Maturirali su 1972. godine, a ove 2022. svi su, hvala Bogu, u mirovini, i našli su se nakon 50 godina ponovno zajedno, u restoranu “Gradska vijećnica”, čije su udobne katrige glumile školske klupe. A dvorili su ih njihovi kolege, ugostitelj Ivo Močić Moca, njegovi kuhari i konobari.
Riječ je o đacima nekadašnje šibenske ugostiteljsko-turističke škole koji su se našli da proslave vrijedan jubilej – pola stoljeća od polaganja ispita zrelosti. Redom, to su: Anka Liverić, bivša Cvitan, Dušanka Milin, Ane Bego, bivša Čobanov, Miljenko Perković, Jovanka Crljen, bivša Stjelja, Joso Barišić, Dragan Markov, Nada Turčinov, bivša Skračić, Neda Dunkić, bivša Morić, Božidar Nakić, Goran Lokas, Dane Krnić, Neven Ukić i Vlado Raste, koji je, zezaju ga kolege, i onda bio isti ko i danas. Ništa se nije promijenio. I onda je bio ćelav i imao je brkove. Jedino mu je brada narasla!
Sjećanje na profesore
Sve u svemu, po prilici polovica od njih 28 koliko ih je svojedobno bilo u razredu, kojem je razrednik bio nezaboravni i dragi profesor Ante Copić, koji je preminuo 2019., u 76. godini života. A Šibenčani ga se sjećaju i kao dugogodišnjeg direktora Student servisa, poslije Studentskog centra. Spominju se, sa sjetom i zahvalnošću i drugih svojih profesora – Božene Lučev iz njemačkog, Branimira Zekanovića iz francuskog, kojeg su, kao i sina mu Hrvoja danas, zvali Zeko, pa profesora Pravdića, pa Mišure. Imena se lako i zaborave, ipak je otad prošlo pola vijeka, ali podatak da je tada bilo čak šest razreda mladih kuhara, konobara i recepcionara ne zaboravlja se tako lako. Danas ih toliko – vjerojatno – nema u cijeloj Dalmaciji!
Bila je to generacija koja je gradila dalmatinski turizam, a nekih od njih, poput Gorana Lokasa, Šibenčani se jako dobro sjećaju – kao šefa bivše “Alpe”, u kojoj je kao poslovođa proveo zadnjih sedam godina radnog staža. Danas je u nekad kultnom šibenskom restoranu prodavaonica ženskog donjeg rublja! Yamamay umjesto njam-njam?
Vrijeme nosi svoje
– A, čujte, svako vrijeme nosi svoje! – smije se Goran.
– Od nas šest razreda, pet nas je završilo, i mi smo jedini koji njeguju tu tradiciju obilježavanja mature. Imali smo 30., 40., sad 50. godišnjicu, isto kod Moce, jer smo bili zadovoljni kod njega. I opet ćemo doć, samo možda prije, jer budemo li čekali 60 godina, ko zna koliko će nas ostat – poručuje Lokas, kao svojevrsni generacijski glasnogovornik.