Sve je manje živih Šibenčana koji se sjećaju prvih dana „Sokolane“. U njoj su šibenske djevojke i mladići vježbali, ali osim za tjelovježbu koja je tada bila jako popularizirana, dvorana je služila za amaterske dramske predstave, u njoj se plesalo i sviralo. U tu je svrhu, za publiku bio izgrađen balkon koji se i danas nalazi u dvorani.
S druge strane, Šibenčani zrele dobi, koji su svoje mladenaštvo živjeli u razdoblju od kraja 1950ih pa do kraja 1960ih pamte bivšu „Sokolanu“ kao „Partizan“, jer je tim imenom dvorana nazvana nakon drugog svjetskog rata. Upravo je tih godina izgrađeno i vanjsko igralište. Na njemu se igrala odbojka i ubrzo košarka, a ljeti su se znali održavati koncerti i jedno vrijeme plesnjaci za prve ljubitelje rock&rolla. Asfaltirano vanjsko igralište uskoro je postalo kultno gradsko mjesta za sve ljubitelje basketa. Svatko tko je nešto značio u gradskoj košarci tog vremena zaigrao je na koševima ispred „Partizana“. Na njemu su trenirali mlađi uzrasti, a utakmice igrali i klubovi, posebice „Osvit“ i poslije „Varoš“. S vremenom u gradu su izgrađene druge dvorane i igrališta pa je „Partizan“ pomalo gubio svoju draž, ali je svejedno ostao upamćen u gradskoj memoriji kao jedno od popularnijih gradskih mjesta…
Prvo "Sokol", pa "Partizan" i danas "Miminac", malo je Šibenčana da nemaju barem jednu malu priču o toj dvorani i igralištu ispred nje...dječačku, športsku, plesnu ili pak ljubavnu.
U don Stošićevim bilješkama, suvremenika izgradnje dvorane, zapisano je da je zgrada "Sokola" izgrađena 1934. godine. Svečanost otvorenja prve gimnastičke dvorane u Šibeniku bila je 1. prosinca te godine. Imala je pozornicu i "garderobu za tadašnju vrlo aktivnu dramsku sekciju". Poslije Drugog rata postala je Partizan, nakon 1990. godine Miminac, po gradskom predjelu na kojem se nalazi. U godini kada se obilježavalo 950 godina od prvog spomena Šibenika dvorana je temeljito obnovljena 2016. godine.