StoryEditorOCM
ZanimljivostiPuška ubojita

Pročitajte kako su od junačkog srednjovjekovnog snajperista nastali današnji Penđeri u Mandalini

Piše Branimir Periša
30. studenog 2023. - 12:06

Stare obrambene zidine u Mandalini dolaze u fokus javnosti nakon nedavne odluke gradske uprave da u suradnji s JU Tvrđava kulture u etapama obnovi najstariji takav srednjovekovni bedem u šibenskom okružju izvan grada.

I red je, budući da su prema ocjenama stručnjaka mandalinske zidine također jedna od šibenskih fortifikacija, o čemu pišemo u ovome broju Šibenskog lista.

Stari Mandalinjani podigli su svoj zaštitni zid 1470. godine i s tim u vezi bilježimo jednu zanimljivost.

image
Niksa Stipanicev/Cropix

Kako je u to nesigurno vrijeme najveća opasnost šibenskim naseljima prijetila od Osmanlija, s kojima je granica dugo vremena bila čak u Donjem polju, Mandalinjani su se najčešće branili od njihovih pljačkaških zalijetanja. Iz toga vremena datira predaja kako su mandalinski žitelji prezimena Baraković postali prvo Pendžeri, potom Penđeri, i danas razmjerno brojni stanovnici Mandaline.

Podatak je naveden u knjižici jednoga od njih, Ante Penđera rečenoga Stari, objavljenoj 2002. pod naslovom "Mandalina, misto rodno".

Pozivajući se na poznatog šibenskog autora između dva svjetska rata, zaslužnog lokalnog povjesničara, kulturnjaka i svećenika don Krstu Stošića - utemeljivača šibenskog Muzeja kralja Tomislava od kojeg je nastala sadašnja ustanova - Ante Penđer prepričava zanimljivu crticu iz poznatog Stošićeva djela "Sela šibenskog kotara".

Stošić naime, spominje izvjesnog Jakova Barakovića rečenoga Pendžer, upisanog vjerojatno u neku crkvenu maticu 1744. godine, te navodi legendu o postanju njegova nadimka od kojeg je kasnije nastalo novo prezime svih Barakovića. I to s dobrim razlogom.

image

Mandalina 1900. godine

Arhiv Luke Jelića, Arheološki Muzej U Splitu/

Naime, neki od Barakovića, povijesti nepoznata imena je, pucajući na Turke iz puškarnica mandalinskog bedema za napadače bio naročito opasan. Taj je odlično gađao iz svoje muškete kremenjače, možda i fitiljače i kada bi ga Turci ugledali kako proviruje iz puškarnice sijući na njih ubojitu vatru, uspaničeno bi povikali: "Pendžer! Pendžer!"

Tako je jedan davni ‘snajperist‘ iz plemena Bartulovića, junačka karaktera, mirne ruke i oka sokolova ponio nadimak koji na turskome označava prozor, no u predaji živoj i danas ‘pendžer‘ je za Mandalinjane puno više od toga: označava dičnu osobinu i vještinu odličnoga strijelca toga prednika današnjih Penđera. Osobinu važnu u svim teškim vremenima, kada treba preživjeti boreći se za goli život.

Tako su izgleda, mandalinsko-šibenski Barakovići ‘iščezli‘ promijenivši prezime. Šibenik se inače, diči s jednim Barakovićem, Jurjem (1548. – 1628.), po kojem je nazvana i ulica. Za tog se renesanskog pjesnika i svećanika sigurno zna da je porijeklom iz Rtine kod Zadra odakle se nastanio u Šibeniku i po svoj prilici nema nikakve veze s Barakovićima koji su postali Penđerima zahvaljujući davnom pretku ‘puške ubojite.‘

05. studeni 2024 09:06