Dok misicama na klasičnim izborima ljepote izlazak na pistu u kupaćem kostimu predstavlja najveći problem, ona je u badiću svaki dan. Veći joj je problem kretati se u raskošnoj večernjoj haljini.
- Ma, ja sam u badiću po cijeli dan, to mi je odora. A ta haljina, bila je dugačka, bez naramenica, a ja sa svojim jakim ramenima, baš sam se mučila - smije se plivačica Amina Kajtaz, nova Miss sporta Hrvatske.
Djevojke su se žiriju protekli vikend u zagrebačkom kazalištu Kerempuh predstavile u tri izlaza, sa sportskom odjećom, u kupaćim kostimima i u večernjim haljinama, a svaka kandidatkinja je u tzv. talent showu demonstrirala i kojim se bavi sportom.
No i to je za Aminu bilo posebno komplicirano. Naime, natjecateljice su u 45 sekundi morale, najbolje što mogu i znaju, predstaviti sport koji treniraju.
- Moj je zadatak bio najteži - predstaviti plivanje bez vode, no snašli smo se. Donijeli smo na pozornicu stolić, ja sam se popela na njega i legla oslonivši se na rub bokovima, prijatelj mi je držao noge, dok sam ja u vodoravnom položaju mijenjala tehnike plivanja. Prijateljica mi je zviždaljkom davala do znanja kad je početak, a kada kraj, a potom mi je na kraju dodijelila medalju. Bilo je presmiješno, ali uspjeli smo - zadovoljna je 23-godišnja Mostarka.
Iznenađenje u finalu
Klasične misice uvijek žele “mir u svijetu i spas delfinima”. No, Amina je originalna, misica sportašica.
- Haha, želim što više sporta u svijetu i zdrave prehrane -ističe pozirajući za Jutarnji s pobjedničkom tijarom u kupaćem kostimu na bazenima Mladost.
Kad je primila sam poziv za sudjelovanje na izboru za Miss sporta, prvo ga je odbila zbog priprema za Olimpijske igre koje su se trebale održati ovo ljeto u Tokiju.
- Budući da su Igre otkazane, ipak sam pristala sudjelovati jer to mi je odlična prilika da upoznam neke nove ljude, jer se svaki dan krećem više-manje u istom krugu. No, nije mi bilo ni na kraju pameti da bih mogla pobijediti, kao ni mojoj obitelji, ostali su iznenađeni - priznaje plivačica zagrebačke Mladosti, koja je kći Seada Kajtaza, legendarnog nogometaša mostarskog Veleža.
Zbog tate koji je 1996. još igrao u Bundesligi, Amina je rođena u Nürnbergu, a odrasla je u Mostaru. No, iako je odrasla uz tatu nogometaša, ljubav prema plivanju usadila joj je mama Maja. Naučila ju je plivati kad je imala samo četiri godine, dok su ljetovali na Hvaru.
- Mama je bila državna prvakinja u plivanju tadašnje Jugoslavije. Tu je ljubav prenijela na stariju sestru Delilu, pa tako i na mene. No, uvijek sam plivanje više gledala kao hobi, nisu me zanimala natjecanja i u srednjoj se školi nisam planirala time ozbiljno baviti jer nisam ni znala što želim u budućnosti, koji fakultet... - govori Amina.
Već je bila upisala studij njemačkog jezika u Austriji, kad ju je na jednom natjecanju u Sarajevu 2014. godine zamijetio tadašnji trener dubrovačkog Juga, Borut Petrić.
- Svidjela mu se moja tehnika i rekao je da imam mnogo potencijala, stoga sam ipak odlučila riskirati, preseliti se u Dubrovnik i profesionalno se posvetiti plivanju kako bih ispunila krajnji cilj i otišla na Olimpijske igre. No, tri godine poslije Borut je otišao iz Juga u Banja Luku, pa sam se i ja preselila natrag u BiH, u Mostar. No, tamo sam imala loše uvjete za treniranje. Plivala sam u 25-metarskom bazenu i nisam mogla razviti nikakvu bazu koja je bitna u plivanju, bio mi je potreban 50-metarski bazen.
Razmišljala sam o odlasku u Beograd, Sarajevo, Mađarsku, Hrvatsku, bilo gdje... Na kraju sam se ipak odlučila vratiti u Hrvatsku, u HAPK Mladost, i tu sam od rujna 2017. godine - govori Amina, rekorderka na 50, 100 i 200 metara. Na posljednjem državnom prvenstvu osvojila je čak šest zlatnih medalja pod vodstvom trenera Lorenca Franičevića.
Letovi avionom
- Na neki način Zagreb već doživljavam drugim domom. Najviše vremena provodim na Mladosti, a odlično poznajem Jarun. Općenito, krećem se centrom i zapadom grada, no istok mi je potpuno nepoznat - priznaje Amina.
Zbog koronakrize češće ona posjećujem svoje roditelje u Mostaru nego što oni dolaze u Zagreb.
- Zagreb i Mostar, srećom, odlično su povezani pa mi je i avionom prilično jeftino. Iako, najčešće dođem na nekoliko dana kad imam fakultetskih obaveza, pa zapravo više vremena provedem za knjigom nego sa svojima. kaže Amina koja uz plivanje izvanredno studira čak na dva fakulteta. Na petoj je godini poslovnog menadžmenta i na trećoj godini KIF-a.
Karantenu je, pak, provela u Mostaru.
- Nisam u bazenu trenirala dva mjeseca, a karantenu sam provela u Mostaru. Srećom, stigla sam uhvatiti zadnji vlak tik prije zatvaranja granica. Prva dva tjedna nisam uopće izlazila iz kuće, baš me je bilo strah. No, onda sam shvatila da bi karantena mogla potrajati, a ja si ne smijem dopustiti da iziđem iz forme. Stoga sam svaki dan počela biciklirati. Srećom, oko Mostara je puno planina pa smo si moj mostarski trener Damir Đedović i ja zadali zadatak svaki dan osvojiti jednu planinu. Planinarili smo, trčali, biciklirali. No, bazen mi je i dalje falio. Doslovno sam se osjećala kao riba na suhom. Pronašla sam novu ljubav za plivanje u tim trenucima kad je bilo zabranjeno - ističe.
Ponovno je zaplivala tek u svibnju, ali i dalje postoje protupandemijske mjere na Mladosti. Mjeri se temperatura svaki dan, najviše troje plivača može biti u jednoj pruzi, a i više se njih koristi vanjskim bazenima.
Svaki dan ima tri treninga. Prvi je zorom u bazenu, od 6.30 do 9 sati. Nakon toga je do 10.30 sati trening u teretani, a onda je od 17 do 19 sati ponovno plivanje. Između treninga toliko je umorna, da vrijeme najčešće provede spavajući.
U slobodno vrijeme, kaže, voli kuhati, najčešće su to neka brza i jednostavna jela, da bi bila što brža. Ali radi i sjajne proteinske palačinke, kaže.
- Obožavam gledati serije kad nađem vremena, a volim i pročitati dobru knjigu, evo zadnja je bila ‘Ja, Pink Panter’ Olivere Ćirković. Od serija, pak, najdraža mi je ‘La casa de papel’, ali i ‘The Last dance’ o Michaelu Jordanu. Naježim se dok to gledam, genijalna je serija - kaže Amina koja, pak, ne želi otkriti ima li u njezinu prenatrpanom rasporedu mjesta i za ljubav.
Ovo ljeto planirala je biti u Tokiju na OI, no sada svoja tri tjedna odmora planira dobro iskoristiti. Nekoliko dana svakako će, kaže, otići na ljetovanje jer na obali sada nema turista pa želi iskoristiti taj mir.
- Otkazivanje Olimpijskih igara sve je iznenadilo, ali zdravlje je svakako bitnije. Ja sam 90 posto sigurna da bih ja išla u Tokio, preostalo mi je još samo otplivati normu - sigurna je Amina.
Dobre masnoće
Iako već pola godine ima dvojno državljanstvo, na OI predstavljala bi ipak BiH jer joj je zapravo nemoguće predstavljati Hrvatsku. Odnosno, prema protokolu, da bi mogla predstavljati neku drugu državu, prvo bi morala provesti dvije godine ne natječući se ni za jednu državu, što si, kaže, ne može priuštiti - izgubiti dvije godine u karijeri. Stoga na OI, te svim europskim i svjetskim natjecanjima, i dalje predstavlja bosansko-hercegovačku reprezentaciju.
Osim napornih treninga, u životu profesionalnog sportaša poput Amine veliku važnost ima zdrava prehrana. Stoga, iako voli slatko, izbjegava ga preko tjedna. Nedjelja joj je slobodan dan, bez treninga, pa si tada, otkriva, priušti cheat day.
- Prehrana se temelji na puno proteina i zdravih ugljikohidrata te dobrih masnoća. Za doručak jedem najčešće zobene pahuljice s voćem, medom i tamnom čokoladom ili pak jaja s proteinskim kruhom. Za ručak su piletina i riža, a za večeru je najčešće lagana salata s tunjevinom - nabraja plivačica koja oduševljava svojom vitkom linijom.
Gdje se vidiš za 10 godina, pitamo je.
- Plivačicama, onima s iznimnim uspjesima, karijera obično traje do 30. godine, no ja sumnjam da ću izdržati toliko. Mnogo plivačica odustane oko 26. godine, to je idealno vrijeme ako se žele ostvariti kao majke, osnovati obitelj, a ja želim osjetiti i tu drugu stranu - povjerila nam se Amina.
Razmišljala je, priznaje, o karijeri nakon svoje plivačke ere.
- Voljela bih raditi nešto u marketingu, jer mislim da imam smisla za to - ističe plivačica.