Kao da su “Smogovci” - poredani jedni do drugih, polaznici škole bon tona za pse šibenskog profesionalnog vodiča pasa Marka Čogelje prošetali su sa svojim ljubimcima od Banja, Docem i obalom, te sjeli na piće u pivnicu pred zgradom županije. Bio je lijep, sunčan dan, vrijeme od gradskog đira oko podneva i svi su psi položili ispit disciplinirane šetnje gradom, krotko i pristojno kako priliči na promenadi.
Pred njima je još mjesec dana obuke u okviru 2,5 mjesečnog Čogeljina tečaja, a ova šetnja među prolaznicima i uobičajenim prometom poslužila je najviše za ohrabrenje vlasnicima, objašnjava ovaj kvalificirani trener sportskih i umirovljeni vodič potražnih pasa za eksploziv Hrvatske vojske. Ne razdvaja se od svoga njemačkog ovčara Abija koji mu je dodijeljen u vlasništvo kada se umirovio, a njihov odnos primjer je vrhunske obuke pasa iza čega stoji puno rada i znanja.
-Na početku tečaja vlasnici obično ne vjeruju da će sa svojim nemirnim psima postići ovakvu razinu discipline, a to je temelj socijalizacije, da u tome odnosu budu zadovoljni psi, ljudi i okolina. Sada shvaćaju da im se u početku nisu uspjeli nametnuti kao vođe, objašnjava Čogelja temelj odnosa povjerenja i poštovanja između vodiča i pasa. Otkako vodi taj svoj društveno korisni, "tihi obrt" uz pristupačnu naknadu za polaznike, Marko Čogelja je u abecedu rada s psima uveo stotinjak vlasnika, a zajednica je sigurno dobila i toliko ljudi koji će se prema svojim ljubimcima i okolini ponašati odgovorno i civilizirano. Sasvim sigurno, oni neće psa držati tek tako, neće ga negdje ostaviti kada im dosadi, niti će za sobom ostaviti pseći izmet. Nevolja je, naglašava, s oni drugima, koji misle da sve sami znaju najbolje pa im psi, zbog njihove tvrdoglavosti na kraju postanu trajno problematični, sa svim, pa i krajnje neugodnim posljedicama koje takvo razmišljanje vuče za sobom.
Poput ostalih iz škole i Bubi, njemački ovčar Velinke i Željka Jelovčića nešto je stariji od godine dana što je pseća dob kada prestaje razigranost i treba započeti s ozbiljnijim odgojem. Bubijev problem bio je što je naučio na "jednu ruku" i autoritet njihova sina Ante Skelina, inače profesionalnog ribara koji nema puno vremena, a Velinki i Željku nije bio poslušan. No, to se promijenilo nakon mjesec i po dana obuke, tako da su Jelovčići prezadovoljni Bubijevim i svojim napretkom.
-Naučili smo što, kako i kada treba raditi s njim i sada je svima lakše i ugodnije, kažu, a jednako za svoga ljubimca, također njemačkog ovčara, govori i Vodičanin Šime Roca. Pas je iz nekog razloga zaključio da je glavni u kući i bio je "divlji i jak", a to ne ide, tim više što se Šime i sestra mu Danijela bave turizmom, pa im nije na kraj pameti gostima priređivati scene s psom nezgodnog ponašanja. Sada znam da s njime treba biti nepopustiljiv kao da je neobuzdano dite, govori Roca, a obična ogrlica davilica, glavno sredstvo u obuci pasa disciplinirala je i Šapicu, udomljenu mješanku hrvatskog i njemačkog ovčara Pirovčanke Mirande Trošić. Jest da znade biti tvrdogalava i neobuzdana, ali ja sam zahvaljući obuci kod Marka spoznala kako trebam biti upornija od nje i da to donosi dobre rezultate, veli Miranda, naročito ponosna što njezini Pirovčani iz dana u dan primjećuju razliku, ne vjerujući da Šapica odjednom mirno šeta uz nogu na uzici, a prije je i kola mogla povući...
Nakon što su im psi postali pristojnima, u šali su narasle ambicije nekih vlasnika za sposobnosti njihovih ljubimaca. Tako se Stipe Bosotin, još jedan Vodičanin u grupi od srca nasmijao kada je rekao da bi u narednom stupnju obuke njegov crni njemački ovčar mogao naučiti izvlačiti parangal, a Florija Labor, koja je naučila ovladavati ćudima svoje također crne njemačke ovčarke, pronađene kao štene doslovce među listovima kupusa na šibenskoj tržnici, bila bi vrlo zadovoljna da joj danas-sutra donosi tartufe. Trpezi koju bi psi trebali namiriti dodajemo tuku oko Božića, što bi bio zadatak labradora Tobija Maria Đakovića, a kako treba s ljudima koji će glasno grintati kada na terasu kafića blizu njih sjedne netko s psom, makar životinja bila dobro odgojena poput ovih u oglednoj šetnji gradom - sve je na kraju podučio Marko Čogelja:
-Odgovorite im da budu bez brige, jer je vaš pas jutros već pojeo jednog takvog čangrizavca. Upalit će, bez brige!