Iako mlado, njezino lice dobro vam je poznato. Valentina Baus već je neko vrijeme jedno od zaštitnih lica Dnevnika Nove TV, ali pravim fanovima informative poznata je otprije. Valentina je na Novu TV došla još za vrijeme studija, a onda nakon njega tamo i ostala.
Rođena Šibenčanka za svoj se status morala dobrano i pomučiti, naporno je radila na govornim i fonetskim vježbama, a onda svoj trud nastavila i u vidu doktorskog studija na kojem je već riješila sve ispite.
Iza nje su i intenzivne godine praćenja zdravstva u vrijeme globalne pandemije. Između rada na istraživanju, vođenja Dnevnika i reporterskih zadataka jedva smo je uspjeli uhvatiti i s njom porazgovarati o svim čarima rada na televiziji, ali i o raznim drugim ulogama koje tako dobiva.
Voditeljica i reporterka
Ulazimo u drugu godinu vašeg voditeljskog posla. Sada kada su “prvi mačići” iza vas, kako komentirate svoj dosadašnji rad? Čini se, publika je izvanredno reagirala na vas, a ne manjka ni pohvala struke.
- Mislim da smo se Dino i ja dosta dobro snašli kao novi voditeljski par. Totalno smo opušteni i jedno i drugo, uživamo u ovom što radimo i mislim da se to stvarno vidi na nama. Uvijek smo maksimalno profesionalni, ubacimo tu jednu dozu naše osobnosti, svježine, i ono što je najbolje, nama je zabavno. Spoj posla i zadovoljstva privilegij je koji nemaju mnogi. Ogromno je zadovoljstvo ulaziti u domove naših gledatelja, prenositi im vijest, emociju… To naravno nosi i veliku odgovornost samim time što je naš Dnevnik najgledanija informativna emisija u zemlji. Ali cijeli naš tim – direktorica, urednici, reporteri – svi uvijek provjeravamo informacije koje dođu do nas ako treba i nekoliko puta i nikad ne jurimo s objavom neke vijesti ako nismo sto posto sigurni u nju. Mogućnost pogreške tako je svedena na minimum.
Nekoliko godina ste radili kao reporterka s terena, a nije isključeno i da vas sada vidimo u toj ulozi. Koliko se to razlikuje od vođenja emisija i što vam lakše leži?
- I dalje kombiniram voditeljski rad s reporterskim. Dio tjedna vodim Vijesti i Dnevnik, a dio radim reporterski posao. To su potpuno dva različita segmenta, nisu uopće usporedivi, tako da mi je teško odgovoriti na pitanje što mi bolje leži. Godinama sam bila novinarka – počela od najniže stepenice, radila priče i javljanja uživo s terena o raznim temama i iskreno dobro mi je došlo nešto novo. To nešto novo bio je rad iz studija i tu sam se dosta brzo udomaćila. Tako da dinamike radi – kombinacija jednog i drugog posla za sada je odlična!
Novinari često, kao i glumci, znaju imate neke svoje rituale prije snimanja. Imate li vi svoje?
- Imam naravno. Uvijek napravim govorne vježbe! Bez toga ne ulazim u studio!
Rođeni ste u Šibeniku, jeste li imali jezične vježbe prije ulaska u studio ili su to godine života u Zagrebu izbrusile?
- Bez govornih vježbi ništa! Nevjerojatno je koliko se čuje napredak u glasu sad kada slušam svoj glas u prilozima koje sam radila prije nekoliko godina. Ništa ne ide preko noći i bile su potrebne godine da se glas izbrusi, a i dalje ima mjesta za poboljšanje. S našom fonetičarkom Gabrijelom Kišiček radim na tome nekoliko puta tjedno.
Što to ima Šibenik, a da naš glavni grad nema? Koliko vam poslovne obveze dopuštaju posjete rodnom gradu?
- Šibenik je grad gdje sam odrasla i za koji me vežu lijepe uspomene iz djetinjstva, osnovne i srednje škole. Roditelji i dalje žive dolje i uvijek mi je drago doći u svoju kuću na maminu hranu. Nažalost, ne idem jako često – ljeti jednom ili dva puta i kada se ukaže prilika nekoliko dana preko zime.
Za naš “Reflektor” već sam razgovarala i s nekoliko vaših kolega. Ono što je svima zajedničko je da naglašavaju odličnu atmosferu u studiju. Kako biste vi opisali druženje iza kamere? Ostavljate li posao na poslu ili se redakcijska druženja vode i izvan studija?
- S kolegama se većinom družim u redakciji, popijemo kavu na našoj terasi ili zajedno ručamo. Nekad odemo na piće nakon posla. Uglavnom, bude tu neformalnog druženja tijekom dana. Uvijek nađemo način da malo pročavrljamo i o nekim temama mimo posla.
Neki svoj ‘touch’
Na FPZG-u ste magistrirali, a sada vas čeka i doktorat na FFZG-u. Kao netko tko je i sam donedavno kombinirao studij i puno radno vrijeme, znam koliko to može biti naporno. Kako sve stignete i čime se bavi vaše istraživanje?
- Nekad vam se jednostavno ne da i motivacija padne samim time što radim užasno dinamičan posao koji nema neke poveznice s istraživanjima, brojnom literaturom i ostalim što zahtijeva doktorski rad. Ali nakon pauze, sad sam se pokrenula, ispiti su iza mene, sada slijedi pisanje rada.
Kad već spominjemo studij, upravo za vrijeme njega ste došli na Novu TV. Jeste li se već tada odlučili za televizijsko novinarstvo i dane i noći provodili u podrumu TVS-a ili je televizija slučajno ušetala u vaš život?
- Televizija mi nije bila ni u primisli, nisam niti odabrala smjer televizijskog novinarstva na fakultetu, ali spletom okolnosti došla sam na Novu TV i poželjela ostati. Danas sam zahvalna što se sve posložilo tako kako se posložilo, što sam tu gdje jesam i radim posao koji volim.
Nova TV pokazala se kao kraljica informative u našoj zemlji. Koliko vam znači biti dio toga?
- Baviti se televizijom i raditi na najgledanijoj televiziji u zemlji – više od toga u ovom trenutku ne mogu poželjeti. Velika je to odgovornost, ali naravno da sam ponosna što sam dio tima Nove TV. Bez svakoga se može – ali s druge strane svatko od nas čini mali dio slagalice koja cjelokupno posložena čini jedan savršen proizvod. Čovjek se treba truditi, raditi, ne se podcijeniti, ali ni precijeniti, znati procijeniti ljude, misliti na sebe, ali ne zaboraviti druge oko sebe.
Svakako je zanimljivo primijetiti i da ste vi i Dino Goleš najmlađe i najnovije pojačanje Dnevnika. Kako se slažete? Jesu li vam stariji kolege dali neke savjete?
- Nas dvoje smo jako dobri prijatelji. Popijemo kavu, odemo nekad zajedno vani, tako da nam je to samo plus u poslu koji radimo. Razumijemo se i uvijek smo spremni pomoći i uskočiti jedno drugome u bilo kojoj situaciji. Raditi s nekim kome vjeruješ i na koga znaš da se možeš osloniti jako puno znači! Oba naša voditeljska para – Marija i Saša i Pero i Romina dali su nam savjete. Naravno da su nam bili od koristi, mi smo to poslušali, neke od njih primijenili i naravno dali neki svoj “touch” – naša osobnost, raspoloženje, međusobna komunikacija – sve se to vidi u Dnevniku i dopre do gledatelja.
Kao reporterka bavite se društvenim događanjima, turizmom, a otkako je stigao koronavirus, viđamo vas i u zdravstvenim segmentima. Dobar novinar svaku temu obavlja jednako, ali možete li nam makar priznati što vam je osobno najdraže?
- U svaku temu koju radim uložim maksimalno sebe. Bilo da se radi o zdravstvu, turizmu, nečem trećem, četvrtom ili petom… Intenzivno praćenje epidemije kroz dvije godine bilo mi je od velike koristi. Bila je to top-tema u cijelom svijetu - drago mi je da je to razdoblje iza nas. Puno sam toga prošla i naučila za to vrijeme.
To što ste javna osoba odražava se i na vaš privatni život. Kako se nosite s negativnim komentarima? One lijepe često i ne registriramo, a negativa nas zna jako pogoditi.
- Nikada me nisu zanimala tuđa mišljenja - niti o sebi niti o drugima. Konstruktivnu kritiku uvijek volim čuti, baš kao i dobar savjet. Ali, što se tiče privatnog - imam svoj život i živim ga onako kako mislim da je za mene najbolje.
