‘Zelje za siromašne‘ zavladalo bancima na pijaci: U botanici to su korovi, a za bonkuloviće zelenje bez premca

Poneki muškarci nose tzv. kozju bradicu, a Mara Brčić iz Budaka kod Stankovaca – u Šibenik dolazi s kozjom bradom.

Ne na licu, Bože sačuvaj, onako kako ste možda zloćkasto pomislili na prvu, nego je samonikla kozja brada obvezni sastojak Marine mišance ili zbirnim nazivom „divljega zelja” koje nam s prvim jesenjim kišama prodavači donose na šibensku pijacu, nakon duge i teške suše. Za one koji znaju što vrijedi – a Marina je mišanca na cijeni - to je prava radost, još veća jer je bude cijelu zimu, od jeseni do proljeća.

-Osim kozje brade ima tu divljeg zelja i luka, komorača, kostriša, žutenice i krastavca. Nije to kukumar, nego se tako zove jedna biljka s ispupčenjima na listovima. Ovisi o beraču što će probrati na livadi; ja uvik nastojim da ničeg ne bude previše ni premalo, a komorač je obavezan, da ubije gorčinu. - govori Mara prebirući kao žuč zelene biljke koje sačinjavaju njezinu mišancu.

U botanici i agronomiji to su korovi, a za bonkuloviće zelenje bez premca: oćeš na kiselo, s kvasinom, ili začinjeno jedino s maslinovim uljem, kao pitomo zelje. Nazivala se mišanca nekad i podcjenjivački „zeljem za siromašne”, no imati je na pijatu u krajevima gdje je beru i iznose na pijace može biti jedino privilegij zbog zdravih sastojaka i bogatstva okusa.

Donijela je ona i grožđa, žutenice zasebno, petrusimena, sve svježe i zeleno, sa zemlje koja se gnoji jedino stajnjakom.

Mara je u obitelji zadužena za povrtlarstvo, a muž i sin su pčelari. Tako da osim plodova s njezinih njiva – petrusimena, rodakve, ripe, bundeva, slanutka i još ponečeg, na Marinu banku ima i teglica s medom. Od lipe, bagrema, kestena, jednako i poznate kadulje s Kornata.

-Meni moji muški to uzoru, a ja posijem. Pa šta nikne, nikne, nekad više, nekad manje, ali mi smo uvik zadovoljni, hvala dragome Bogu, veli Mara Brčić. Na njezin se banak, na „okup oko dobre robe” dolazi i zbog njenog zelja iz polja. Iste je vrste kao i ovo obično, kultivirano, osim što na njivi raste bez ikakvog obrađivanja i zaljevanja, pa šta mu Bog da.

-Samo se osimeni, pa kako izraste da izraste. Nije lipo za viditi, ali ko se razumi, taj zna šta valja i koliko je ukusnije od zelja iz vrtla. Nešto skroz drugo, kaže Mara, jedna od onih čija se roba „sama prodaje” - zbog dobrog glasa i čestite prodavačice.

Do nje na banku je Mirjana Burazer iz Boraje, također s hrpicom dobre mišance pred sobom i još ponečim. Neka jeseni i skromnog blaga što nam donosi.