Iako su zapravo porijeklom s otoka Zlarina, u Krešimirovu gradu obitelj Vice Vukova su oduvijek smatrali fetivom šibenskom. Stariji Šibenčani još uvijek pamte "poslovično“ nasmiješenog Vicina oca Stipu, popularnog trgovca na Dobriću. Vukovi su savili svoje gnijezdo u šibenskom Varošu, gdje su im prvi susjedi bili Arsen Dedić, Mišo Kovač, Krste Juras, Pere Nadoveza…
No, kad spominjete Vukove, automatska vam je asocijacija glazba. Mnogi su Šibenčani i danas uvjereni da svojim glazbenim talentom za Vicom nije nimalo zaostajao njegov brat Joško. On se, ipak, posvetio gospodarstvu, ali je njegova unuka Tina zapaženim nastupima na šibenskoj "Dalmatinskoj šansoni" u jednom razdoblju najavljivala dobru karijeru.
Glazbenu priču o obitelji Vukov upotpunio je zet Krešimir Maly, koji je bio član nadaleko poznatih šibenskih imitatora limene glazbe. U skupini šibenskih muškardina, kojima je s posebnim zanosom pripadao i Mate Relja, uspješni filmski redatelj. Kad biste, slušajući šibenske imitatore, u jednom trenutku zatvorili oči, lako biste sami sebe uvjerili da je riječ o malomišćanskoj limenoj glazbi, a ne o neviđenim talentima.
Uloga u opereti
Zajedno sa svojim susjedom Arsenom, Vice Vukov je pjevao u ondašnjoj gimnazijskoj klapi. U njoj je Arsen stršio muzikalnošću, a Vice glasom, što je bio nalik na neizbrušeni dijamant, a koji je najavljivao belcanto kao jasan put buduće šibenske zvijezde.
- Bilo je to doba kad je glazbenu školu pohađao i Arsenov brat Milutin, pa smo mi kao srednjoškolci glasno razmišljali o svojoj opereti, u kojoj bi, naravno, glavnu ulogu dobio Vice Vukov. No, ubrzo su ga prepoznali i u ondašnjom šibenskom operetnom ansamblu, pa je kao tinejdžer dobio ulogu Janka u opereti "Ševa" - sjeća se Marija Sekso, još uvijek aktivna šibenska profesorica klavira, u čijem je inkubatoru stasao i Maksim Mrvica.
Šibenčani, pa i cijela bivša država, divili su se šibenskom trolistu estradnih zvijezda Vice-Arsen-Mišo. No, nijedan od njih nije prošao lišo u žestokoj i nerijetko crnoj šibenskoj zajebanciji.
- Kao zagrebački student Vice je bio aktivan u organiziranju šibenskih koncerata, u kojima je i osobno sudjelovao. Mi smo se kao osnovci tiskali u kazališnoj galeriji te dobacivali šibenske "kvake". Kad je Vice u jednom trenutku krenuo sa stihovima "To nije pjesma, to nije bajka…", mi smo uskočili povikom „A koji je onda ku…c!?“ - sjeća se Duje Grbac, bratić nekad najboljeg europskog košarkaškog suca Zorana Grbca.
Zajebancija nije, dakako, završavala tim kazališnim povicima. Kad bi Vice Vukov na vrhuncu popularnosti prošetao šibenskom Kalelargom, za njim su vikali "Arsene, Arsene…". Naravno, slično je prolazio Arsen, za kojim su vikali "Vice, Vice…!"
Vicina veza s rodnim Šibenikom (i Hrvatskom) izgubila je javno značenje u godinama kad je šibenski slavuj postao "persona non grata" u javnom životu kao politički disident.
Odlazak u Francusku
- Vice je, prije svega, bio vrhunski intelektualac. Čovjek s čvrstim, ali argumentiranim stavom. Bio je pravičan. Uvijek za nekoliko koraka ispred svoga vremena. Na način, koji u to vrijeme, očito, nije bilo poželjan - priča nam Igor Maly, Vicin nećak.
Kad je saznao da mu se sprema uhićenje, Vukov je otišao u Pariz. Tamo su ga primili roditelji njegove supruge Dijane Bulat, članovi poznate splitske obitelji.
- Sjećam se jedne zgode kad je Vice otišao u Francusku. Otac me poslao po damižanu vina u tovernu na Baldekinu, gdje smo živjeli. Dok sam čekao da mi natoče vino, čuo sam kako pričaju da je Vicu ubilo u Parizu. To sam odmah prenio roditeljima, pa je moja majka, ljuta kao ris, otišla do toverne i svega im izgovorila - prisjeća se Igor.
U to vrijeme je Vicin brat Joško živio i radio u Milanu. Zato bi se Vice iz Francuske znao zaputiti u Italiju, gdje se potajno nalazio s bratom i roditeljima, koji bi potegli iz Šibenika, samo da ga vide.
Nakon povratka u Zagreb 1976. godine, Vice je završio i Filozofski fakultet. Međutim, nije pjevao punih 18 godina.
- U Zagrebu sam se intenzivno družio s ujcem. Pogotovo kad sam došao na studij. Svake subote sam odlazio na ručak kod njega. Nerijetko me svitovao kao "mladog studenta ižbenika“, kako je on volio reći. Sjećam se da je uvijek pjevušio i vježbao svoj glas, u vrijeme kada nije nastupao – otkriva Vicin nećak.
'Kad raziđe se dim'
Da je narod bio gladan njegove pjesme, najbolje svjedoči podatak da je povratkom na scenu 1990. godine u kratkom razdoblju, vjerovali ili ne, rasprodao četrnaest samostalnih koncerata u zagrebačkom "Lisinskom". Godinu dana prije Vice je zapjevao i na Igorovu vjenčanju.
- Tada se desila jedna nevjerojatna scena. Vice je pokrenuo staru, narodnu pjesmu "Tri divojke". Okupili su se svi gosti hotela. Sat vremena smo pjevali ispred sale za vjenčanja u hotelu "Ivan", a gosti i recepcionari hotela uživali su i pljeskali. Vice je uspio podignuti na noge cijeli "Solaris" - sa smiješkom na licu nam govori Igor.
Čim su pale prve granate na Šibenik, udružili su se Arsen i Gabi, Krste Juras, Vice… Arsen i Juras su brzo napisali i pjesmu "Kad raziđe se dim", koju je otpjevao Vice s porukom da ćemo kad zašute topovi, izgraditi još ljepši Šibenik.
Hrvati u Švicarskoj su guštali, kad je sredinom devedesetih godina minulog stoljeća Vice Vukov s klapom "Bonaca" u Zürichu zapjevao na koncertu organiziranom za pomoć ratom nastradalom Šibeniku.
- Što je bio stariji, ujac je sve više patio za Šibenikom. Jaka je bila njegova emocionalna povezanost s rodnim gradom. Zato se i prihvatio funkcije predsjednika Kluba Šibenčana u Zagrebu. U njegovu humanitarnu aktivnost valja svakako ubrojiti i da je 1999. godine, zajedno s Ivom Brešanom i nedavno preminulim profesorom Livakovićem utemeljio šibenski Lions klub. Odradio je više od sto koncerata za "Ligu protiv raka". Neću ni govoriti da je njegov obol u kulturnom smislu nemjerljiv - rado se sjeća Igor.
Ivana je na oca
Nema sumnje da je Šibenčane manje nego ostale građane Hrvatske iznenadila vijest da se Vice Vukov našao na izbornoj listi SDP-a.
- Moj ujac je bio tipičan Šibenčanin. Žitelj grada, u kojemu je šovinizam posve stran pojam. On je najviše držao do ljudskih vrijednosti. Političke su mu bile u drugom planu. Znam da je u politiku ušao na zamolbu Ivice Račana, koji mu je za vrijeme boravka u Parizu dao garanciju da neće biti uhićen i politički progonjen. Vice mu je zbog toga bio zahvalan - još jednom se oglasio Igor Maly.
Na koncu su se Igor i Vice našli u različitim političkim taborima. Igor je bio pomoćnik Božidaru Kalmeti u Ministarstvu prometa, a Vice saborski zastupnik na listi SDP-a.
- To nas nije spriječilo da se nastavimo družiti. Dapače, često su nas viđali zajedno, a nerijetko su, s obzirom na fizičku sličnost, mislili kako sam mu sin! I zaista sam mu više sličio nego njegov sin Emil. Ja danas više nisam u politici, ali zato jest njegova kćerka Ivana, koja radi kao posebna savjetnica premijera Plenkovića u Vladi. Ona je prava Vicina nasljednica. Oštra i čvrsta u svojim stavovima – šapnuo nam je Maly.
Sudbina je htjela da zadnji koncert Vice Vukov bude sjajni nastup u bogatoj lepezi šibenskih glazbenika u zagrebačkom "Lisinskom". Trinaest je godina prošlo od Vicina kobnog pada na skalinama u Hrvatskom saboru. Šibenski je slavuj tri godine proveo u komi, a onda nas je prije deset godina, 24. rujna 2008. godine zauvijek napustio.