Neumorna Lucija Cvitan, profesorica hrvatskoga jezika u OŠ „Fausta Vrančića” objavila je na portalu Info Vodice drugi dio dokumentarca „Kako su živjeli naši stari u Tribunju”. To je inače, njezin četvrti dokumentarac u kojem je Cvitan scenaristica, redateljica i producentica zajedno s Pavicom i Petrom Grgurevim, koji potpisuju i montažu.
Ukoliko volite veći ekran od zaslona računala, tada svakako vrijedi danas, 21. kolovoza u 22.30 sjesti pred televizor i pogledati na TV Diadori 20-minutno kazivanje Marije Skočić, Karmele Cvitan i Frane Grubelića, Tribunjaca u jeseni života. Sutra je repriza u 18 sati. Među ostalim svojim (pre)okupacijama, a nema ih malo, Lucija Cvitan je i vanjska suradnica te zadarske tv kuće, u čiji se program često javlja s kraćim intervjuima koje vodi sa zanimljivim Šibenčanima. Autorica je i voditeljica dvije tv- emisije u izdanju spomenutog vodičkog portala: to su Biseri o‘ kolura i Županijski bagatin.
- Kazivanja ljudi u drugom dijelu dokumentarca o životu u Tribunju nekoć temelji se na njihovim sjećanjima te na pričama koje su im prenesene. Oživjeli su slike starog Tribunja, s posebnim naglaskom na svakodnevni život, odlazak u polje, razvoj turizma, izgradnju sela, pa čak i na običaje vezane uz sprovode. - kaže autorica. Film je insertiran isječcima iz starih, crno bijelih filmskih celuloidnih zapisa, vjerojatno formata „super 8”, koje je autorima ljubazno ustupio jedan od kazivača, 90-godišnji Frane Grubelić. Njegovo svjedočanstvo o počecima turizma u Tribunju, kada se sredinom 60-tih godina prošlog stoljeća započeo baviti ugostiteljstvom, premda je izučeni strojobravar, danas izgleda nestvarno naraštaju koji manje više sve uzima zdravo za gotovo: kaže šjor Frane da tada nitko, pa ni hotelske kuhinje, nije znao pripremiti pomfrit, a on je naučio u Belgiji i Njemačkoj. A tek kada od njega čujete kakav je wc ponuđen dvjema danskim turistkinjama koje su se najele smokava i zalile ih vodom...
Ti su ljudi na svojim leđima iznijeli i doživjeli danas teško zamislive, skokovite promjene u načinu života, a "bili su gladni i siromašni." Turizam je ipak donio lakši dinar u vremenu kada je čovjek trebao kopati cijeli dan da bi preživio. Raditi ne samo za sebe, nego i za konja – zvuči neobično – no i konj nije mogao potezati a da mu čovjek ne priskrbi hranu, kako je u filmu objasnila Karmela Cvitan.
- Bilo mi je važno da se prošlost tribunjske zajednice doživi iz prve ruke i ostane sačuvana mlađem naraštaju. Njihovi iskazi nose i etnografsku vrijednost, kao i pjesme koje pred kamerom izvodi Marija Skočić. Kada otiđu ti malobrojni koji ih znaju, više ih nitko neće pjevati, a eto, sada su barem zabilježene. - kaže Cvitan. Dodaje da njezini sugovornici također svjedoče o vremenu koje je u sociološkom smislu bilo drugačije, što se najbolje vidi u malenim sredinama poput Tribunja.
- Bili su upućeni jedni na druge, na međusobno ispomaganje, jer su jedino tako mogli opstati. Danas i sami govore da svatko živi za sebe i zavidi drugome, a da politika svađa ljude, umjesto da ih ujedinjuje za opće dobro. - kaže autorica. Drugi dio dokumentarca Kako su žvijeli naši stari u Tribunju pogledajte OVDJE.
Prvi dio filma, snimljen i emitiran potkraj prošle godine, također je postavljen na Youtube kanal.