U sedamdesetim godinama kad se još nije ni slutilo da će rijeka Krka biti proglašena nacionalnim parkom, bilo je vizionara koji su znali kakve potencijale u turizmu ima ta krška rijeka
U vrijeme kad se još nije ni slutilo da će rijeka Krka, najveći dio njena estuara biti proglašen nacionalnim parkom, bilo je vizionara i entuzijasta koji su znali kakve prirodne i turističke mogućnosti nudi ta kraška rijeka.
Jedan od njih svakako je bio i šibenska turistička legenda Marko Baljkas, koji je sedamdesetih godina u gradu vodio predstavništvo dubrovačke agencija „Atlas“.
On je u suradnji s lokalnim vlastima i tadašnjim Turističkim savezom pokrenuo izlete brodom po Krki od Skradina do Skradinskoga buka, potom Krkom uzvodno do Visovca i Roškoga slapa.
Za tu svrhu namijenjen je brod „Firule“ za dvadesetak putnika, koji je sredinom sedamdesetih godina doveden u šibensku luku a potom je, natovaren na veliki kamion krenuo na Slapova Krke.
Snimili smo prizor u predjelu iznad Doma zdravlja. Oko kamiona s „Fiurlama“ vide se automobili tadašnjih tipova, popularni fičo, Vartburg, Zastava 101, danas zaboravljenih.
U to vrijeme Krkom su posjetitelje vozili privatni „barkarioli“ u čamcima za desetak osoba. koji su obilazili atraktivne uvale bogate kolonijama vodenih žaba, s pravim parkovima lopoča i drugim biljem.
Među brodarima isticao se Slavko Slavica iz Lozovca, koji je o toj voljenoj rijeci imao sve u malom prstu i gostima uvijek bio na usluzi. Sa svojom bijelom mornarskom kapom kakve nose kapetani bodova.
Pa su ga svi zvali „kapetane Slavko“.Bio je s njim još jedna kolega, Elez, također iz Lozovca s manjim brodom, istinski zanesenjak rijekom Krkom.
S vremenom, na vezovima ma Krki nakupilo ih se više od deset, neki i s većim plovilima.
A našeg „barbu“ Slavka zadnji put smo vidjeli u Skradinu u vrijeme rata kako sam samcat, pod opasnošću, lovi ribu na gatu za privez jahta. Kad uz njih nije bilo ni jedne.
Koji mjesec kasnije, pošli smo ga posjetiti kući u Lozovcu. Ali, rečeno nam je, kako Slavka više nema…
A flotila brodova NP Krka u međuvremenu se povećala ma desetak komfornih plovila. Jednog od njih, „Čikolu“ vozio je Ive Pekas, također Lozovčanin, s kojim smo i mi više puta brodili Krkom uzvodno. Za „timunom“ broda na rijeci, kako nam je znao reći, proveo punih 40 godina!
Danas Krkom voze suvremena plovila NPK, poput malih jahta, među njima su i tri ekološka broda na električni pogon. “Na letriku“,kako domaći kažu.