u akciji spašavanja nisu dopustili zbog velike opasnosti na moru.
Pripadnici DVD-a iz Starog Grada pretraživali su obalu sjeverne strane otoka Hvara u potrazi za nestalom Meksikankom koju je bura mogla nositi prema Hvaru.
Nije trebala odbaciti dasku
Nestanak i potraga za meksičkom surfericom nezaobilazna je tema svih razgovora u Bolu. Po pričama upućenih, meksička surferica nije trebala otpustiti dasku i svu opremu.
Iz jutarnjeg levanta u svega nekoliko minuta vrijeme se prebacilo u snažnu i jaku buru. To je ona bura koja podiže morsku prašinu na više od metra u zrak te otežava disanje. S takvim nevremenom teško bi se nosili i mnogo iskusniji surferi. Ipak, na dasci se s tim problemima osjetno lakše nositi nego u moru.
Dvadesetpetogodišnja meksička surferica posljednji je put viđena na pučini 200 metara udaljena od bolske obale, kada je odlučila napustiti dasku i riješiti se sve opreme. Nakon toga pokušala je doplivati do bolske obale. Od tada joj se gubi svaki trag.
Da je ostala uz dasku, kažu u Bolu, vjetar bi je bacio na hvarsku obalu ili bi je prije toga uočio avion koji je krenuo u spašavanje.
Snažno nevrijeme koje je bilo najavljivano nije bila dovoljna opomena za dosta neopreznih surfera koji su glavu spašavali u posljednji trenutak.
Priznanje za dvojicu Mateja
Možda bi trebalo razmisliti da se dvojicu Mateja iz Bola, Lisičara i Barhanovića, nagradi "Plavom vrpcom", budući da su se mladići u ponedjeljak po groznom nevremenu okuražili uputiti na pučinu i spasiti dva ljudska života. Da nije bilo njih, ova tragedija koja se dogodila u akvatoriju Bola zasigurno bi bila još veća.
Šanse su vrlo male
– Meksička turistkinja je zasigurno mnogo manje mogla izdržati u moru od Britanke Kay Longstaff, budući da su meteo uvjeti u slučaju Meksikanke bili puno lošiji. Koliko je ona mogla izdržati u moru i je li u trenutku dok o tome razgovaramo, u srijedu oko 12 sati, još živa, teško je reći budući da je vrijeme preživljavanja u moru individualno i ovisi ponaosob o svakoj osobi.
Vrlo je važno znati ima li ta žena više masnog tkiva na sebi, koje bi joj moglo pomoći u grijanju tijela, u kakvom je mentalnom stanju i je li uplašena ili nije. Ako je uplašena, i otkucaji srca će joj biti brži negoli da je recimo hladnokrvna – kazuje dr. Pavle Jovović iz Zavoda za pomorsku medicinu koji se nalazi u sklopu Vojno-zdravstvenog središta.
Ujedno, vrlo je važno znati u kakvoj je odjeći bila Meksikanka prilikom "upada" u more.
– Bitno je ima li na sebi gumirano surfersko odijelo koje bi joj davalo zasigurno veće šanse za preživljavanje ili je bila obučena u kupaći kostim. Ako je bila u kupaćem kostimu, ona bi se u roku od šest do 12 sati "smrznula" u moru i preminula.
Dalje, valja vidjeti je li joj cijelo vrijeme glava bila iznad površine more i ako jest, ustanoviti je li je posolica ugušila, naravno ako je posolice, zbog jake bure, i bilo. Svakako riječ je o velikom fizičkom trošenju i smatram, ako je do sada nisu pronašli, da su daljnje prognoze vrlo loše – zaključio je dr. Pavle Jovović.
