Krenula je ovoljetna parada regata na latinsko idro: Jedrile mnoge 'babe', a 'Lipa moja' prva među njima

Ja možda više ne bih radila neke stvari u ovom mom novinarskom poslu, već bih koristila privilegije (dugotrajna) minulog rada, ali noge me same odvedu na regate latinskog idra!

Još uvijek ne mogu odoljeti ljepoti tih prizora, i radosti susreta s tim jednostavnim svijetom, daleko od svakog šminkeraja, tim otočnim pukom što mi je prirastao srcu - evo će dvadeseta godina!!!

Iz Jezera je u nedjelju krenula ovoljetna parada regata na latinsko idro, već je iduća na redu u nedjelju na Zlarinu... slijedi Betina, Krapanj, Šepurina, Murter.

Na startu su, tu pred Jezerima, bila trideset i dva broda, a u zraku nekoliko čvorova vjetra - divota jedna za plovidbu na idro tih
teških, domaćinskih teretnjaka.

- Kako li će ovi jedrit' kad već ovako veselo i gromko pjevaju? - pita mene fotoreporterka Nina, a ja sve mislim - eh kako... lako, lako će ovi jedriti!

Još prije starta valja pregristi, malo tunjevine, koja srdela, kapac vina ili piva, ispozdravljati se, izgrliti i izljubiti, jer došlo se tu preko sedam gora i sedam mora... "čak" iz Murtera, Betine, s dalekog prekomorskog Zlarina i Prvića, "lipo" iz Pašmana!!! Ovo je prvi susret poslije godinu dana, treba se proveseliti i dignuti fibru za start!

No posada Ive Šikića došla je samo u kurtoazni posjet. Jedan od najatraktivnijih brodova, njegov leut "Bažokić", vida rane s regate u Pašmanu:

- Pukla me neka gliserina od 30 metara, proša uz nas, ostala pusta reštija, slomilo mi jarbol. Napravili smo novi, nismo ga uspili ušestiti, ne moš na brzinu. Al dolazimo u Zlarin, sigurno!

Nikola Papeša Mačak, inače jedan od favorita u gajetama, isto stiže poput stranog turista: sav u bilo, s fotoaparatom preko ramena, kapicom protiv sunca na glavi. I on da neće jedriti na svom brodu! Ali, vidit ćemo ga kasnije na leutu "Jaruh" pod komandom čvrste, nježne ručice timunjerke Ane. Nije odolio.

Tužna vijest zatekla me iz šepurinske ekipe Zorana Franića: da će prodati svoj leut "Jadranku" boje žižule, jer da ga više niko ne prati u tome i da će kupit plastični brod. Rekla sam da ću navesti kupce da ga zovu između ponoći i pet ujutro. Ne bi li mu se prodaja zgadila.

Jezerske žene

Drugi šepurinski brod, "Mila" Borisa Antića, još je mila svome vlasniku... A "Prvinku", nju su kupili Murterini i s njom debitirali u Jezerima. Ostavili joj ime da zbunjuje narod...

Ivica Ukas krca nas u gliser i žurimo na start, taj najljepši prizor svake regate.
- Vi koji imate priko 90 kila stanite doli za balast! - čujem zapovijed s Tomišine gajete. Zlarinjani, pod zapovjedništvom Đorđa Ljube, su poput ekskurzije: deset ih je na "Palmi"! Veseli kao osnovci na kraju školske godine.

Ne mogu vjerovati očima: Nikša Pirijak, organizator i duša ove regate koji se na kopnu činio razapet obavezama - sad sasvim mirno timuni svojom "Norkom". Ja mislim da Nikša demantira neke zakone fizike, jer njegovo je tijelo istovremeno na više mjesta! Ja vidila svojim očima!

"Norka", tako se zvala baba bivšeg vlasnika. Većina jezerskih brodova - a bilo ih je sedam u regati - nosi naziv po nekoj babi: "Baba Ivanica", "Baba Luce"... a i kad se zovu samo imenima, zna se da su to bile babe. Ima i jedna mati, "Mati Jezerka", lijepa gajeta šta ju je u početku održavanja regata izgradila općina.

Jezerski brodovi zovu se po babama jer su babe njima brodile i bordižavale tu po susjednim otocima i kopnima. A ima u regati i jedna "Beba". I jedna (ali altroke vrijedna!) "Sirotica", isto vječiti favorit ovih regata, ima i murterska "Davna žeja"... a "Kurnataricom", također "komunalnim", murterskim brodom, školskom gajetom, kojom danas timuni Dragutin Juraga Škuri. Ima tu i jedna betinska "Baba Tone", i pašmanska, "Baba Majo", iz Pašmana su došli i "Neumorni" i "Buha".

Kao na umjetničkom klizanju

Dan je znak za start s najvećeg pratećeg broda s kojega regatu prati veleposlanica Francuske u Hrvatskoj, Corinne Meunier. Dobro, tukli su nas Francuzi u Moskvi, ali mi smo im to oprostili. Od toga nas poraza još uvijek drži dobra volja i raspoloženje - osjeti se to i ovdje, i po pjevačkom repertoaru, i po općem narodnom veselju!

Kad svi grunu sa starta čovjek bi mislio - majke ti Janje, eno će se svi sudariti, izubijati, izlomiti, potoniti... ili se makar posvađat i potuć, jer beštimje lete na sve strane. I uvijek se dogodi pravo čudo: svi nekako izmigolje, veselo izvuku živu glavu iz toga klinča, pogotovo ako je ovako lijep dan, vjetar lagan i stalan, bez refula.

Kao na umjetničkom klizanju parova, povele su u jednom trenutku, bok uz bok, dvi gajete Brodogradilišta Betina: "Lipa moja" i "MU 1054", s crvenim idrom. Kao niotkuda, odjednom se ispred svih stvorio leut "Jaruh" s jedinom kormilarkom ove regate, Anom, još malo "Jerat"... Kad su izbili oko Malog Dražemanskog, u jednom je trenu među vodećima bila i prvinska "Jadranka". Gazda pokazuje kako je lipa, dobra i poslušna, i kako dobro idri, biće da je bolje proda. Gledam kako spretno kroz sve to vijuga "Marinka", kaić obitelji i škvera Fržop iz Betine, a na timunu je jedan od jedriličarske braće - ovaj put Duje.

I da ne duljimo: sve ovo što je počelo startom u tri popodne, završilo je razlazom u tri ujutro! Svaki daljni opis situacije je suvišan! A i slike govore više od riječi...