Na mjestu gdje su mu djedovi sijali pšenicu ovaj Šibenčanin odrastao u Kalelargi posijao je turizam: Ovo je priča o selu iz bajke u skradinskom zaleđu

Kako vam je bilo na godišnjem odmoru? Kao u bajci! Ali doslovno! - odgovorit će vam svi oni koji su svoj 'urlaub' proveli u Rupama, selu u zaleđu Skradina, pokraj bajkovite rijeke Krke i istoimenog Nacionalnog parka, a vi vjerovatno ni slutiti nećete da ljudi ništa ne pretjeruju. I da im je najveći problem bio kako reći djeci da je kraj, da se moraju iz 'crtića', iz mašte, vratiti kući, u svakodnevni život, vrtiću, školi, obavezama. Jer, do jučer su spavali kao Frodo Bagins ili Štrumpfeta, u gljivama, dvorcu, uživo živjeli bajku, lijegali s cvrčcima, budili se sa slavujima i kosovima, brali zrele trešnje na svom imanju i verali se po stablima, kupali se na rijeci Krki poput Toma Sawyera i Huckleberrya Finna... I sve to u Rupama! U 'Krka Fairytale villageu' kako je Florijan Žižić nazvao svoje malo turističko selo iz kojeg bi sutra, tko zna, mogli negdje iskočiti i Asterix i Obelix. I tko zna tko još sve ne...

- Kako sam došao na to da ja i moja Vanja, s kojom sam u braku pet godina, zajedno s prijateljima Junakovićima, pokrenem sve ovo? Kao i profesor Baltazar, tako sam i ja, dumao, dumao, dumao, kako da je ovdje, u Rupama, napravim nešto, atraktivno, s čime bi mogao konkurirati nekome u prvom redu do mora, da poželi umjesto tamo, provesti godišnji kod mene, zajedno sa svojom familijom. Šta, kako, šta, kako i sve je uvijek upućivalo na zaključak da to mora bit nešto posebno, neobično, što nigdje drugo nema. I sinulo mi je - selo iz bajke. A prvi mi je test bila reakcija moje četverogodišnje curice Nike, kojoj sam prvoj pokazao sliku drvene kućice iz gljive. Kada je ona oduševljeno zapljeskala ručicama i rekla 'Tata, hoću ovo!' - znao sam da je to to. I da će i druga djeca reći svojim roditeljima isto, da hoće ovdje i nigdje drugo, priča nam Florijan, za prijatelje Flore, koji je šibenske kale, među kojima je i ona najveća, Kalelarga, na kojoj je odrastao, zamijenio selom svojih didova i pradidova, Žižića, koji su na Podvornici sijali žito, a Flore je na njoj posadio - turizam.

Jutrom je u Šibeniku, gdje radi u Javnoj ustanovi Sportski objekti grada Šibenika, a popodne u Rupama, u turizmu, u svom selu iz bajke koje je već trebalo biti puno i rasprodano da ga nije, kao i sve druge, u svojoj prvoj pravoj sezoni omela korona.

Brojna rodbina

- Počeli smo mi s iznajmljivanjem apartmana još i lani. Vanja je bila pametna, pa me bremzala, da ne ulazimo u kredit i zalijećemo se s investicijom u 'bajku' da najprije uredimo jedan apartman u kući, da vidimo kako će ići. Pa, ako ne bude išlo, nikom ništa. Nismo izgubili, jer uvijek ostaje nama za stanovanje, ali i za ugostit brojnu rodbinu kad nam ljeti dođe, jer Rupljana ima hvala Bogu, svugdje, na svim kontinentima i svim stranama svita. Naravno, svi su oko nas bili skeptični.

'Ma, daj, koji turizam, vrag će ti doć u Rupe, na selo. Ali, mi smo ti, moj kume, dva mjeseca bili puni, imali smo šezdeset noćenja, Kanada, Amerika, Nizozemska, Francuska, Belgija, a pored njih se i pusta rodbina tu izvrtila... I vidimo mi da se može, da tu ima kruha i za nas. I ajmo u to! A kako su nam i obiteljski prijatelji, Ivica i Helena Junaković, isto tako imali namjeru kupit neku staru kućicu, ruševinu, pa je lagano radit i obnavljat, nagovorili smo ih da krenu zajedno s nama, pa kupe jednu kućicu, u kojoj mogu boravit, a usput je i iznajmljivat. Pa su tako ušli s nama u to, kupili te mobilne kućice, gljivu i dvorac. Uto je taman počela i korona, ali prve su reakcije bile fantastične, za nas se priko 'fejsa' i društvenih mreža, već čulo i vidjelo nadaleko, te slike s naše stranice se pregledavaju 'leva - leva'. A na toj mojoj Podvornici od pet tisuća kvadrata nalazi se ekovrt, voćnjak, s trešnjama, višnjama, kruškama, jabukama, bajamama, orasima, tu je i vinograd, ima pomidora i kukumara, tikvica, salate, gostima na korištenje. Prije 15-ak, 20 dana, kad je bilo vrijeme od trešanja masu je ljudi dolazilo vidit to, bilo ih je čak iz Rijeke, pa su se uput mogli i osladit. Napravili smo i roštilj, za djecu smo napravili i bunar želja, ima tu pijeska u kojem se mogu igrati, a u budućnosti, dakako, planiramo selo i širiti, s novim kućicama i sadržajima, jer se već sad sve pokazuje kao pun pogodak, zanimanje je veliko. Zadnjih dana su počele neke najave dolazaka za kraj sedmog i za osmi mjesec, nadamo se da će i ova godina biti kakva - takva, a da bi dogodine to sve skupa trebalo biti u punom pogonu, optimističan je Florijan.

Mobilne kućice

U 'gljivu' se, recimo, može smjestiti do šest ljudi, i ona i dvorac imaju mini kuhinju, kupatilo, imaju krevet rađen po mjeri, dolje, pa ležajeve gore, na galeriji. Kuće su proizvod jedne tvrtke, koja ih radi po narudžbi, sa sadržajima po želji. Stavili smo i prigodne cijene najma, od 400 do 500 kuna za noć, za početak. Svime su najviše oduševljena djeca, a i turisti imaju svoj mir, tu je nedaleko i plaža Pisak, na Krki, Roški Slap je blizu, biciklističke i pješačke staze što ih je Nacionalni park radio. To je odmor 'za dušu i tilo', lani sam sve goste u apartmanu imao ljude iz velikih gradova, iz Londona, Berlina..., priča nam Žižić kojem su u početku dok je radio i gradio, svi govorili da je 'lud čovik'.

Propast će, u što baca novce, u kredite ulazi... Danas svi pitaju za adresu 'ote firme' što te - mobilne - kućice iz bajke radi, Internet stranicu, na kojoj se mogu slike pogledat, svaki dan dolazi sve više ljudi iz Šibenika i županije u Rupe i uživo vidit ono što su gledali na 'fejsu'...