Život na klupi kolodvora Potresna priča šibenskog beskućnika: Već sam zaboravio što je krevet i topao dom‘ Nedjelja, rano sunčano popodne. Zazvonio nam je mobitel, javio nam se znanac, pozivajući nas da dođemo na autobusni kolodvor šibenskog ATP-a vidjeti jednog čovjeka. Beskućnika u nevolji. Došli smo za pola sata. Stariji čovjek prilegao na klupu, s torbom pod glavom i sa svime što ima noseći to sa sobom. Kao neki suvremeni Diogenes sa svojom svjetiljkom. "Omnia mea mecum porto", govorio je. Neki putnici što su čekali autobuse ni ...