Panda je moj Eurojackpot!

Jeste li znali da Građanski košarkaški klub ima Pandu!? Ne, nije riječ o miroljubivoj šumskoj životinji, čak ni o njezinu plišanom izdanju. Govorimo o Luki Panduriću, Slavoncu rođenom u Valpovu, koji već drugu sezonu nosi dres kluba s Baldekina. Pandu, kako ga zovu suigrači i trener Vladimir Anzulović, za Šibenik ne veže samo ugovor koji je potpisao s klupskim čelnicima, već i jedna zgodna djevojka. Luka je od prije šest mjeseci u vezi s Anđelom Ramljak, kćerkom Senke Klisović, članice Nadzornog odbora Nogometnog kluba Šibenik. Kad bismo parafrazirali jednu staru dalmatinsku pjesmu mogli bismo mirne duše zapjevati: "Košarka nas veže i spaja!“ A veza Slavonca i Dalmatinke jednako podsjeća i na pjesmu o "Mandolini i tamburici“.
Uostalom, poznanstvo ovo dvoje 24-godišnjaka sklopljeno je upravo pod obručima...

– Upoznali smo se još prije osam godina. I to baš na Baldekinu. Igrala se poluzavršnica juniorskog prvenstva Hrvatske, a i ja sam u to vrijeme igrala košarku. Ostali smo u kontaktu, a sad smo se, igrom slučaja, ponovno spojili u istom gradu. Ja sam se iz Zagreba vratila kući, a Luka je iz Osijeka došao u Šibenik. Nakon toga je naš odnos prerastao u nešto ozbiljnije. U nešto više od prijateljstva – govorila nam je Lukina djevojka Anđela uz kavu na Baldekinu.
Anđela je u košarku zaljubljena od malih nogu. Nakon što je prošla sve mlađe selekcije u Šibeniku, zaigrala je i za košarkaški sastav Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na tribinama Baldekina viđali smo je i prije nego se zaljubila u igrača Šibenika.
– Sport mi je u krvi. Volim pogledati i košarku, i nogomet. Tako je bilo i dok sam studirala u Zagrebu, a slično je i sada. Mene je i majku na sport, zapravo, navukao moj tetak. Prije sam čak pratila i formulu 1. Nedjelja je uvijek bila rezervirana za utrke – otkrila nam je Anđela, danas studentica druge godine turističkog menadžmenta na Veleučilištu u Šibeniku, koja usporedno s učenjem radi u očevoj tvrtki.
Otkad je u vezi s Lukom, utakmice "narančastih", priznaje, prati s punom većom dozom nervoze i temperamenta.
– Anđela je prije utakmice nervoznija od mene – (polu)ozbiljno kaže Luka.
Tu tvrdnju njegova djevojka nije ni pokušala zanijekati.



– Utakmice doživljavam emotivnije nego prije. Naravno, da je bitno da Šibenik pobijedi, ali mi je jednako važno da Luka dobro odigra i da se ne ozljedi – ističe simpatična Anđela.
Život sa Slavoncem zasad, čini se, funkcionira i više nego dobro.
– Ako me pitate kakvi su Slavonci u vezi, reći ću vam da su bolji od Dalmatinaca! Mirniji su, staloženiji, manje glasni. Imaju drukčiji mentalitet. Uz to, Luka je vrijedan kod kuće, pomaže kad god može. Ne mogu se požaliti, osjećam se kao da sam dobila Eurojackpot! – zadovoljno će Anđela.
Luka je, dakako, samo potvrdio njezine riječi. I uzvratio komplimente svojoj Dalmatinki.
– Živim sam, odvojen od obitelji još od svoje šesnaeste godine, pa sam naviknuo na red, disciplinu. Kako u sportu, dvorani, tako i izvan nje. Kod kuće mi sve mora biti složeno, što se kaže, po ps-u. Čak imam i neke svoje kućne rituale. Tu smo se, zaista, našli. Kad sam došao u Šibenik, čuo sam različite priče o Šibenkama, Dalmatinkama. Pričali su mi kako su, najblaže rečeno, zafrkane! Ako su te priče istinite, mogu reći da je Anđela potpuna suprotnost – uključio se u razgovor i košarkaš „građana“.
Kad Luka nije na treningu ili na utakmicama, sretni par najčešće uživa na plaži Banj. Nerijetko znaju sjesti u auto i zaprašiti do Splita, Zadra ili Nacionalnog parka Krka. Slavonskom se beku nije bilo teško priviknuti na Šibenik, sunce, more…
– U Šibeniku mi je odlično. Osjećam se kao doma, u Valpovu. Ovdje je tempo života puno sporiji nego u Slavoniji. Za sve se ima vremena, nitko nigdje ne žuri. I to sam brzo prihvatio, pa mi moji Slavonci govore da sam već postao pravi fjakasti Dalmatinac. Čak sam počeo govoriti "manje kvarat“! No, nisu Slavonci i Dalmatinci toliko različiti. Barem kad su u pitanju jelo i piće. Toga nam nikad ne fali – primjećuje plavokosi Valpovčanin.