Tamnoputu, sitnu, hitru i uvijek vedru Talijanku sa Sicilije, iz grada Messina, u Šibenik je prije 31 godinu dovela velika ljubav s njezinim Josipom. Ona je bila studentica razredne nastave, a on je radio u Messinu, u jednom restoranu blizu fakulteta.
– Kako to biva, jednog dana smo se upoznali, pogledali i – kliknulo je među nama. Nakon pola godine rekao je kako bi bilo dobro da se oženimo. Složila sam se i... eto. Tako se to dogodilo – kaže na početku razgovora jedna od deset kandidatkinja za "2. šibensku grandecu".
Šibenčani su ju odmah prihvatili, a po preseljenju u Šibenik dobila je nadimak koji ju i danas prati – "naša mala". Danas izvrsno govori hrvatski, a kad je došla nije znala ni riječ. Bez znanja jezika nije mogla tražiti posao, pa je prve četiri godine čuvala nekolicinu djece i s njima učila jezik.
– Kad sam savladala hrvatski počela sam raditi na promoviranju šibenskog, a time i hrvatskog blaga. Širila sam suradnju između Šibenika i Italije, recimo za zonu Podi. Bila sam idejni začetnik održavanja prve regate Šibenik – Civitanova, a ideja je začeta u jednom šibenskom kafiću, i sretna sam što se održava već 18 godina. Također, moja je ideja bila da se potpiše suradnja, bratimljenje, između Civitanove i Šibenika, kako bismo promovirali naš Šibenik – govori Rita.
Godinama je predstavnica talijanskog konzulata u Šibeniku i direktorica Agencije za promociju i asistenciju poduzetnicima između Hrvatske i Italije.
– Ako sam dobro zbrojila, već 16 godina pomažem poduzetnicima i običnim građanima, Talijanima i Hrvatima, od jezične asistencije do pronalaženja poslovnog partnera, povezujem ljude s institucijama kojima se iz bilo kojih razloga moraju obratiti. Pomažem u svakom segmentu – kazuje Rita.
Zaplače, ali ide dalje
Tu čvrstu ženu život nikako nije mazio, ali u ni jednom trenutku ona to ne pokazuje. Članica je Županijske lige protiv raka i Kluba žena liječenih od karcinoma, od kojih je i stigao prijedlog da Rita bude u konkurenciji za "Šibensku grandecu". I sama je bila liječena od karcinoma dojke i nikad to nije skrivala. Naprotiv, svojim iskustvom željela je pomoći te pomaže ženama slične ili iste sudbine. Samo dva mjeseca nakon operacije u Ligi protiv raka postala je dio volonterske ekipe.
– Nema se tu što skrivati. Čemu? To se, na žalost, može svakomu dogoditi. Meni se dogodilo te želim pomoći iz dva razloga. Prvi je ukazati na važnost prevencije, a drugi je uzvratiti ljubav. U tom razdoblju mojeg liječenja toliko mi je ljubavi pruženo i osjećala sam potrebu da ju uzvratim. I dan-danas to činim te s puno osjećaja i razumijevanja pokušavam olakšati i oboljeloj ženi i njezinoj obitelji – kaže Rita.
Kroz život prolazi uzdignute glave, ako treba – veli – isplače se, a onda popravi šminku, napravi frizuru i ide dalje. Zadovoljna je što je sama uspjela dobro odgojiti svoja tri sina i usmjeriti ih kroz život. Nije bilo lako, nastojala je biti autoritet, majka, prijateljica... Sve.
– Kao majka sam zadovoljna i – zapravo – ponosna! Najstariji sin ima svoju kraljevsku priču o Šibeniku, drugi svoju novinarsku, a treći je u prvom razredu srednje škole i sad i on kreće u život. Znate, moja baka je imala četiri sina i svi su morali slušati. I moji slušaju. Vidim kroz njihov uspjeh da su me slušali – kaže na kraju Rita. Svakog kolovoza odlazi na rodnu Siciliju, ali se Šibeniku uvijek vraća.
Zašto je ostala u Šibeniku?
Sinovi nisu htjeli otići
– Nakon suprugove smrti prijatelji iz Civitanove su mi rekli da slobodno dođem ako želim, da će mi naći posao i zbrinuti djecu. Održala sam – ja to zovem – sastanak s djecom, Fabianom i Valeriom, jer je Dario tada imao svega tri godine. Pitala sam ih za njihove želje, iako sam duboko u sebi znala da se neću micati iz Šibenika. Oni su već išli u osnovnu školu i rekli su da žele ostati. Volim ovaj grad, ljude, more. Tu je moj život, tu su moja djeca – kaže Rita.
