Ovaj Šibenčanin je modelar sportskih automobila svjetskog glasa: ‘Za ovu strast morate imati mirnu ruku, sigurno oko i pun škip živaca‘

Poznati hrvatski relly vozač Juraj Šebalj danas je - kaže internet - i vrlo utjecajan influencer, koji na društvenim mrežama, u različitim emsijama, prati i nekoliko desetaka tisuća ljudi. A kako prate Juru, tako im nije mogao promaknuti ni rad jednog od najpoznatijih hrvatskih modelara, Šibenčanina Nikole Balvana, u njegovim rukama - model sportskog automobila, koji je naš Nikolica, kako ga zovu prijatelji, skinuo do najsitnijeg detalja. Identičan je 'skroz' originalu koji je Juraj vozio – da ne navodimo sad marku, fanovi će je prepoznati, a drugima neće biti bitna - samo je u omjeru 1:24. Što hoće reći da je 24 puta manja od originala.

Dijelovi se naručuju i uglavnom mu stižu izvana, uglavnom iz Japana i Engleske, a sada je to malo problem jer su otočani izišli iz EU-a, pa se na robu iz njihove zemlje plaća carina. Koja i nije mala, pa i to poskupljuje ovaj već ionako dosta skup sport. Koji može biti hobi, ali je i ljubav, i strast, vrhunsko zanatstvo pa na koncu čak i umjetnost, u kojem se vrte i ozbiljni novci, koje bogati kolekcionari niti žale niti štede samo kako bi se domogli nekog od željenih 'komada' koji im nedostaje u njihovoj zbirci i kolekciji.

Eto, za Šebalja je Nikola radio kolekciju od deset komada automobila, i bio je to mukotrpan posao jer su svi morali biti isti i identični, od položaja naljepnica, do svega, da svi sliče jedan na drugog ko jaje jajetu. Utrošio je u to pola godine, svakog dana po nekoliko sata dnevno, kada bi došao s posla. Kada bi se to pretvorilo u radno vrijeme, bilo bi to nekih 500-tinjak sati, a kako svaki mjesec ima 160 radnih sati, ispalo bi to da ih je puna tri mjeseca radio puno radno vrijeme.

– Kod nas je tu priču vrlo teško naplatiti, ali vani ljudi žive od toga. Imam par kolega u Belgiji koji ne rade ništa drugo, nego samo modele i žive od toga. Ne rade velike serije, nego unikate, jedan model, koji nakon toga naplate par tisuća eura, bez problema. Kod nas je to, naravno, nemoguće, jer kod nas niti imati tržišta, odnosno platežne moći, niti ljudi dovoljno cijene i kuže koliko je u to rada i truda uloženo. Kod ljudima kod nas kažete cijenu od par tisuća kuna, pogledaju vas kao bolesnika, pa kažu - u Konzuma ima kupit isti takav za 60 kuna! - smije se šibenski modelar.

Kao i svaka strast, tako i ova obuzme onog kojeg napadne, u potpunosti, pa i Nikola provodi sate i sate u istraživanju kako koji model izgleda, proučava ga se do najsitnijeg detalja, studiraju mu se fotke, gledaju pod povećalom. Nikola radi isključivo trkaće aute, motore, Formule, pa mu je to trajni predmet interesa. Doma ima cijelu dokumentaciju od nekih automobila koje misli raditi, a u tom skupljanju građe dosta mu pomaže i ekipa s maketarsko-modelarskih internetskih foruma. Nikad ih uživo nije vidio, a provodi s njima komunicirajući, više vremena nego s najrođenijima! Priča se o novim materijalima, savjetuje o novim tehnikama, proizvođačima dijelova. Neki od proizvođača, veli Nikola, čak mu i šalju svoje nove modele na recenziju, na probu, besplatne uzorke, na test. Kako bi se mogle otkloniti kakve greške i problemi, prije nego krenu sastavljanja kolekcionarskih primjeraka...

Nikola Balvan u svom je gradu tri godine vodio, u Urbanom centru, radionicu za djecu, i tu je bilo desetak djece koji su dolazili, ali se na koncu malo njih nastavi time baviti dalje u životu. Tako da se većina modelara regrutira iz generacije 40 plus i starijih.

– Kako to objašnjavam? Ha, očito da u današnje vrijeme sve što nije gotovo za deset minuta, nije interesantno. Mlađarija je nestrpljivija, strpljivost se uči, dolazi s vremenom, kao i određeno znanje, iskustvo, i ukus se stvara s godinama, postaje rafiniraniji – mišljenja je Nikola, koji sada, kada je za sobom ostavio posao audioproducenta na Radio Šibeniku, koji je godinama radio, razmišlja da se i profesionalno okuša u modelarstvu. No, s obzirom na to da bi morao raditi isključivo za strano tržište, tu je i problem slanja modela. To je fragilna, lomljiva roba, po koju je, primjerice Šebalj, došao direktno u Šibenik. Poslati ih poštom, u paketu, posao je visokog rizika... Sve u svemu, nije lak život umjetnika! Nikad nije bio, a osobito ne u koroni!

– Nema puno ljudi, čak ni u Hrvatskoj koji se bave modelarstvom. Ne samo autima, nego i avionima, brodovima... Moraš imati neke predispozicije, manualnu spretnost, pun škip živaca, puno vremena, a i dobre oči jer čitavo vrijeme gledaš tu svoju maketu pod povećalom. Kako godine idu, povećalo ti treba sve veće i veće! – smije se Nikola koji je 76. godište, pa ga tek počinje glođati "zub vremena". Kao i svi umjetnici, i on voli raditi noću, kad ima svoj mir. Nerijetko bi mu se znalo dogoditi da dođe kući s posla, večera, a onda se toliko zanese u svoj svijet sportskih modela da i ne vidi da je već skoro pa svanulo. A posao čeka! Pa bi bilo ko u Kerinoj pismi: "U pet lega, u šest se diga, da je sriće da nisan ni liga!"

– U nas se još uvijek više cijeni ono što je industrijsko, tvorničko, od onog što je ručni rad. Kad se oće kazat kako je nešto kvalitetno, veli se – "vidi, ko da je iz tvornice"! Vanka to nije tako. Vanka se taj rad ruku, od slika, pa do izrade nakita, suvenira, domaća proizvodnja malih serija nečega, unikata s autorskim pečatom, vrednuje puno više. Ne postoje dvije iste makete, modela, čak i kad ih radite od istih dijelova. Uvijek je u njima pečat, dah autora, onog koji ih je sastavio – zaneseno priča o tome Nikola Balvan, koji se sjeća i vremena kada se po modele, dijelove, alat i materijal išlo, kao i po sve ostalo, u Trst, a gdje bi drugo.

Ili - u Češku! U drugoj polovini 80-ih, kada je on počeo slagati avione, s kojima je počeo, bio je jedan jedini modelarski 'shop' u cijeloj bivšoj državi, i to u Beogradu. A nešto je modela tada, pred rat, bilo i po većim robnim kućama. Danas je sve to, i ratni i civilni avioni, brodovi, USS Enterprise ili His Mayesti Ship (HMS) sve nadohvat ruke, odnosno kompjutorskog miša i klika – stavi u košaru. Ali, utaman sve to, ako nema mirne ruke koja će to sastaviti, ako nema oko sokolova koje će vidjeti gdje što ide, i onog već spomenutog škipa živaca koji treba potrošiti ako se nešto zalijepi krivo. I ako nema ljudi koji to sve vole i obožavaju, zaljubljenika i zanesenjaka poput Nikole Balvana...