Nije zabilježeno kada je točno nastala ova naša fotografija gradskih momaka pred kafićem u Zagrebačkoj ulici kuće broj 7 koji se tada zvao "Miro“. Ali je pouzdano datirana oko 1973.-74. godine prošloga stoljeća.
Poredalo se njih petero poput neke klape, što su zapravo i bili, iako nisu pjevali, pa su pozirali reporteru. Nemamo ni njihova točna imena. Ali momak u bijelom, u sredini, je Ante Šupuk, profesor i prvi ratno-poratni gradonačelnik grada Šibenika od 1993. do 1998. godine.
Usput, može se vidjeti da su dvojica njih bosi, jer je u to doba bilo uobičajeno, čak "šik“, ljeti hodati bez obuće.
Inače, ta je Zagrebačka ulica uvijek bila iznimno živa, s brojnim trgovinama i ugostiteljskim objektima. Ondje je bio poznati bife "Bor“, gostionica Zlatana Vulinovića, nekadašnji "Bobis", restoran "Rijeka“ i drugi.
Kad smo ovu fotografiju pokazali prof. Anti Šupuku, ispričao nam je kratku priču o tome kako je otvorio svoj poznati kafić „Caffe espresso“,u svojoj kući u Ulici kralja Zvonimira, nasuprot Poljani. Proradio je 1972. godine i godinama slovio kao neka vrst statusnoga svratišta Šibenčana. Ondje se pravio prvi pravi talijanski sladoled, pila su se najbolja strana pića, ali i Zrinski, Cezar, David, Trenk. "Vivat barun, vivat Trenk“, pisalo je na reklami. A za Cezara - "Aut Caesar, aut nihil“.U svemu tome, u ono doba, bilo je i nekog zanosa za raznoliki gradski društveni život, kakav je bio da je bio.
A zanesenjak Šupuk postat će dvadesetak godina kasnije šibenskim gradonačelnikom ratne godine 1993. i za svojega mandata od pet godina ostaviti zapažena djela.
Obnovio je zgradu kazališta, kompletnu infrastrukturu grada Šibenika, postavio novu gradsku rasvjetu, izvorno obnovio gradski perivoj. Demontirao je TEF, koji je u njegovo doba bio u stopostotnim vlasništvu grada. Započeo je i gradnju industrijske zone Podi, Trajektne luke, dok je u podzemnome ex Doma JNA želio otvoriti atraktivni šibenski Importane centar. I takao dalje.
A Zagrebačka ulica (između dva rata zvanom i "Masnom ulicom“ – ulica gostionica) do danas je izmijenila svoje lice. Na mjestu negdašnjega "Bora“,sada je dućan egzotičnih slastica (zimi zatvoren), okolo su još tri kafića. A ondje gdje smo slikali momke kafić je "Bono“ Damira Žaje, hrvatskog branitelja, koji nam je rekao da ga on pod imenom poznatog pjevača, vodi od 1989. godine.
Postao je to kultno mjesto i svratište sportaša, ljudi od pera, fetivih Šibenčana, njihovih prijatelja i drugih. Detalj pred "Bonom“ što smo ga snimili u večernjim satima 21. prosinca, dočarava dio atmosferu toplog blagdanskog ugođaja.
